hazu.jpgKnjiževne nagrade se pojavljuju i nestaju, a književnost svode na "sport".

Unatoč povremeno prisutnoj ideji o tome da neprestano nastaju nove književne nagrade, što je temeljna nit teksta u kojem je rečeno da "imamo više nagrada nego čitatelja", one mogu i (privremeno) nestati. Prošle godine nije bilo nagrade Jutarnjeg lista za prozu i publicistiku, a njezina je budućnost neizvjesna i za ovu godinu. Nagrada August Šenoa, godišnja nagrada Matice hrvatske za književnost i umjetnost, utemeljena 1999.godine, ove će godine biti preskočena drugu godinu zaredom. Krajem travnja je, pak, jedna druga renomirana institucija, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, nastavila svoj kontinuitet dodjeljivanja nagrada na Dan akademije, omogućivši Luki Bekavcu (roman Viljevo) da bude upisan na popis laureata za književnost.

Luka Bekavac, ovogodišnji laureat HAZU-ove nagrade (Foto: K.O.)<br>
Luka Bekavac, ovogodišnji laureat HAZU-ove nagrade (Foto: K.O.)

Teško je reći pod kojim bi okolnostima izostajanje neke književne nagrade, i kakva bi ona morala biti, bilo medijski atraktivna tema. No, Pavao Pavličić, književnik i sveučilišni profesor književnosti, smatra da bi prethodno medijsko zagrijavanje doprinijelo stvaranju atmosfere oko neke književne nagrade. "Moglo bi se dosta učiniti u vezi nagrada već kada bi se povukli neki tehnički detalji. Važno je znati tko, kada i gdje dodjeljuje nagradu. Recimo, nekada je postojala nagrada Goranov vijenac koja se dodjeljivala na kraju Goranovog proljeća, na dan rođenja Ivana Gorana Kovačića. Ta je nagrada imala težinu, ali preselili su ju u Zagreb te opet vratili u Lukovdol, na kraju nitko nije primijetio da je nestala", govori nam Pavličić koji naglašava da naša sredina nema smisla za tradiciju, što je bitno obilježje svake nagrade, baš kao što je nužno i postojanje hijerarhije među nagradama radi lakšeg snalaženja u njihovom nepreglednom mnoštvu.

Književnica i sveučilišna profesorica Julijana Matanović također naglašava važnost kontinuiteta kada je riječ o književnim nagradama. Kao primjer uzima nagradu Ksaver Šandor Gjalski koja se već 35 godina dodjeljuje za najbolje prozno ostvarenje te se na taj način, smatra Rade Jarak: "U svim zemljama koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije uski krug ljudi kontrolira književne nagrade. S jedne strane sustav nagrađivanja daje književnosti određenu vrstu glamura, ali s druge strane, osim tog stavljanja pisca i književnosti u fokus, prisutno je manipuliranje nagradama i članovima žirija"Matanović, i nametnula u javnosti. "Uz kontinuitet bitan je i odnos prema nagradi, odnos onih koji o njoj brinu. U Zabok sam odlazila i kao članica žirija i kao nagrađenica. To kako je cijeli grad uključen u priču i kako su oni ponosni na svog Gjalskog, u vrijeme koje ruši sve prave vrijednosti, jako je, jako dirljivo", rekla nam je. Komentirala je i prošlogodišnje i ovogodišnje izostajanje nagrade Matice hrvatske, uzrokovano financijskim razlozima. "Trebalo ju je dodijeliti, i bez novčanog dijela nagrade. Daleko je lakše nešto ugasiti nego iznova pokrenuti i vratiti već stečeni sjaj", istaknula je Matanović.

Danas se uz neke nagrade vežu i veći novčani iznosi. VBZ-ova nagrada za neobjavljeni roman iznosi 100 000 kuna, dobitnik T-portalove nagrade za roman dobiva 50 000 kuna, a najbolja kratka priča po ocijeni žirija nagrade Večernjeg lista Ranko Marinković vrijedi 20 000 kuna. Novac je, smatra književnik i novinar portala Arteist Željko Špoljar, način da se oko književnosti isplete atmosfera. "Nema više nikakve atmosfere oko književnosti, izdavaštvo loše stoji, urednici se nemaju ni vremena baviti rukopisima. S obzirom na to da je došlo do krize u izdavaštvu, nagrada koju sam dobio, osim što je bila riječ o solidnom honoraru, nametnula se kao jedini način da objavim knjigu", rekao nam je autor koji je 2013. godine dobio nagradu Drago Gervais za roman Štakorbar. Objasnio je da je te godine u Rijeku stigao 101 rukopis za tu nagradu, za razliku od uobičajenih dvadesetak, što po njemu ide u prilog tezi da su nagrade postale zamjena za izdavaštvo.

"U svim kulturama Zapada postoji veliki broj nagrada jer se nagrada tretira kao neka vrsta potpomaganja umjetnosti. Preko nagrada, kao i preko sistema stipendija pomaže se piscima da opstanu na tržištu. S vremenom će kod nas vjerojatno, ako se popravi ekonomska situacija, biti više nagrada, firme će doći na ideju da imaju nagrade jer time dobivaju besplatni publicitet", rekao nam je Velimir Visković iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.

