Ta je akcija provedena direktno na valu političke kampanje vladajućih, naime, u smjeru upravnog i financijsko-poslovnog redizajna čitavog područja visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti, s glavnim uporištem u trima budućim zakonima koji su posljednjih mjeseci izazvali neviđeno burne proteste akademske zajednice.

Državna revizija upravo dovršava pregled financijskog poslovanja hrvatskih fakulteta u 2009. godini, te su poneke od tih ustanova već obrađene, dok se druge još tretiraju uoči slanja dovršenog kompleta izvještaja saborskim zastupnicima. Dijelovi jednog od nalaza, i to više negoli uznemirujućeg, međutim, već su nam pali u ruke, a na njegovo javno prezentiranje tjera nas - pored odanosti načelu transparentnosti dotičnih poslova - prije svega jedna realna politička opasnost što leži u temelju ove povijesne, prve obuhvatnije revizije fakultetskih putova novca iz državnog proračuna.

Ta je akcija provedena direktno na valu političke kampanje vladajućih, naime, u smjeru upravnog i financijsko-poslovnog redizajna čitavog područja visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti, s glavnim uporištem u trima budućim zakonima koji su posljednjih mjeseci izazvali neviđeno burne proteste akademske zajednice. Počevši od ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa, razne službene izjave u još dužem razdoblju ukazuju nam na tendenciju rigoroznog pojačavanja nadzora države nad sveučilištima i znanstvenim institutima, ali ne s prvenstvenim ciljem suzbijanja korupcije po upravama tih ustanova - kako bi se htjelo da vjerujemo - nego zbog političke te legislativne diverzije u smjeru radikalne kapitalističke doktrine podvrgavanja svih javnih ustanova zahtjevima tržišta, a što otpočetka izaziva najveći otpor spram nacrta zakona koji se upravo dovršavaju.

Nije tako poražavajući revizorski izvještaj o Filozofskom fakultetu procurio zato što se baš taj fakultet ekskluzivno odlikuje nesavjesnošću upravnog kadra, nego isključivo zato što na njemu ipak djeluje izvjesna kritična masa akademskih građana kojima dva naznačena razloga javnog interesa ozbiljno leže na duši

Otud i ovako dugačak uvod prije otkrivanja konkretnih informacija; bez ikakve će sumnje prve mainstream-medijske reakcije na ovu vijest, one čiju interpretaciju želimo preduhitriti, biti onakve kakvima su bile u svim sličnim slučajevima. Znači, postavljene tijesno uz tezu o pretjeranoj autonomiji kao generatoru krađe novca na fakultetima i zatim logičnoj potrebi da se oni etatiziraju kako bi ih država legalno poslala na tržište po zaradu, ili će se naprosto površno i senzacionalistički osvijetliti tek vanjski dio priče. No valja nam jasno ustvrditi da je ona dubinski sistemska i nipošto se ne tiče samo pojedinačnih imena i prezimena u aferama te vrste, nego ukupno zadanog konteksta koji omogućuje zloupotrebu javnih funkcija i koji otvara prostor za iole odgovornu državnu reviziju kao dostupnu metodu uspješnog nadzora kapilarne javne potrošnje, po svemu sudeći tek kad se za to ispostavi neki pozadinski, svakako privatni interes.

A riječ je o Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dakle, i desecima milijunima kuna tzv. dubioza prouzročenih tokom pretprošle godine, dok je tu kuću vodio dekan Miljenko Jurković. Ali, dakako, nije tako poražavajući revizorski izvještaj o Filozofskom fakultetu procurio zato što se baš taj fakultet ekskluzivno odlikuje nesavjesnošću upravnog kadra, nego isključivo zato što na njemu ipak djeluje izvjesna kritična masa akademskih građana kojima dva naznačena razloga javnog interesa ozbiljno leže na duši. Upravo kao što je na toj adresi i generalno slučaj sa zalaganjem za opću stvar. 

boras-damir.jpg boras-damir.jpg

Na sjednici Fakultetskog vijeća 22. veljače, kako doznajemo od sudionika, aktualni dekan Damir Boras dugo se, gotovo sat i pol trsio da reviziju zadrži u sjeni, sve dok jedan predstavnik studenata u sastavu vijeća nije uzeo naglas čitati sažetak izvještaja kojeg se domogao neslužbenim kanalima, jer ga je spočetka imala samo nekolicina članova. Tu verziju sastavio je sam Boras, no dekanu nije bilo po volji deklamiranje neugodnih pojedinosti pred vijećnicima, pa je naprasno prekinuo diskusiju. Ono što se dade uvidjeti iz tih šest stranica, dalje bi se moglo svesti na prigovore za utvrđene "nepravilnosti i propuste" koji se odnose na "sustav unutarnjih financijskih kontrola, planiranje i računovodstveno poslovanje, prihode, rashode i postupke javne nabave".

