Foto: "Divorce", Monsteramgne, DeviantartFoto: "Divorce", Monsteramgne, DeviantartRaspuštenice, to su one neprihvatljive žene divljih kosa s debelim naslagama blata ispod noktiju koje samostalno u svome brlogu onkraj gradova odgajaju svoju neprirodnost, jer tako majka Markić, sveprisutna i brižna ambasadorica obitelji, zove njihove odnose i plodove stvorene iz tih odnosa; tu nečistoću, taj grijeh iznesen na svijet.

Raspuštenica je hrvatski naziv, uobičajen, za ženu ostavljenu od njena muža. Sama etimologija otkriva višeslojnost koji proizlazi iz imena kojime se kolokvijalno opisuju raspuštene, napuštene, odbačene, dokinute, nepotpune... žene. One su neupotrebljive poput stare krame, njih se odlaže na smetlišta poput otpadaka koje više nije moguće ni reciklirati. Više su kao toksičan otpad koji se sprema u posebne spremnike, označene crnim lubanjama na žutim podlogama kako bi se lakše uočila njihova opasnost ako ih netko slučajno otkopa iz posebnih raka, dubokih i do nekoliko stotina metara koje su naposljetku prelivene cementom da više nikada, ako je to ikako moguće, ne ugledaju svjetlo dana. Iz istih razloga važno je upozoriti na njih; da se zna da postoje ukoliko slučajno naletite na jednu, a ima ih tu negdje oko nas, postoje skrivene u sjeni jer tako im je najbolje. Tako je svima najbolje.


Foto: Soundset.hr

markic-3_soundset.hr.jpg markic-3_soundset.hr.jpg

Raspuštenice, to su one društveno neprihvatljive žene divljih kosa s debelim naslagama blata ispod noktiju koje samostalno u svome brlogu onkraj gradova u dubokim šumama odgajaju svoju neprirodnost jer tako majka Markić, sveprisutna i brižna ambasadorica obitelji, zove njihove odnose i plodove stvorene iz tih odnosa; tu nečistoću, taj grijeh iznesen na svijet.

Od neki dan te i takve što cijelu svoju mladost podređuju mladosti svoje djece imaju razloga za još strahova, a zahvalnost duguju izjavi hrvatske poduzetnice čije je poduzetništvo mržnja

Točniji naziv te nečistoće piše se kopilad, to je drugi hrvatski naziv, uobičajen za djecu ostavljenih žena od njihovih muževa koje više ne vrijede apsolutno ništa, pa makar šupljeg boba da ih se eventualno trampi, ali eto, ni to. Toliko su bespotrebne! Takve žene u potpunosti su neupotrebljive jer ne peru svojim muževima, nego svojoj neprirodnosti, jer ne kuhaju svojim muževima, nego svojem okotu, jer ne rade za svoje muževe, nego za svoju gamad, jer ne čuče modre u kutu povijene zbog straha nad rukom svoga muža, nego strahuju nad svojom nejačadi. Od neki dan te i takve što cijelu svoju mladost podređuju mladosti svoje djece imaju razloga za još strahova, a zahvalnost duguju izjavi hrvatske poduzetnice čije je poduzetništvo mržnja, novinarke koja svojim imenom sramoti tu profesiju koja već godinama hropče na smrtnoj postelji, aktivistice čiji je aktivizam stvaranje nas i njih, humanitarke kod koje izostaje ljudskost te političarke koja koristi čovjeka kao sredstvo da ostvari svoj, a nikako zajednički cilj koji bi trebao služiti svima na boljitak.

markic_soundset.hr.jpg
markic_2_soundset.hr.jpg

Te bijednice, napuštene od svojih muževa, opasnost su na koju treba upozoriti jednako glasno kao što uvaženi akademik Slobodan Novak slobodno i bez imalo grča javnost upozorava na one koji su prirodno onemogućeni i koji krive i traže da im se nadoknadi tu njihovu prirodnu uskraćenost. Jednaki su motivi glave inicijative U ime obitelji i uvaženog akademika kada hrabro piše da "čovjeku u organiziranoj zajednici ne pripadaju društvena prava na djelatnosti kojih svrhu ne može ispuniti" pa isto tako i toj bijednici, napuštenoj kuji jalovih grudi (rečeno vokabularom akademika) u organiziranoj zajednici ne pripadaju društvena prava na djelatnosti kojih svrhu ne može ispuniti, a ne može ih ispuniti jer nema svoga čovjeka ponad sebe, nedostaje joj muškarac za vratom, ta njena jača polovica koja ju jedina može učiniti istinskim bićem - naravno još uvijek ne čovjekom jer žena to nije i nikada neće moći biti, već moguće je da bude potpuna kao žena; poštena žena koja bi tek tada mogla imati neka prava na neke djelatnosti koje bi isključivo u tim situacijama mogle ispuniti njenu svrhovitost za koju je stvorena, a stvorena je da služi onako i kako se njenom vlasniku prohtije.