Književnici Željko Špoljar i Rade Jarak prisjetili su se NIN-ove nagrade, renomirane jugoslavenske nagrade koju su zvali i Balkanskim Nobelom. "NIN-ova je nagrada imala tradiciju, ne kažem da se u njezinom slučaju nikada nije namještalo, ali ne na način na koji se to čini danas, kada nagradu može dobiti i drugorazredni pisac", istaknuo je Špoljar. Jarak smatra problematičnim kada jedan autor dobije istu nagradu u kratkom razdoblju, što se, kaže, dogodilo u slučaju nagrade Jutarnjeg lista. "U svim zemljama koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije uski krug ljudi kontrolira književne nagrade. S jedne strane sustav nagrađivanja daje književnosti određenu vrstu glamura, ali s druge strane, osim tog stavljanja pisca i književnosti u fokus, prisutno je manipuliranje nagradama i članovima žirija", iznio nam je svoj stav o književnim nagradama Jarak.

Mladen Machiedo (Foto: K.O.)<br>
Mladen Machiedo (Foto: K.O.)

To je učinio i akademik i talijanist Mladen Machiedo. "Problem je u tome što se ne vode prave rasprave oko književnosti. Umjesto da se registriraju knjige koje su poticajne za čitanje, registriraju se nagrade. To su, u biti, sportski kriteriji, u književnost se uvukao duh sportskog natjecanja, što je globalizacijski fenomen. Nekoć se nobelovca moralo pročitati, ali svijet je bio manji. Danas je teško reći kako ući u kanon kada je relativizirano i pitanje kanona kao takvog", rekao je Machiedo.

On je jedan od članova žirija za nagradu Višnja Machiedo koja se dodjeljuje u kategoriji književnog eseja. To je i način da se održi spomen na vrsnu prevoditeljicu, kritičarku i esejistkinju Višnju Machiedo. Ako je suditi po riječima ovogodišnjeg dobitnika Viktora Žmegača, na takvu nagradu mogu drukčije gledati i sami laureati. On je u svome govoru rekao da se ona za njega razlikuje od drugih jer nosi ime osobe koju je poznavao i poštovao i koja je bila "žarište duha, senzibilnosti, obrazovanosti, širokih horizonata i iznimne dobrote".

Kada je riječ o književnim nagradama, treba imati u vidu i različitu popularnost pojedinih žanrova. "Nagrada za esejistiku u Hrvatskoj nema preMladen Machiedo: "Umjesto da se registriraju knjige koje su poticajne za čitanje, registriraju se nagrade. To su, u biti, sportski kriteriji, u književnost se uvukao duh sportskog natjecanja"više. Nažalost, kod određenog sloja čitatelja vlada uvjerenje da je književnost roman. Ljudi gutaju fabule, a izbjegavaju zaviriti u Platona ili Aristotela, misleći da jedno s drugim nije u vezi. Danas se svi daju na fikciju, a u toj se globalizacijskoj prozi više ne očitavaju ni prostor ni vrijeme", izjavio je Machiedo. Prošlogodišnja laureatkinja nagrade Višnja Machiedo, romanistkinja Ingrid Šafranek rekla nam je da je ta nagrada odlična inicijativa čija svrha može biti upravo promoviranje manje popularnih žanrova.

Na prošlogodišnjim je Danima Mirka Kovača najavljena književna nagrada Mirko Kovač koja kreće od ove godine i za koju je rečeno da će se "razlikovati od svijeta u kojem živimo" te je istaknuto da će postojati mogućnost, za koju treba tek vidjeti hoće li ostati samo teorijska, da se nagrada ne dodjeli nikome ako u konkurenciji nema djela koje odgovara visoko postavljenim estetskim zahtjevima. To se može tumačiti i kao implicitno priznanje da je teško sačuvati dignitet neke književne nagrade, u društvu u kojem je na djelu "destrukcija institucija i relativizacija autoriteta", kako se izrazio Zvonko Kusić, predsjednik HAZU-a, u svome govoru povodom dodjele ovogodišnjih akademijinih nagrada.

Da stvar bude kompleksnija, fenomen književnih nagrada ne može se razmatrati izolirano jer one su samo jedna karika u lancu koji čini književnu proizvodnju. Na tom je tragu bio Pavao Pavličić u tekstu u kojem se dotaknuo ne samo nagrada nego i pisaca, kritičara, nakladnika, književnih znanstvenika i drugih, da bi na kraju, ironično predložio "ukinuće hrvatske književnosti". "Ako želimo ukinuti hrvatsku književnost, onda je potrebno da imamo što više književnih nagrada", napisao je 2013. u komentaru čije bi ponovno čitanje danas moglo pokazati koliko je Nacionalna strategija za poticanje čitanja, koja je upravo na javnoj raspravi, ambiciozna i teško izvediva u praksi u kojoj su književne nagrade samo jedno od upitnih mjesta.

Zdravko Zima (Foto: K.O.)<br>
Zdravko Zima (Foto: K.O.)

Što se njih tiče, književni kritičar i esejist Zdravko Zima smatra da je dignitet nagrada pao upravo onoliko koliko je pao i dignitet književnosti.

"Koliko je samo knjižara zatvoreno u Zagrebu, ne postoji više ni antikvarijat Tin Ujević na Zrinjevcu, tamo gdje su nekada bili antikvarijati otvaraju se prodavaonice krpica, kako u tim uvjetima možemo govoriti o dostojanstvu književnosti? U Zagrebu nema više knjižara koje imaju važnije književne časopise. Časopis Forum izdaje HAZU, pokrenuo ga je Krleža, otiđite u grad i ako mi nađete Forum, ja vam dam nagradu", uputio nam je izazov Zima.

Ključne riječi: hrvatska književnost, književnost
<
Vezane vijesti