Treća je Civildreta bila posvećena mladima - kakve su politike koje ih se tiču, kako se provodi Nacionalni program djelovanja za mlade i što rade nevladine organizacije mladih. Gost ovotjedne Civildrete bio je Tomislav Tomašević iz Mreže mladih Hrvatske, koji je komenirao i ostale velike probleme mladih - kao što su obrazovanje i njihov odlazak iz Hrvatske.

U Hrvatskoj postoji oko 1000 – 1100 udruga mladih i za mlade, ali je vrlo mali broj njih zaista i aktivan u društvu, što je posljedica nesustavne politike prema mladima koja je trajala sve do prije gotovo tri godine. Sve jači trend odlaska mladih iz Hrvatske i problemi kao što su nezaposlenost i zastarjeli obraznovni sustav razlozi su zašto se mladi ne uključuju u procese donošenja odluka.
“Mladi su dosta apatični prema cijelom tom sistemu i prema politici pa ne vjeruju da se išta može poboljšati ako se aktiviraju u civilnom društvu kroz različite udruge mladih.” - komentirao je Tomislav Tomašević iz Mreže mladih Hrvatske.
MMH savez je 39 nevladinih udruga mladih i za mlade. Ona trenutno u Hrvatskoj djeluje kao krovna organizacija mladih, a osnovana tek u prosincu 2002. godine. Taj podatak ne čudi ako se uzme u obzir da '90 - ih godina uopće niti nije postojala državna politika prema mladima i da je Nacionalni program djelovanja za mlade, prva dugoročna strategija koja rješava pitanja mladih, izrađena i prihvaćena u Hrvatskom saboru tek početkom 2003. godine.

“Nacionalni program djelovanja za mlade je petogodišnja strategija koja definitra oko 1100 mjera ili ciljeva i rješava određene specifične probleme mladih. Tih 110 ciljeva je podjeljeno u 8 različitih tematskih područja. Međutim, iako je Nacionalni program prihvaćen 2003. godine, nije postojala njegova sustavna provedba ili operacijski plan u kojem piše točno što treba napraviti. Sada je sve to definirano operacijskim planom koji se smatra ključnim za provedbu Programa jer se pomoću njega vrlo lako može pratiti ne samo provedba, već i vidjeti donosi li Program određene rezultate. Dakle, tek od ove godine možemo govoriti o sustavnom provođenju Nacionalnog programa za 2006. i 2007. godinu ” - rekao je Tomašević. Jadranka Kosor, s druge strane, naglašava kako su kroz Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti financirali i poduprli djelovanje klubova iz cijele Hrvatske - “S obzirom da je u 2005. Ministarstvo financijski podržalo 49 projekata udruga u iznosu od 2 milijuna kuna, možemo reći da stvari već drugu godinu ipak idu naprijed, iako možda ne onako kako bismo zapravo htjeli i čime bismo bili posebno, osobito i jako zadovoljni - ali kreću se.” - rekla je.
Provođenje Programa puževom brzinom
Gotovo svi voditelji udruga mladih i mladi koji su aktivni u društvu slažu se da je veliki korak naprijed bilo samo donošenje Programa i operacijskog plana, ali su i svjesni da je još puno posla pred svima njima – od institucija do samih udruga, pogotovo ako će se program provoditi puževom brzinom kao i do sada.

”U provedbu se krenulo odmah po donošenju, no ne dovoljno sustavno jer nije odmah pripremljen operativni plan provedbe, tako da je vrlo teško nakon 2 godine reći u kojoj mjeri su se realizirale mjere. Moram priznati da je već samo donošenje Nacionalnog plana bio veliki pomak u politici i podršci mladih, međutim, nismo zadovoljni do kraja jer nema sustavnog rješenja većine problema.” - komentirala je Lana Hristo iz Saveza izviđača Hrvatske. Ivo Roginek (Kulturni centar mladih iz Kutine) zadovoljan je što je Kutina prvi grad koji je donio gradski program djelovanja za mlade i time prva lokalna sredina koja je spustila Nacionalni program na lokalnu razinu. Goran Jelinić (PRONI Centar za socijalno proučavanje) komentirao je kako je Centar tri i pol mjeseca radio s udrugama s područja cijele Sisačko – moslavačke županije i to na svim onim točkama koje su danas uključene u županijski program za mlade.

Emina Višnjić iz Clubtura bila je kritičnija - “Nacionalni plan za mlade je imao problema s provedbom i sektor mladih u Hrvatskoj ne može biti zadovoljan dosadašnjom provedbom budući da je prošlo gotovo 3 godine od njegovog donošenja u Sabor pa do izvedbe operativnog plana koji je napravljen krajem prošle godine. Zadovoljni smo, međutim, načinom na koji je program donesen. Problem je u tome što je koordinacija između pojedinih ministarstava i pojedinih resora inače izuzetno loša, negdje uopće ni ne postoji, a to je otežavajuća okolnost za povedbu programa jer on iziskuje i drugačiju provedbu i drugačiji način komunikacije. Pri tome mislim na dinamičniju komunikaciju ne samo među samim upravama već i sa drugim društvenim sudionicima, prvenstveno sa civilnim sektorom, a onda i sa neorganiziranim mladima”. Sličnog je razmišljanja i Vesna Šikić iz Udruge Domaći koja smatra da "lokalne vlasti i ljudi na vodećim položajima uopće niti nisu upoznati s postojanjem Nacionalnog programa", ali da “s obzirom da su se ipak malo promjenile strukture na lokalnim izborima, čini mi se da je u Karlovci sada možda i postoji nekakva klima koja je sklonija mladima i koja ih prepoznaje kao bitnu skupinu u društvu i dio društva u koji je potrebno ulagati.”

