U vrijeme teške recesije kad Vlada RH preokreće svaku lipu radi štednje, kad Grad Zagreb ima sve manje prihode, a Holding sve veće gubitke i kad se podižu cijene komunalija, zaista je neumjesno trošiti 17,6 milijuna kuna za nepotrebno opločenje Cvjetnog trga.

34. sjednica

Od četrdesetak točaka dnevnog reda ove sjednice najprovokativnije su bile dvije: namjera popločenja Cvjetnog trga i okolnih ulica granitnim pločama i Zagreb plan - razvojna strategija Grada Zagreba, koja je konačno ugledala svjetlo dana.
Opločenja Cvjetnog trga i okolnih ulica na prvi pogled ne izgleda dovoljno važno pitanje da bi se moglo natjecati po značaju sa strateškim dokumentom grada Zagreba. Ali samo na prvi pogled. U vrijeme teške recesije kad Vlada RH preokreće svaku lipu radi štednje, kad Grad Zagreb ima sve manje prihode, a Holding sve veće gubitke i kad se podižu cijene komunalnih usluga zaista je neumjesno trošiti 17,6 milijuna kuna za nepotrebno opločenje Cvjetnog trga, Varšavske do Gundulićeve, Preobraženske, Margaretske i Preradovićeve do Tesline raznobojnim granitnim pločama.

konj.jpg

Zamisao preuređenja Cvjetnog trga dogovorena je  sa investitorom Hoto centra, kojemu se na taj način javni gradski prostor pretvara u redizajnirano predvorje njegovog centra

Osim već navedenog argumenata protiv apsurdnog trošenja gradskog novca, treba reći da je zamisao preuređenja Cvjetnog trga dogovorena sa investitorom Hoto centra, kojemu se na taj način javni gradski prostor pretvara u redizajnirano predvorje njegovog centra. Još je važnije da se zapravo tim radovima želi prikriti prekopavanje trga i okolnih ulica zbog rekonstrukcije infrastrukture, naročito kanalizacije, s kojom cijeli blok ima velikih problema nakon izgradnje Hoto centra. Znači, nikad kraja ustupcima i pogodovanju Hotu i nikad kraja štetama koje taj projekt donosi gradu.

Da apsurd bude još veći, na dnevnom redu iste sjednice bio je i gradonačelnikov prijedlog da grad odustaje od javnog interesa za dvije dvorane u Hoto centru, što je skupština jednoglasno odbila, uz zahtjev da se za slijedeću sjednicu pripremi detaljni izvještaj o očekivanom i ostvarenom javnom interesu. Kao što je poznato, najprije je nestao pasage do Gundulićeve koji je bio tobože važan javni interes. Sada bi se trebali odreći dviju dvorana, a doslovce nijedna od ostalih točka iz popisa javnih interesa koje bi investitor trebao osigurati, a koji su bili preduvjet za izgradnju rampe (prema Zaključka gradskog poglavarstva iz siječnja 2008. godine), nije izvršena. Kažimo još i to da je peta točka spomenutog Zaključka glasila "uređenje i obnova cjelokupne mreže infrastrukture područja bloka Ilica - Preobraženska - Preradovićev trg - Varšavska - Gundulićeva". Dakle, obećao nam je rekonstrukciju infrastrukture, a sada bismo je mi trebali financirati!

