Foto: Hrvatski centar za razminiranjeFoto: Hrvatski centar za razminiranjeIako je razminiranje djelatnost od nacionalnog interesa, država ga je prepustila tržištu.

Krajem prošlog mjeseca, šezdesetak radnika državne tvrtke Mungos razminiranje održali su prosvjed ispred zgrade uprave u Sisku radi smanjenja radničkih prava i generalnog stanja u razminiranju u Hrvatskoj. Povod prosvjedu bilo je smanjenje terenskih dodataka na plaću, ali je problem pirotehničara Mungosa puno dublji i tiče se radnih uvjeta i neprimjerene tržišne logike po kojoj se u Hrvatskoj samo Mora li se dogoditi još koja nesreća da država konačno ozbiljno shvati kako uz nužnost uklanjanja mina dolazi i nužnost brige za one koji ih uklanjaju?razminiranje provodi.

Tvrtka Mungos razminiranje osnovana je 2009. od strane Hrvatskog centra za razminiranje, ali su Mungosi zapravo počeli još 1998. u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova. Zadatak tvrtke isključivo je vezan uz nastavak procesa uklanjanja minske opasnosti i protuminskog djelovanja na području Republike Hrvatske. Međutim, položaj pirotehničara se s godinama srozavao u vidu smanjenja plaća i drugih socijalnih prava. Jedan od takvih poteza uprave nedavno je izazvao opravdanu i brzu reakciju radnika u obliku prosvjeda.

Jedan od prisutnih prosvjednika bio je Davor Iveković, pirotehničar i sindikalni povjerenik koji je u Mungosu zaposlen već 14 godina unutar kojih je prošao sve terene u zemlji.

'"Neposredni povod prosvjedu bilo je iznenadno smanjenje temeljnih terenskih dodataka, te kršenja nekih radničkih prava poput prijetnji otkazima jer su radnici tražili zaslužene slobodne dane. Naime, mi radimo deset dana neprekidno, nakon čega imamo pravo na slobodan dan. Radnicima koji su ih tražili su na kućne adrese stizale prijetnje otkazima od strane uprave'", objašnjava Iveković.

Okupljeni radnici su ispred zgrade uprave pročitali osnovne razloge nezadovoljstva - smanjenje materijalnih prava, odugovlačenje kolektivnog pregovaranja, izricanje opomena radnicima suprotno Zakonu o radu, prisilni rad izvan propisanih radnih turnusa, itd. U Mungosu trenutno radi 80 radnika, od čega šezdesetak pirotehničara. Svi su prijavljeni na ugovor na neodređeno, te su sindikalno organizirani - dio u Novom sindikatu, a dio u Sindikatu humanitarnog razminiranja.

'"Prosvjed nije bio sindikalno organiziran, već spontan. Čim smo čuli da su nam ukinuti terenski dodaci na plaću, dogovorili smo se i krenuli put Siska gdje smo se okupili ispred zgrade uprave. Prosvjed je donio rezultate jer su nam dodaci vraćeni, a krenulo je i kolektivno pregovaranje o našim pravima putem sastanaka s upravom jednom tjedno. Vidjet ćemo hoće li se toga držati i dalje'", kaže Iveković.Kiš: "Jedina zdrava alternativa jest da se razminiranje hitno ukloni s tržišta"

Sam prosvjed je urodio plodom u vidu prihvaćanja nekih neposrednih radničkih zathjeva, ali ostaje širi problem razminiranja, a to je problem tržišta. Iako se radi o poslu koji se izravno tiče nacionalne sigurnosti, država ga je odlučila prepustiti zakonima tržišta gdje se odigrava klasična tržišna utakmica kojom se ruši cijena rada, a u ovakvoj vrsti posla to je posebice opasno.

'"Poslovanje funckionira na način da Hrvatski centar za razminiranje raspiše natječaj za određenu kvadraturu koju treba razminirati, a onda se na njega javljaju razne firme koje se takmiče i ruše cijenu rada. Dugoročno nezadovoljstvo je upravo rezultat toga što je razminiranje tržišna kategorija. Cijena od 2,64 kune po kvadratu je premala. Zbog takve tržišne situacije dolazi do poremećaja u plaćanju", objašnjava Tomislav Kiš iz Novog sindikata.

T. Kiš: "Država treba preuzeti poslove razminiranja" (ytb-prtsc)
T. Kiš: "Država treba preuzeti poslove razminiranja" (ytb-prtsc)

Iveković upozorava kako je s godinama opseg posla rastao, ali su plaće padale.

'"Naš posao obuhvaća pregled terena, primarni pregled te samo uništavanje mina ručnom detekcijom.  Smatram da su naše plaće premale, zahtijevamo da budu primjerene našem poslu. Otkad ja radim u Mungosu, plaće su pale za 2000 kn. I dinamika posla i kvadratura za razminiranje su rasli, ali je plaća pirotehničarima uporno padala. Osim toga, ni naša terenska oprema nije na razini i morala bi biti bolja", upozorava Iveković.

Kao potpisnica Otavske konvencije iz 1997., Hrvatska se obvezala dovršiti posao s razminiranjem do 2019. Budući da je minski ugroženo još  486,60 četvornih kilometara, odnosno 9 županija (71 grad i općina), te da aktualna Vlada još nije donijela plan razminiranja za 2016., zadani rok čini se teško dostižan. ''Nacionalni plan predviđa da bi razminiranje trebalo biti gotovo do 2019., ali ovakvim tempom, to je jako teško za očekivati'', kaže Kiš i dodaje kako rješenje problema vidi u državnom preuzimanju poslova razminiranja i izradi planske strategije.

"Jedina zdrava alternativa jest da se razminiranje hitno ukloni s tržišta. Država bi trebala napraviti kategorizaciju terena i utvrditi zaštitnu cijenu. Postoje razne vrste terena - oni manje i više prohodni. Tada bi radnici unaprijed znali koliko će dobiti za koji teren, a ne da se putem natječaja gleda koja firma će posao obaviti jeftinije. Uostalom, u ovom času u sustavu razminiranja novca ima više nego ikad", smatra Kiš.Iako se radi o poslu koji se izravno tiče nacionalne sigurnosti, država ga je odlučila prepustiti zakonima tržišta gdje se odigrava klasična tržišna utakmica kojom se ruši cijena rada, a u ovakvoj vrsti posla to je posebice opasno

Razminiranje se trenutno sve manje financira iz državnog proračuna, a sve više iz EU fondova (primarno iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj), pretpristupnih fondova, a nešto se financira i putem donacija.

Nažalost, uz razminiranje često dolaze i tragični slučajevi. Od 1996. je od mina smrtno stradalo 200 osoba, od čega 35 pirotehničara. Zadnja tragedija pirotehničara dogodila se prošle godine kad je kraj Josipdola jedan smrtno stradao, dok je drugi zadobio teške tjelesne ozljede. 

Iako se radi o pitanju nacionalne sigurnosti, hrvatska država se opasno poigrava sudbinama svojih građana. Broj minski ugroženih općina još je visok, a sami pirotehničari Mungosa imaju loš tretman u vidu sve nižih plaća i drugih radno-sigurnosnih prava. Mora li se dogoditi još koja nesreća da država konačno ozbiljno shvati kako uz nužnost uklanjanja mina dolazi i nužnost brige za one koji ih uklanjaju?

Ključne riječi: razminiravanje, tržište, sindikati
<
Vezane vijesti