drezga_knjiga.jpgVinka Drezga govori o izvorima na kojima se u nas napaja politički govor.

U Hrvatskoj nema puno literature koja se bavi političkim govorom. Vinka Drezga pokušala je upotpuniti tu prazninu napisavši "Političku retoriku u Hrvatskoj", ("Despot Infinitus", 2015), knjigu koja predstavlja analizu ovdašnje političke retorike i povratnu informaciju o tome kako publika percipira govor političara. Teorijski okvir kojim se autorica služi je škola argumentacije Chaima Parelmana, dok je predmet same analize diskurs vodećih hrvatskih političara u razdoblju od 2005. do 2007. godine. Među izvorima najvažnije su razgovorne političke emisije Otvoreno i Nedjeljom u 2, ali i materijali iz nekih dnevnih novina te prilozi objavljeni na YouTubeu. Drugi dio knjige nudi retoričke profile Ive Josipovića, Ive Sanadera, Stjepana Mesića, Franje Tuđmana, Slavka Linića, Andrije Hebranga, Milana Kujundžića, Ivana Vilibora Sinčića i Željke Antunović.

Vinka Drezga<br>
Vinka Drezga

U kojim ishodištima crpi inspiraciju politički govor u nas?

Naš politički govor inspiraciju crpi iz pučke tradicije slavenskih korijena i iz totalitarne tradicije. Mnogi naši saborski zastupnici, primjerice, rado posežu za narodnim poslovicama, za stihovima iz narodnih epskih pjesama: "Prošla baba s kolačima; Di si bija kad je grmilo; U se, na se i poda se." Jedna od vrlo efektnih narodnih mudrosti, kojom se izražava nemoć da se što primijeni glasi: "Tko je jamio, jamio je!" Ta je mudrost novijega datuma i ima svojega poznatoga autora, ali se s vremenom toliko uvriježila da je postalo široko rabljena. Iz totalitarne tradicije nasljedujemo kratke, jezgrovite formule koje lako ulaze u uho, i počivaju na imperativnom nametanju, odnosno zastrašivanju. Primjeri su takvih formula: "EU nema alternative," odnosno "Nema povratka na staro!"

U procesu približavanja Europskoj uniji u nas se uvodi i model eurokratkoga govora, koji jest racionalni birokratizirani diskurs, staložen, bez snažnih emocija. Takav govor nerijetko obiluje apstraktnim imenicama, a budno pazi na političku korektnost. Nastojanje da se poštuju svi pojedRetorički profil političara ne čine samo riječi, nego i ideje, motivi, i politički potezi te je stoga valjano zahtijevati od političara da svoje izjave uskladi sa svojim djelimainci i sve različitosti predstavlja jednu od nepisanih postavki suvremene komunikacije zapadnoga kulturnoga kruga.

U kojoj mjeri govorništvo utječe na birače i što bi viši stupanj upućenosti u retoriku značio za biračko tijelo i izborne rezultate?

Prema mojoj procjeni, biračko tijelo u prvom redu bira svoje političke predstavnike iz onoga dijela političkoga spektra kojemu tradicionalno pripada, dakle, s lijevoga ili desnoga centra. Posljednji su izbori pokazali da građani ne vole krajnosti, ne žude za retorikom koja je isključiva, koja napada, koja dijeli. S obzirom na zamrlo gospodarstvo, birači hoće naglasak kampanje prebaciti s ideologije na gospodarstvo, na rješavanje svakodnevne materijalne baze života. Iz vašega pitanja dade se naslutiti da se retorika u prvom redu shvaća kao slatkorječivost, na način na koji su je razumjeli sofisti: retorika služi da zavodi publiku, da podilazi slušatelju, njegovim emocijama, težnjama, običajima, društvenom moralu. Cilj je, međutim, da U procesu približavanja Europskoj uniji u nas se uvodi model eurokratkoga govora, koji jest racionalni birokratizirani diskurs, staložen, bez snažnih emocijase izdignemo iznad te sofističke razine. Retorički profil političara, međutim, ne čine samo riječi, nego i ideje, motivi, i politički potezi te je stoga valjano zahtijevati od političara da svoje izjave uskladi sa svojim djelima.

Što za političku kulturu znači stav "svi su oni isti"?

Takav stav izražava defetizam, prepuštanje tzv.višim silama, i počiva na racionalizaciji da se ionako ništa ne može promijeniti, pa je onda suvišno svako djelovanje. Takvim se pasivnim stavom održava status quo. Ne vidim da je takva pozicija produktivna. Građani imaju zadaću i pravo tražiti od svojih predstavnika u parlamentu da djeluju tako da doista predstavljaju njihove interese. Stav "svi su isti" proizlazi dijelom iz jednopartijskoga sustava u kojem su izbori održavani pro forma: unaprijed se znalo kakav će izborni rezultat biti. Uz maksimalnu kontrolu javne i privatne sfere života zaista se činilo kao da je svako djelovanje pojedinca suvišno, ili pak potencijalno podložno sankciji.

"Čini se da Božo Petrov ima predispozicije za dobroga političkoga govornika." (Foto: Zvonimir Kuhtić, Hina) "Čini se da Božo Petrov ima predispozicije za dobroga političkoga govornika." (Foto: Zvonimir Kuhtić, Hina)

U kojoj su mjeri mediji povezani s načinom na koji se političari prezentiraju?

Već dulje vrijeme mediji kližu u senzacionalizam, u žutilo. Na prvim stranicama novina i na portalima prevladavaju teme o tome koje su boje oči političareve žene, koje cipele nosi, ima li stila, imali političar govornu manu... O sadržaju, o političkom programu, o političkim potezima se piše na način koji je lako probavljiv. To je trend u kojemu se sve podređuje potrošačkom mentalitetu, o čemu je temeljito pisao Theodor Adorno, primjerice. U tom kontekstu se i politika percipira kao sfera koja proizvodi novu vrijednost, koja također mora zabaviti i relaksirati čovjeka kako bi on bio spreman za novi radni dan.

Možete li komentirati neke od kandidata na završenim parlamentarnim izborima koji su vam "retorički zanimljivi"? Što biste o aktualIz totalitarne tradicije nasljedujemo kratke, jezgrovite formule koje lako ulaze u uho, i počivaju na imperativnom nametanju, odnosno zastrašivanju. Primjeri su takvih formula: "EU nema alternative," odnosno "Nema povratka na staro!" nim političarima dodali u knjigu?

Predstavnik Mosta, Božo Petrov, zanimljiv je kao novo lice na nacionalnoj političkoj pozornici. Čini se, naime, da ima predispozicije za dobroga političkoga govornika. On govori jasno i glasno, ne koristi previše epiteta, bježi od poštapalica, osim kad nema izlaza. Subjekt i predikat su mu jasno pozicionirani, razgovjetan je, tempo govora mu je upravo po mjeri slušatelja. Petrov ostavlja dojam da govori iz uvjerenja, da ima čvrstu ideju i iskrenu vjeru o tome da mu domovina može funkcionirati kao prosperitetna i uređena zemlja, i to u kratkom roku. I utoliko njegov politički diskurs predstavlja osvježenje među mnoštvom političara. Petrov i skupina oko njega predstavljaju težnju građana za posvemašnjom promjenom, iskorak u daljnjem rastu prema demokratskom modelu. Petrovljevo držanje i ozbiljnost u nastupu, ako ne bude kasnijih odstupanja, predstavljaju temelj da se s vremenom isprofilira u upečaljivoga političara.

Ključne riječi: književnost, odnosi s javnošću
<
Vezane vijesti