S obzirom na opasnost koju može donijeti neki masovni pokret (zamislite Zombije angažirane od neke neidentificirane skupine koja može biti i izrazito fašistička), svakako je potrebno razlučiti temeljna pitanja za opstanak građanske države od pitanja koja ih mogu ugroziti, pokrenuta od takvih neidentificiranih, od nikoga izabranih skupina.

Referendum o braku je pleonastičko pitanje.

Kampanja za referendum u tim krugovima počela je već prošle godine, kada je Vlada uvela zdravstveni odgoj i svojim modulom o spolnom odgoju otvorila mogućnost konzervativcima svih boja da se na nj obruše

1)  Hrvatska, istom postala novom članicom EU, a već njezini najviši sudbeni organi odobravaju diskriminatorski referendum o ustavnoj odredbi braka kao zajednice muškarca i žene. Kao dobra usporedba o "visokoj" vrijednosti naših najviših sudbenih instanci može poslužiti nedavni primjer od prije dvije godine iz Kalifornije:  istovrsni referendum s jednakim rezultatom njihov Ustavni sud  je proglasio neustavnim! Dakako da se valja pitati kako se u nas shvaća demokracija i jednaka prava sviju kada smo se s takvim događanjima izjednačili s Bjelorusijom, Poljskom. Moldavijom, Bugarskom, Crnom Gorom i Srbijom, sa zemljama koje su poznate po represiji istospolnih zajednica.

2)  Inicijativu konzervativne grupe U ime obitelji, predvođenu Željkom Markić, poznatom po rječniku lavine riječi, bogato je podupirala cijela desnica, Katolička crkva i izrazito desno orijentirane stranke, predvođene HDZ-om, pa nije čudo da se u inozemstvu odmah shvatilo da se radi o konzervativnim snagama(1).

No, očito je bilo da nema  nikakve potrebe da se brani instituciju braka jer već postoji analogni zakon, a brak nije ničim ugrožavan. Zato je don Ivan Grubišić figurativno i duhovito, ali istinito rekao: "... more ne treba soliti, ono je slano"(2).

Zapravo je Inicijativa imala u pozadini sasvim drugi plan - još više ugroziti  istospolne zajednice, što je istovremeno dovelo u pitanje i sve ostale izvanbračne zajednice, čime se u stvari otvorilo široko polje raznih diskriminacija, što se odmah moglo uočiti u pokretanju diskriminacije jedne manjine.  Tome je služila lavina diskriminatorskih članaka preko interneta, pa čak i ponavljanja Deklaracije američkih homoseksualca iz 1987. godine.

Zna se da držanje spola nečim tajnovitim najbolje otvara mogućnost manipulacije, što je glavno oružje svih crkava i konzervativnih slojeva da bi sačuvali moć

3)  No kampanja za referendum u tim krugovima počela je već prošle godine, kada je Vlada uvela zdravstveni odgoj i svojim modulom o spolnom odgoju otvorila mogućnost konzervativcima svih boja da se na nj obruše, jer se zna da držanje spola nečim tajnovitim najbolje otvara mogućnost manipulacije što je glavno oružje svih crkava i konzervativnih slojeva da bi sačuvali moć. Otada je počela nesmiljena hajka sa sviju oltara, radijskih i televizijskih religijskih emisija protiv istospolnih zajednica  koja neće više prestati, što se odmah uočava u prvim referendumskim reakcijama spomenute Željke Markić: "Sretna sam što odsada dalje neće biti nijedne buduće vlade koja će moći ozakoniti gay brakove"(1), kao i u prvim reakcijama neposredno nakon referenduma na jednom portalu(4).

Zanimljivo da već kruže e-mailovske vijesti da Ž. Markić ima već ideju o novom referendumu.

Zato se ne treba iščuđavati što je odmah prepoznata prava priroda te Inicijative, bez dvoumljenja ona se može poistovjetiti s fašističkim smjeranjima, na što nam daje pravo povijest, naravno za one koji je znaju i koji drže do nje. Naime, njemački naci-fašizam nije počeo progonom Židova, nego najprije homoseksualaca! Do kojih eskalacija je to dovelo opće je poznato ( za one koji hoće da to priznaju), pa su zato sadašnji, više nego opravdani  protesti  istospolnih zajednica, alarmantna  upozorenja  da se radi o mogućem rađanju klerofašizma.

Ne treba se iščuđavati što je odmah prepoznata prava priroda te Inicijative - bez dvoumljenja ona se može poistovjetiti s fašističkim smjeranjima, na što nam daje pravo povijest

4)  Očito da nema potrebe, ako smo demokrati i autohtoni pripadnici građanskog društva, naglašavati da treba osigurati sva ekonomska i  društvena prava svim partnerskim zajednicama, od istospolnih do izvanbračnih heteroseksualnih zajednica. Nakon referenduma, Vlada je odmah poslala u proceduru prijedlog zakona o životnom partnerstvu, koji baš to sve osigurao. A koliko je spominjana Inicijativa demokratska i nediskriminatorska  odmah je došlo do izražaja  promptnom izjavom Ž. Markić , da se taj prijedlog kosi s netom unešenim stavom o braku u Ustav i zbog čega  iziskuje preispitivanje!!!!!.

5)  Bezrazložno je za taj referendum utrošeno oko 49 milijuna kuna (naravno, možemo se složiti s premijerom Milanovićem, da su ipak od njega članovi komisija imali opravdane koristi), ali možemo nazrijeti još jednu vrlo važnu korist - naime - dobili smo u brojkama jasan dokaz o društvenoj slici Hrvatske, o mentalitetu koji prevladava !

