Foto: HNK SplitFoto: HNK SplitKritika Baletne gala večeri HNK-a Split, održane u sklopu 64. Splitskog ljeta.

Od desetak plesnih predstava u okviru ovogodišnjega Splitskog ljeta samo je jedna imala klasični program, ali zato onaj s kojim je najteže pogriješiti – gala večer. U trajanju od sat vremena, na Sustipanu je 28. srpnja pred prepunim gledalištem izvedeno osam ulomaka iz različitih baleta (Gusar, Giselle, La Sylphide, Taras Buljba, Pas de deux Čajkovskog), a kojih je najveći broj, očekivano, bio iz najnovijega premijernog naslova – Gusara. Neočekivano pak nije bilo dviju isprva najavljenih točaka iz Labuđeg jezera i Don Quijotea, kao ni prvaka koji su ih trebali izvesti – Irine Čaban Bilandžić i Artjoma Žusova.Iako je program mogao biti bogatiji, čime bi profitirali i plesači i publika, ta generalno solidno koncipirana večer ipak je uspostavila dobar ekvilibrij adagio i allegro točaka, solističkih i grupnih nastupa te aktualnih i prošlih (a možda i budućih) repertoarnih isječaka

Iako je time program izgubio na sadržajnoj i plesačkoj širini, čak četiri dinamične i atraktivne točke iz Gusara pružile su dobru ravnotežu solističkih, polusolističkih i ansambl dionica, od kojih su s prvima osobito mogle biti zadovoljne alternacije za te uloge, jer su otplesale dijelove rola za koje su tijekom sezone bile u drugom planu, a s posljednjima pak onaj dio publike koji balet nije gledao, jer ga je s odabranim ulomcima mogao doživjeti u nešto široj slici.

Izvevši ulomak iz trećeg čina Gusara, Žene u haremu Sanja Bikić, Monica Dinoni, Nikol Marčić, Matea Milas, Anastasiia Boiko, Ingeborg Hendrikx, Korana Bilan, Sanja Dimache, Maja Lončar, Bojana Lipovšćak, Svjetlana Dimache, Anastasia Šapošnjikov, Ajla Kadrić i Tea Jelić istaknule su se besprijekornom sinkroniziranošću, ljepotom poza i pravilnošću formacija, dok su ih Odaliske Eva Karpilovska, Tamlyn Higgins i Minori Nakayama sigurno i uvjerljivo predvodile, pokazavši se kao tehnički čiste, vrlo plesne i scenične plesačice.

Djevojke s ružama Ingeborg Hendrikx, Ajla Kadrić, Anastasiia Boiko i Monica Dinoni vrlo su ekspresivno, muzikalno i graciozno izvele ulomak iz prvog čina Gusara, a točku je dodatno podignuo Pavel Alexandrov kao Prodavač ruža, kako sjajnim skokovima, tako i generalno sigurnim i šarmantnim nastupom.Eva Karpilovska i Aaron Kok izveli su pas de deux iz drugog čina La Sylphide, otplesavši ga sukladno naslovu: lepršavo, živahno i gipko. Oboje su veliku pažnju posvetili kako pedantnom radu nogu, tako i prozračnim gestama ruku

Tamlyn Higgins i Eugen Dobrescu izveli su pas de deux iz prvog čina Gusara, u kojem je Higgins tehničke elemente iznijela čisto i precizno, a prštavom energijom, vedrinom i skladnim, prirodnim povezivanjem kretnji, dojmljivom je učinila i ekspresivnu stranu izvedbe. Dobrescu je pak bio dojmljiviji u zajedničkim dionicima, u kojima se predstavio kao stabilan i spretan oslonac, nego u samostalnim, u kojima je pokazao tek korektne vrteške i prosječne skokove.