Kaskanje za Europom
S obzirom na puževu brzinu kojom se provodi Nacionalni program, sve se više mladih odlučuje za korak izvan Hrvatske radi boljeg obrazovanja ili posla. Naime, prema podacima istraživanja Instituta za migracije i narodnosti koji su proveli sociolog Saša Božić i analitičar “Pulsa” Ivan Burić, čak oko 92 tisuće ljudi pokušava naći načina da ode iz Hrvatske, a većinom su to mladi ljudi. To ukazuje na još dva velika problema mladih u Hrvatskoj - a to su problemi obrazovanja i odlaska mladih iz Hrvatske, na koje su utjecale i socio – ekonomske promjene '90-ih, ali i činjenica da nije postojala jedna državna politika prema mladima. “Jedan od definitivno najvećih problema mladih trenutno je problem nezaposlenosti. Baratamo s postotkom od oko 34% nezaposlenih mladih, što je dva puta veća stopa nezaposlenosti od nezaposlenosti proječnog građana Hrvatske. U EU se stopa nezaposlenosti mladih kreće oko 14 %, pri čemu se vidi da kaskamo za Europom.” - komentira Tomašević. Izgleda da, što se toga tiče, kaskamo i za susjednim zemljama jugoistočne Europe, pa čak i za onima koje su u puno lošijoj ekonomskoj situaciji od nas. Tamo je apsolutna stopa nezaposlenosti i veća nego u Hrvatskoj, ali je razlika između nezaposlenosti mladih i opće nezaposlenosti ipak puno manja. Prema svim tim pokazateljima čini da su u Hrvatskoj mladi više marginaliziraniji na tržištu rada nego u drugim JI zemljama.
“Mislim da je problem zapošljavanja i obrazovanja sustavno povezan. Treba težiti tome da se formalni sustav obrazovanja modernizira i reformira tako da kad mladi izađu iz tog sustava imaju neke praktične vještine koje će im trebati na tržištu rada, a što se dosta zapostavlja u trenutnom sustavu obrazovanja. Ono što poslodavci tvrde - da trebaju mlade s iskustvom meni se onda čini kao jedan oksimoron.” - smatra Tomašević.
Prilike ili mrtva slova na papiru?
Problemi na koje se ukazalo u trećoj Civildreti često su poznati samo mladima i zanemareni od strane onih koji bi probleme, sustavnim ulaganjem u sektor mladih, mogli riješiti. Nacionalni program djelovanja za mlade i operacijski plan pomoću kojeg se provodi važan je, ali samo ako ga se sustavno i organizirano provodi.

Ipak nije sve samo na mladima, bez obzira koliko je njihova međusobna suradnja važna. Politika prema mladima i njihov dijalog sa ministarstvima i upravama na lokalnim i nacionalnim razinama ključna je kako bi se Program, na koji se očito i predugo čekalo, provodio sustavno i kontinuirano. “Nije dovoljno da država i lokalne vlasti samo provode svoje redovne aktivnosti, već bi trebali i na lokalnoj razini, kao što je bilo napravljeno i na nacionalnoj prije donošenja samog Programa ispitati koje su to stvarno potrebe mladih u njihovoj zajednici i na osnovi tih potreba napraviti program koji će onda definirati ciljeve, aktivnosti i novčana sredstva za njihovo postizanje.“- zaključio je u Civildreti Tomašević.
Hrvatska oduvijek pati od tihe bolesti koja se zove mrtvo slovo na papiru i ponekad je vrlo teško dočekati da se stvari počnu odvijati ili provoditi. U zemlji u kojoj je većinsko stanovništvo starije životne dobi i u kojoj smjena generacija ide sporo, mladima je teško dobiti svoje mjesto ili priliku da ih se čuje. A upravo je u tome stvar – umjesto mrtvog slova na papiru, treba okrenuti uho i samo poslušati što mladi žele i što im treba.
Jer im inače ostaje samo odlazak izvan Hrvatske, u zemlje gdje će biti prepoznati kao kičma i pokretač društva, što i jesu. Ili gdje će jednostavno moći dobiti – priliku.

(Civildreta je projekt povećanja vidljivosti nevladinih organizacija, koji financijski potpomaže Academy for Educational Development, sredstvima US AID-a. Civildreta se realizira u suradnji Centra za mirovne studije, Radija 101 i H-Altera, op. ur.)

Ključne riječi: mladi
<
Vezane vijesti