Pravo glasa imalo je 3,791.000 ljudi, glasanju je pristupio jako mali broj: 1,435.835, a  važećih listića je bilo 1,427.967 (znači sedam tisuća nije  znalo ni  glasati!). Za pitanje referenduma se pozitivno izjasnilo 946.433, a protiv 481.534. Dakle, skoro dva i pol milijuna ljudi nisu uopće pristupili glasanju. Što rezultira - manje od milijuna imaju seljački mentalitet, manje od pola milijuna građanski mentalitet. Pravi gradovi su Pula, Rijeka, Varaždin i Čakovec, a Zagreb nije velegrad, on nije ni grad, nego veliko selo s odgovarajućom upravom. Iz toga slijedi da se ni ne treba mnogo zabrinjavati zbog navodnog velikog razdora između ljevice i desnice, jer je don Grubišić i opet imao pravo, da je vrlo mali broj pravih katolika(2), a ne kako si je umišljala katolička crkva napuhujući broj do 90 posto, premda je već zadnji popis stanovništva pokazao drugačije stanje.

Što nam sve to pokazuje - pravi problem je ona većina  koju nazivam ZOMBIJI  !

Pravi gradovi su Pula, Rijeka, Varaždin i Čakovec, a Zagreb nije velegrad, on nije ni grad, nego veliko selo s odgovarajućom upravom

Iznosilo se po medijima, da to znači kako je: a. većina smatrala samo pitanje irelevantnim, b. da nije razumjela pitanje, c. da nisu shvatili sve posljedice pitanja.U sva tri slučaja proizlazi da to nisu građani, tj. ljudi koji trebaju znati ne samo koja su im prava, nego i dužnosti. A osnovna je dužnost glasati! Zato se treba potruditi i razumjeti u kojoj se situaciji živi.

Postaje sasvim prikladno pitanje, kako s takvom inertnom gomilom inhibiranih mozgova čiji defetizam dopire čak i do medija, može neka zemlja napredovati.

Očito da je veliki zadatak ne samo zdravstvenog  nego osobito građanskog odgoja, kojemu će se svim silama nastojati oduprijeti konzervativne snage.

6)  Tako neminovno dolazimo do pitanja shvaćanja demokracije. Dva su oblika demokracije: izravna i predstavnička demokracija. Naši mladi mislioci, dr. Jurić i dr. Šalaj, unijeli su ponešto konfuzije  razlikom izravne i direktne demokracije, čineći lingvističku pogrešku. Naime, riječ "direktni" u našem se jeziku prevodi riječju "izravan"! Ako oni razlikuju dvije demokracije, zbog terminološke, a i značenjske razlike, trebali su uvesti termine "izravan 1"  i "izravan 2" ( prvi bi bio onaj oblik demokracije za koji se oni zalažu i razvija se odozdola prema gore ignorirajući političke elite , drugi bi figurirao kao ideal u smislu kantovskog regulativnog načela)(5)

Postaje sasvim prikladno pitanje, kako s takvom inertnom gomilom inhibiranih mozgova čiji defetizam dopire čak i do medija, može neka zemlja napredovati

Još je Curchill zgodno rekao: "Demokracija je najlošiji državni oblik ako izuzmemo sve ostale"(6). To će reći, nema savršene demokracije - nema pravih konstruktivnih rezultata u izravnoj demokraciji, ona mora imati svoju korekturu, inače vrlo lako  se može izroditi u ulično nasilje, pa na kraju u golu anarhiju, vladavinu svjetine. Sve to već otkrivaju referendumski pokreti, sindikalni štrajkovi koji počesto u nas pokazuju kako se kao cilj borbe navode fikcije koje dovode u zabludu mase (napr. štrajk osoblja zagrebačkog aerodroma protiv budućeg koncesionara).

U većini demokratskih zemalja prakticira se predstavnička demokracija kojoj se opet nalaze prigovori - tu političke elite zloupotrebljavaju svoj položaj. Zapravo je najbolja kombinacija između predstavničke demokracije i neposredne, a ona se i često tako sprovodi u obliku mogućnosti referenduma. No, s obzirom na opasnost koju može donijeti neki masovni pokret (zamislite Zombije angažirane od neke neidentificirane skupine koja može biti i izrazito fašistička), svakako je potrebno razlučiti temeljna pitanja za opstanak građanske države od pitanja koja ih mogu ugroziti, pokrenuta od takvih neidentificiranih, od nikoga  izabranih skupina. Očito da spomenuti, relevantni odabir što može biti referendumsko pitanje  ne može izvršiti neka bilo koja samozvana skupina, nego ipak oni koje je većina izabrala na izborima, znači, baš ta tzv. elita.

Demokracija nije neki vrhunaravni cilj, niti je svjetina predstavlja u svojim proizvoljnim prohtjevima, poticana tko zna kakvim ciljevima, nego je to prakticiranje demokracije u svakom času i na svakom mjestu, to je stalni aktivitet. Dakako, važno je kakvi subjekti je prakticiraju, svakako ne zombiji.


1) Croats set constitutional bar to same-sex marriage

2) Don I. Grubišić, intervju

4) http://www.dijg.de/homosexualitet/wissentschaftliche-studien/fakten-hinweise-wenig-oeffentlichkeit/

5) Direktna demokracija - stvarna mogućnost ili samo utopija?  


festini.jpg
Ključne riječi: referendum, U ime obitelji
<
Vezane vijesti