Drugi pas de deux iz prvog čina Gusara izveli su Hazuki Tanase i Aaron Kok. Kok je, kao jedan od plesača s najvišim skokovima u ansamblu, još jednom zadivio njihovim izvođenjem, jednako kao i različitim kombinacijama brojnih pirouettesa, dok je Tanase svoje dijelove otplesala s predviđenom okretnošću, preciznošću i izdržljivošću, ali bez predviđenoga ležernog povezivanja elemenata, dublje povezanosti s likom i barem površne povezanosti s publikom. 

Foto: HNK Split Foto: HNK Split

U drugom je nastupu Tanase s Ivanom Boikom izvela pas de deux iz drugog čina Giselle, u kojem su oboje bili korektni, no relativno neuživljeni partneri. Bilo je vidljivo da ih ne vežu ni duža zajednička plesna povijest, ni srodni senzibiliteti, a što uz dobru, ali ne i vrhunsku tehniku kod Iako je time program izgubio na sadržajnoj i plesačkoj širini, čak četiri dinamične i atraktivne točke iz Gusara pružile su dobru ravnotežu solističkih, polusolističkih i ansambl dionica, od kojih su s prvima osobito mogle biti zadovoljne alternacije za te ulogeoboje, nije bilo dovoljno da taj lirski, adagio komad učini istinski fluidnim, emotivnim i eteričnim. Dodatno ga je k tome otežala, umjesto uzdigla, Tanasina premršava figura, koja je s estetskog i uopće profesionalnog aspekta jednako neprihvatljiva kao što bi to bila i druga krajnost.

Eva Karpilovska i Aaron Kok izveli su pas de deux iz drugog čina La Sylphide, otplesavši ga sukladno naslovu: lepršavo, živahno i gipko. Oboje su veliku pažnju posvetili kako pedantnom radu nogu, tako i prozračnim gestama ruku, ne zanemarivši pritom ni suptilnu mimiku, a u kojoj se finijim nijansama i većom prirodnošću kao uvjerljiviji pokazao Kok.

Pavel Alexandrov otplesao je varijaciju iz baleta Taras Buljba – na oduševljenje publike – koja obiluje brojnima kompleksnim, gotovo akrobatskim skokovima, a usto zahtijeva i srčanu, karakternu, maksimalno samouvjerenu interpretaciju; koliko se njezinim odabirom Alexandrov pokazao smionim, toliko se i razinom izvedbe pokazao virtuoznim.Djevojke s ružama Ingeborg Hendrikx, Ajla Kadrić, Anastasiia Boiko i Monica Dinoni vrlo su ekspresivno, muzikalno i graciozno izvele ulomak iz prvog čina Gusara, a točku je dodatno podignuo Pavel Alexandrov kao Prodavač ruža

Baletnu gala večer zatvorio je Pas de deux Čajkovskog, u izvedbi Eve Karpilovske i Ivana Boika, koji su s njim nastupili i na nedavno održanome Međunarodnome baletnom natjecanju Mia Čorak Slavenska u Zagrebu, osvojivši srebrnu (Karpilovska) i brončanu medalju (Boiko). U mudro odabranoj točki, čija koreografija pokriva većinu njihovih najjačih strana, u podjednakoj je mjeri do izražaja došlo njihovo partnersko suglasje, kao i individualna upečatljivost – tehnička izbrušenost, odgovarajuća ekspresivnost i izrazita sceničnost (uz malu prevagu Karpilovske).

Iako je program mogao biti bogatiji, čime bi profitirali i plesači i publika, ta generalno solidno koncipirana večer ipak je uspostavila dobar ekvilibrij adagio i allegro točaka, solističkih i grupnih nastupa te aktualnih i prošlih (a možda i budućih) repertoarnih isječaka.

Takvoj se dinamičnoj i šarolikoj strukturi, upotpunjenoj onim najvažnijim – vrlo dobrima plesačkim izvedbama, ne može ništa ozbiljnije prigovoriti; može se tek poželjeti da se slične večeri postavljaju češće, čime bi ujedno i koncepcijski postale šire.

Ključne riječi: HNK Split, umjetnost, kultura, balet
<
Vezane vijesti