Nešto preciznije od toga, uglavnom je posrijedi nenamjensko trošenje novca kao npr. oko 20 milijuna kuna za izgradnju posebne zgrade fakultetske knjižnice, ili za nabavku stolica koje su povrh svega daleko skuplje od prosječne cijene u istoj kategoriji, što su odranije bar okvirno poznati primjeri nereda u poslovanju te institucije. Ipak, na samo jednoj stranici, pritom jedinoj iz cjelovitog izvještaja koje smo u posjedu - i koju objavljujemo integralno uz ovaj tekst - vidi se znatno više konkretnih nepodopština, u ovom slučaju počinjenih na Odsjeku za arheologiju, kao i krunska činjenica da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja itekako sudjelovalo u mehanizmu netransparentnog trošenja javnog novca, štoviše, da ga je poticalo. Tome dodajmo samo još informaciju, doduše nepotvrđenu, da se nalazi na rečenom odsjeku tiču profesora Mirjane Sanader i Krešimira Filipca

Nemojte sad odmah preskočiti na kraj i bonus-track; kao što je već kazano, ovo se ne tiče prvenstveno individualnih ostvarenja, jer nije riječ o ekscesima nego sustavno diktiranim uvjetima igre, pa sve i kada pojedinačna imena senzacionalno odzvanjaju. Ona krajnja namjera političke i ekonomske elite oko koje smo se vrtjeli na početku teksta, naime, u vezi sa komercijalizacijom sektora i smanjenjem javne potrošnje, dobro se ogleda u revizorskoj sugestiji: "(...) S obzirom da se studenti Fakulteta upisuju na 104 studijska programa, potrebno je posebnu pozornost obratiti kod utvrđivanja visine školarine na studijskim programima s malim brojem studenata, te utvrditi potrebe i opravdanost tako velikog broja studijskih programa." Ali, nije slučajno što revizija ovime tako drastično širi djelokrug svoje funkcije te se upliće među najosjetljivija pitanja organizacije visokog obrazovanja, baš zato što je ionako veoma hotimično upućena na opisane političke motive po naravi ukupnog sistema.

Sveučilištu zapravo nedostaje kontrole odozdo, iz baze, što svjedoči o manjku demokracije, a ne da bi mu trebalo nadzora iz suprotnog smjera i sa suprotnim predznakom

Prije negoli USKOK sa svojim fotoreporterima odvuče svu pažnju javnosti s toga merituma, ostaje nam konstatirati da Damir Boras očito nije poslušao apel inicijative Akademska solidarnost, poslan mu 23. veljače, kojeg također objavljujemo u nastavku članka. Uz desperatne glasove iz njezinih redova, koji su istog dana objašnjavali formulu po kojoj financijska i svaka druga autonomija sveučilišta ne smije biti u prvom redu autonomijom sveučilišne uprave, i radi demokracije i radi autonomije znanosti, jer će u protivnom vlasti ukinuti sveučilišnu autonomiju s kvarnom izlikom u onima koji su je zloupotrebili radi svog interesa u autonomiji uprave.

Sveučilištu zapravo nedostaje kontrole odozdo, iz baze, što svjedoči o manjku demokracije, a ne da bi mu trebalo nadzora iz suprotnog smjera i sa suprotnim predznakom. Sve to jako podsjeća na ono što se u ovoj zemlji učinilo s brojnim kapitalnim javnim poduzećima, planski prepuštenim da iz njih vrijednost na privatne račune izvlače kojekakvi pouzdanici vlasti, e da bi se potom s najviših vladajućih instanci i sa naslovnica opisanih medija autoritativno zborilo o nužnosti njihove komercijalizacije i naposljetku privatizacije. Sve je to dio istoga velikog pothvata, i ništa se od ove fakultetske pljačke ne može uzeti u obzir izvan toga okvira.


Iz cjelovitog Izvješća o obavljenoj reviziji na Filozofskom fakultetu u Zagrebu:

(...)

Ukupno ugovorena cijena rada dobivena je na temelju jedinične cijene po danu i ukupnog broja dana potrebnog za arheološka istraživanja. Iz troškovnika nije vidljivo na temelju čega je utvrđen potreban broj dana (nije navedena površina trase koja se istražuje).