Nitko, kome je doista stalo do ljudskih prava, ne bi smio odglumiti da nije čuo što je doista izrečeno bez imalo ustručavanja koje je možda moglo osigurati da ne prevali tolike gadosti preko svog jezika

Važno je i ženama koje nisu raspuštene dati do znanja gdje im je mjesto, a za to će se pobrinuti mlada devetnaestogodišnja nada HČSP-a izjavljujući: "kao što i sami znamo, žene su i po prirodi podčinjene, nisu predodređene za veće stvari, za razliku od muškaraca". Kada žena odluči ne biti podčinjena, kada bježi od svoje prirode, ona čini isti prijestup na koji upozoravaju majka Markić i akademik Novak, one izmiču iz prirodnog, izmiču naumu stvoritelja, a što nije dobro za ljude, nije dobro za društvo. Naravno da čuđenja i zgražanja ne podliježu iznenađenju kada dolaze od pripadnika HČSP-a jer to su oni isti što nogometne lopte valjaju nastupajući s ustaškim znakovljem, to su oni što pale svijeće 10. travnja jecajući za nakaradnom državom i njenim ljubljenim poglavnikom. To su isti oni koji ponosno predstavljaju svoju mladu nadu, usput rečeno studenticu povijesti, koja će izjaviti da je ustaški pokret bio itekako potreban, pri tome otvoreno i besramno pljujući na sve kojima je zadnje bilo upravo osjet svih strahota te nužnosti koja im toliko nedostaje i koju u svakoj prilici zazivaju. Treba jasno i bez ikakve zadrške govoriti o takvima, rastumačiti njihove nakaradne naume bez obzira što će se naći pojedinci koji će dio javnosti, one koja u čudu promatra što se događa, proglasiti paranoidnom.

Važno je i ženama koje nisu raspuštene dati do znanja gdje im je mjesto, a za to će se pobrinuti mlada devetnaestogodišnja nada HČSP-a izjavljujući: "kao što i sami znamo, žene su i po prirodi podčinjene, nisu predodređene za veće stvari, za razliku od muškaraca"

Strašno je, ogavno i opasno dopustiti toliko medijskog prostora osobi koja mrzi i koja svojom mržnjom otežava ionako težak život tih požrtvovnih žena, istinskih ljudi koji žrtvuju sve svoje da podignu tu svoju neprirodnost na noge. Gnjusno je svjedočiti hrabrosti majke Markić koja pljuje na svaku majku ili oca, djeda ili baku, sestru ili brata, strica ili strinu, a zapravo prave majke i očevi, koji samostalno podižu svoju djecu uz jedino ono što im treba, a to je ljubav. Tužno je slušati kako bez imalo srama proziva onu djecu koja stjecajem okolnosti nisu imala, ili nemaju, roditelje koji bi im pružili sve ono što im treba.

Bez obzira na težinu koja će pasti na leđa svih onih koje se javno omalovažava, majka Markić opet će se osjetiti pozvanom da i dalje sustavno njeguje mržnju, izjavljujući frapantne tvrdnje kojima će tvrditi da najbolja majka, najsnažnija, najodgovornija, najkompetentnija, najnježnija majka istovremeno ne može svom djetetu zamijeniti u potpunosti oca, jednako kao i što najbolji otac ne može u potpunosti zamijeniti najbolju majku. Dodat će da nije u krivu da slučajno ne bi bilo zabune kada oni normalni zatraže da se posebno označe te samohrane majka i očevi, jednako kao i njihova djeca, koji podižu svoju neprirodnost u svojim zajednicama, nikako obiteljima budući da oni obitelj nikako ne mogu biti jer ne zadovoljavaju onu elementarnu formulu u kojoj plus između muškarca i žene dovodi do njihovog potomstva, a što je kriterij kojime se određuje tko će biti proglašen normalnim, a tko greška izazvana narušenim prirodnim odnosom. Važna su ovakva stroga definiranja ne samo za provedbu još jače stigmatizacije djece koja su istoj već odavno izložena, nisu ti zastrašujući govori tu samo da se ukaže na njihovu nenormalnost odrastanja, nego da se pokaže da su to principi kojima se desetljećima rukovode majke i očevi Markić. Poneseni svojevrsnim uspjehom oživljenim tisućama potpisima dopustili su sebi da javno kažu ono što privatno oduvijek osjećaju. 