Vjerojatno će se mnogi zapitati nije li moguće spriječiti još jednu prijevaru tandema koji stoji iza Hoto centra, budući da SDP, koji se deklarativno odriče gradonačelnikove politike, ima pristojnu većinu u gradskoj skupštini. Dapače, ta nam je stranka davala naznake, ako ne i obećanja, da će riješiti pitanja zagrebačkog gradonačelnika, kad dođe na vlast. Govorilo se da će Sabor donijeti novi zakon o referendumu koji će omogućiti njegovo lakše smjenjivanje. O tome se sada više ne govori. Preuzevši državnu vlast stranka se suočila s neizmjernom količinom i intenzitetom problema, koje mora rješavati, pa se ne želi ili ne može opterećivati i sa problemom referenduma. Ako su građani benevolentni i prihvate takvo obrazloženje, ne vjerujem da će povjerovati kako nije moguće spriječiti pojedine štetne akte gradonačelnikove samovolje. O tome ćemo svjedočiti upravo na slučaju nepotrebnog opločenja Cvjetnog trga. Poruka SDP-u: promijenite ploču, a ne opločenje!
...
Stigla nam je strategija, stigao je Zagreb plan! Prije šest godina, dakle 2006. godine, Skupština je posebnim Zaključkom ukazala na potrebu temeljnog strateškog i razvojnog dokumenta. Prišlo se osnivanju posebnog gradskog Ureda za strategijsko planiranje, koji je formiran odvajanjem većine urbanista iz gradskog Zavoda za prostorno uređenje. Taj ured je nešto radio, učio i studirao sve dok nije 2009. donesen Zakon o regionalnom razvoju RH, koji je definirao što i kako zapravo treba raditi.

Nakon kurtoaznih uvodnih pohvala Zagreb plana, svi su zastupnici vrlo kritički govorili o dokumentu, uz zaključak da to nije ono što su očekivali i što nam je potrebno. Dogodilo se sveopće razočaranje na svim stranama. Autori se osjećaju nepravedno kritiziranima jer im je Zakon baziran na Europskim odredbama propisao što da rade. Zastupnici se osjećaju prevarenima jer su očekivali nešto posvema drugačije. Potpredsjednica Skupštine Tatjana Holjevac do te je mjere razočarana dokumentom da mu osporava pravo na naziv - Zagreb plan! Ja pak mislim da bi bilo sve u redu da se iz naziva izbriše riječ «"strategija" jer upravo nje nema u ovom dokumentu. Obavljeni su veliki i kvalitetni pripremni radovi za izradu strategije.

Dogodio se veliki nesporazum! O čemu se zapravo radi?
Djelomično se otpor ovom dokumentu događa već zbog njegove semantičke neprilagođenosti. Vrlo estetski grafički dizajn zapravo je nepregledan i teško čitljiv. Sadržaj dokumenta nema numerirana poglavlja i stranice na kojima se poglavlja nalaze, tako da je snalaženje u strukturi teksta otežano. Čitkosti nije pridonijela niti

Moglo bi se sumirati ocjene kako se radi o strategiji u kojoj ima mnogo svega i svačega, ali nema stategije

prezentacija 347 stranica u A5 formatu, dakle vrlo sitnim slovima, naročito kad se radi o novoj strukturi i formatu teksta.

Dakako, značanije se primjedbe odnose na sadržaj dokumenta generalno. Moglo bi se sumirati ocjene kako se radi o strategiji u kojoj ima mnogo svega i svačega, ali nema stategije. Pogleda li se lista dionika koji su sudjelovali u izradi dokumenta vidi se da su to bili uglavnom svi gradski uredi. Kvaliteta zastupljenosti pojedine teme ovisi o kvaliteti i količini planskih aktivnosti kojima se pojedini uredi bave.

Nekoliko je zastupnika postavilo pitanje povezanosti i usklađenosti ovog dokumenta s drugim gradskim dokumentima, posebno netom usvojenim gradskim proračunom. Zagreb plan sadrži akcioni plan za razdolje 2012.-2013. u kojem se namjerava utrošiti 4 milijarde kuna (od čega 40% na programe, studije, istraživanja, projektiranje). Od toga bi 2 milijarde trebao osigurati Grad Zagreb, što se ne može pronaći nigdje u gradskom proračunu za 2012. i projekciji za 2013. godinu.