Iz dokumentacije je vidljivo da se obračunske situacije dostavljene Ministarstvu kulture znatno razlikuju od troškovnika na temelju kojih su zaključivani ugovori, odnosno razlikuju se pojedine vrste troškova, dok su ukupno obračunani iznosi jednaki ugovorenim

Prema dostavljenoj dokumentaciji, u razdoblju od 2006. do 2009. za arheološka istraživanja zaključeno je s Ministarstvom kulture 17 ugovora (za 17 trasa) te ugovoreni radovi u vrijednosti 33.220.155,00 kn. Tijekom 2007. i 2008. su ispostavljeni okončani obračuni za arheološka istraživanja za 12 ugovora (trasa), a tijekom 2009. za preostalih pet ugovora. Iz dokumentacije je vidljivo da se obračunske situacije dostavljene Ministarstvu kulture znatno razlikuju od troškovnika na temelju kojih su zaključivani ugovori, odnosno razlikuju se pojedine vrste troškova, dok su ukupno obračunani iznosi jednaki ugovorenim, osim za probna arheološka istraživanja na jednoj trasi autoceste, koja su ugovorena u iznosu 518.740,00 kn, a obračunana i plaćena u iznosu 9.593.733,00 kn. Također, obračunske situacije su ispostavljene za ukupno ugovorene radove, iako su radovi obavljeni djelomično. Za neke trase su troškovi iskazani u analitičkim evidencijama veći od obračunanih Ministarstvu kulture, dok su za najveći broj ugovora iskazani troškovi manji od obračunanih. S obzirom da radovi nisu okončani do konca 2009. navedena arheološka istraživanja su obavljana i terećena s troškovima i tijekom 2010. Tako su na arheološkim istraživanjima na lokaciji Beli Manastir-Osijek-Svilaj, dionica Osijek-Đakovo do sredine listopada 2010. evidentirani troškovi u iznosu 922.576,00 kn iako je okončan obračun ispostavljen Ministarstvu kulture u lipnju 2007. Na lokaciji Josipovac-Dalagaj evidentirani su tijekom 2009. troškovi u iznosu 394.079,00 kn, a okončan obračun je ispostavljen u siječnju 2009. Ministarstvo kulture je izvršavalo plaćanja po ispostavljenim obračunima.

Ministarstvu kulture su obračunavani troškovi (za 15 ugovora) u skladu s ugovorom i to: voditelju istraživanja u iznosu 700,00 kn po danu, arheologa i drugih stručnih članova u iznosu 600,00 kn po danu, studenata i radnika u iznosu 400,00 kn po danu. Troškovi smještaja su obračunavani u iznosu 250,00 kn po danu za voditelja i u iznosu 200,00 kn za arheologe i druge stručne suradnike.

Za arheološka istraživanja na autocestama za koja je angažiran drugi voditelj, ugovarane su i obračunavane cijene različite od ranije navedenih. Tako za voditelja projekta nije obračunavana cijena, za arheologe je obračunavana u iznosu 700,00 kn po danu, a za radnike 500,00 kn po danu.

Stvarni troškovi iskazani u analitičkim evidencijama obuhvaćaju naknade isplaćene voditeljima, arheolozima i drugim stručnim suradnicima, te studentima i radnicima na temelju ugovora o autorskom djelu i ugovora o djelu, te ugovora sa studentskim servisima. Iznosi naknada s razlikuju od ugovorenih i obračunanih Ministarstvu kulture. Naime, radnicima su isplaćivane naknade u iznosu od 207,00 kn do 279,00 kn po danu, odnosno od 30,2 posto do 48,3 posto manje od iznosa obračunanog Ministarstvu kulture. Studentima su isplaćivane naknade u iznosu 200,00 kn po danu ili 50,0% manje od obračunanih Ministarstvu kulture.

(...)


E-mail dopis inicijative "Akademska solidarnost" dekanu zagrebačkog Filozofskog fakulteta Damiru Borasu:

"Poštovani dekane,

budući da je na posljednjoj sjednici Fakultetskog vijeća postalo izvjesno da privilegirani pojedinci raspolažu podacima iz Nalaza državne revizije o poslovanju Filozofskog fakulteta 2009. te da su s tim upoznati i predstavnici medija, koji su od nas već zatražili izjave i komentare, vaša je dužnost da kao čelnik naše ustanove cjelovit dokument učinite javno dostupnim i odmah objavite na mrežnim stranicama Filozofskog fakulteta. Taj će čin biti izraz demokratske kulture koju želimo na svojoj instituciji i dokaz brige sadašnje uprave za transparentno djelovanje. U protivnom, predstoji nam medijsko manipuliranje tim dokumentom koje će nedvojbeno izazvati dugoročne štetne posljedice po ugled Filozofskog fakulteta.

Inicijativa Akademska solidarnost      

Zagreb, 23. veljače 2011."

<
Vezane vijesti