Tužno je slušati kako bez imalo srama  proziva onu djecu koja stjecajem okolnosti nisu imala, ili nemaju, roditelje koji bi im pružili sve ono što im treba

Odavno smo se već susreli s takvim mislima, osjećajući mnogobrojne prste osude na leđima onih koji žive onako kako treba dok se plodovima krnjih zajednica, nikako obiteljima, uvijek, i to na samome početku, prognozirao neuspjeh, problematičnost, nemogućnost socijalizacije i bilo kakve društvene participacije te traumatiziranost. Za njih su se predlagali prilagođeni školski programi, a opravdanje se pronalazilo upravo u osakaćenoj zajednici iz koje su dolazili. Njih se šikaniralo u susjedstvu jer su mislili da izostanak muškarca u njihovom kućanstvu svakome daje opravdanje da ih se uznemirava, da im se onemogući da pronađu svoj mir i mjesto koje im samim time što jesu pripada. Njima su se bušile gume na biciklima, a kada su umorili ruke zbog dubokih rezova po tankim crnim gumama odlučili su usred noći odnositi te iste bicikle i bacati ih tko zna gdje. Njih su bili u stanju optužiti da su uništili cijevi u unutarnjim zidovima zajedničkih prostorija da bi im zabranili korištenje istih, mijenjali su ključanice bez ikakvih najava i bez imalo srama samo da im se onemogući uživanje u onomu na što imaju pravo. Njima su se rugala dječica koja su imala mamu i tatu, ali ne zato što su osjećali da je tako ispravno, nego zato što su tako čuli, istodobno bivajući žrtve žrtvujući svoje vršnjake. Oni, iz tih divnih potpunih obitelji, znali su kako toj neprirodnosti osigurati neugodnosti i nije im trebala majka Markić da ih pohvali, da im oda priznanje za hipokriziju koju njeguju otkako postoje. Nije im trebala ni majka Markić da im daruje mir koji kupuju odlazeći u crkve, sjedeći što bliže oltaru, vjerujući da će im ta lažna pobožnost osigurati oprost. Ne, njima nisu trebale zastrašujuće riječi majke Markić da ih ohrabri, radili su oni to i bez nje. No sada kada imaju svog predstavnika koji javno govori u njihovo ime morat će im biti lakše da nastave s onim što su započeli, što im se čini sasvim normalnim jer važno je ustati protiv onih protiv kojih je to moguće, a tu mogućnost su pronašli u onima s kojima im je oduvijek bilo najlakše.

zaccharia___divorce___by_ne.jpg zaccharia___divorce___by_ne.jpg

Iz istih razloga izuzetno je važno reagiranje udruge Roditelji u akciji kojim je jasno naznačeno da je gospođa Markić pokazala kako joj do dobrobiti obitelji i zajednice nije ni najmanje stalo, čime je u potpunosti objelodanjena misija kojoj je posvetila toliko energije. Uostalom, ako ćemo već govoriti u i o terminima prirodnog i neprirodnog, a koji su u potpunosti pogrešni i neupotrebljivi za svaku raspravu, sasvim je jasno da jedina neprirodnost kojoj svjedočimo ovih mjeseci i koja bez imalo srama uzurpira naše domove i izaziva nemir jest majka Markić i njenih 750 000 djece. Mi ostali, raspuštenice i njihove neprirodnosti, bismo ju zamolili da nas napokon pusti na miru jer sasvim je dovoljno muke i bez njenih izljeva mržnje koji iz dana u dan otežavaju i priproste udisaje koji su i bez zastrašujućih komentara ionako dovoljno teški. Svakome kome to nije jasno i dalje će pljeskati na izjave kojima se iznova stvaraju građani koje treba klasificirati kao pojave nižeg reda. Zato svatko tko ostane nijem i ne kaže protiv u obranu prozvanih pojedinaca i sam će postati jeka teških izjava majke Markić koja ne mari ni za što, i dalje sa smiješkom pljujući strah. Oni koji nemaju vremena ni volje pokretati i podržavati kampanje kojima je u cilju da se mnogima uskrati pravo na sreću to odavno znaju.

Ključne riječi: U ime obitelji
<
Vezane vijesti