Druga karakteristična primjedba većine zastupnika, pogotovo onih koji mogu relevantno zatupati pojedine sektore (sport, zdravstvo, kultura, ...) ustvrdila je da su pojedini sektori vrlo neujednačeno zastupljeni ili da uopće nedostaju strateški opredjeljenja za pojedini od tih sektora.

Najveći nesporazum odnosi se na prostorne aspekte ovog dokumenta. Iz same činjenice da su dokument radili urbanisti proizlazila su očekivanja da će se na kvalitetniji način tretirati prostor. Takva očekivanja potencirana su činjenicom da su bili angažirani ugledni vanjski suradnici, urbanisti i arhitekti, koji su izradili kvalitetne separate, ali nisu utjecali na cjelinu i kvalitetu sinteze. Zapravo je prostor dobio takvo minorno mjesto kakvo mu je preostalo, nakon što su svi drugi uredi rekli što imaju za reći o svojim prošlim, tekućim i budućim aktivnostima! Ured za strategijsko planiranje bavio se objedinjavanjem svih drugih ureda, a onaj tiko se trebao baviti prostorom (Zavod za prostorno uređenje) bio je minoriziran i ignoriran.

Na ovom se mjestu vraćamo na temu koja se često spominje u ovoj kolumni, a to je razaranje institucija prostornog planiranja, kao posljedica potpunog nedostatka vjere u razum i planiranje kao takvo, a u funkciji praktične želje da se planiranje zamjeni neposrednim dogovorima političara i ulagača. Kako je ta posmoderna pošast postala već opće mjesto vidi se iz diskusije o dokumentu strategije HNS-ovog zastupnika u gradskoj skupštini Dragana Kovačevića. On je rekao da je "napisao" već mnoge strategije i planove i da se malo toga ostvarilo. Jedini plan koji je gotovo u cjelosti ostvaren je bio plan eletrifikacije države nakon Drugog svjetskog rata. Zaista, ekonomista s takvom vjerom u planiranje je prava voda na mlin HNS-ove uloge u novoj Vladi RH, barem što se tiče uvažavanja prostora kao nezamjenjivog i neobnovljivog resursu. Također je zabrinjavajuće da tako eminentni političar niti ne želi da se, barem perspektivno, kod nas konstituiraju strategije koje će regulirati procese, čemu teži Europa.

Kako su to opasne okolnosti može se vidjeti upravo u manipulacijama kojima je služio zagrebački Ureda za strategijsko planiranje. Iako Ured nije iznjedrio neku relevantnu strategiju, njegova se pročelnica svih tih godina, dok se dokument rađao, koristila kao pokriće za takozvana strateška promišljanja o gradu: bilo da se radilo o prezentaciji i veličanju sumnjivih autorskih ideja koje je gradonačelnik financirao (takozvani Integrirani grad, sjeverna tangenta, tunel kroz Medvednicu, nova južna obilaznica grada, novi stadion na Kajzerici itd.) ili o davanju supotpisa protuzakonitim "ispravcima" GUP-a.

Skupština je odlučila da se odgodi usvajanja Zagreb plana i time omogući zastupnicima i drugim zainteresiranima da svojim primjedbama dopune dokument. Ovu šansu trebalo bi ozbiljno iskoristiti u razumnom roku, jer je dokument preduvjet za dobivanje financijskih sredstava iz europskih fondova. Trebalo bi barem iz njega izbaciti što je potencijalno štetno i uključiti sve ono što je potreban preduvjet za buduće planiranje i provedbu razvoja grada. Samo kao primjer mogućeg unapređenja dokumenta spomenut ću gospodarenje otpadom. Zagreb plan tretira spalionicu otpada kao gotovu stvar, a civilne udruge za zaštitu okoliša i prirode, koje zbog "mira u kući" nisu bile uključene u Partnersko vijeće koje je pratilo izradu dokumenta, vide rješenje tog problem na posve drugačiji način, primjeren održivom razvoju kakvog dokument deklarativno zagovara.

< >
Vezane vijesti

Pošaljite komentar