Umjesto jednog općeg prosvjeda, koji bi ujedinio radnike, umirovljenike i studente, imat ćemo, kako se čini, nekoliko manjih prosvjeda koji ne obećavaju „vruću prosvjednu jesen". Sadašnji potezi sinidikata, verbalna paljba i komuniciranje putem demantija u dnevnim listovima, stvaraju dojam da su oni sami sebi svrha.

rogovi_2.jpg

Vilim Ribić iz Matice sinidkata rekao nam je da Matijašević smatra kako je sad važnije nadmetanje i ubiranje bodova, nego zajednička akcija. „Matijašević zastupa nazadni sektor, sektor brodogradnje, koji preživaljava zahvaljujući mojim i Vašim novcima. A ja predstavljam obrazovane ljude, za koje uvijek fali novcaa jer ga se daje onima koje Matijašević zastupa".

Prosvjed je u Vinkovcima organiziran u 11 da se ne bi kosio s programom Vinkovačkih jeseni, kaže Ozren Matijašević

Teških riječi nije manjkalo. Damir Jakuš iz URSH-a posprdno je nazvao Matijaševića „premijerovim kviskom", a Ana Knežević iznijela je vlastitu sumnju da je isti možda Kosoričin igrač. „Rekla sam da tako organiziran prosvjed liči na Vladinu ruku. Tako će se okupiti malo ljudi, pa će ispasti da građani nisu nezadovoljni. Mi smo lanjski prosvjed na koji je došlo 50 000 ljudi organizirali tri mjeseca". Vilim Ribić nam je rekao da je „HUS uvijek bio blizak Sanaderu". Matijašević im nije ostao dužan te nam je rekao da su to „opće budalaštine, a ljudi koji ih izgovaraju da su idoti. Kako netko tko se žestoko protivi Vladinim odlukama i organizira prosvjede može biti premijerkin igrač? Istaknut ću samo tri činjenice: Godine 1995. HUS je organizirao protiv kutlerizacije pretvorbe i privatizacije na splitskoj Rivi, a bilo je 5000 prosvjednika; godine '98., za vrijeme najcrnjeg Tuđmanovog režima, imali smo onaj famozni pokušaj proboja na Jelačićev trg; a 2005. godine prosvjedovali smo za Tvornicu duhana Zagreb. Mogao bih navesti još sijaset ovakvih slučajeva. Ne znam kako se takav sinidkat može tumačiti kao „hadezeovski".

Vlada koja ima ovakve sindikate, uistinu se ne treba bojati za svoju budućnost. Ipak, Sever pomirljivo kaže: „Naša je odluka da NHS ide u prosvjede tijekom jeseni, ali nismo odredili ni vrijeme ni mjesto, o čemu ćemo razgovarati s drugim sindikalnim središnjicama, pa tako i HUS-om. Iako je bilo teških riječi, pa i na moj osobni račum, smatram da nam sad treba zajedništvo. To nije stvar slabosti, nego snage". Vilim Ribić smatra da novoj Vladi treba dati barem 100 dana te da će oni na temelju toga zauzeti stav.

rogovi_4.jpg

Detalje konzultacija s Vladom pojašnjava Ana Knežević: „Premijerka nas je pozvala da pomognemo prijedlozima premostiti nelikvidnost. Sastanak je trajao tri dana. Prvi smo dan se govorilo o snižavanju plaća i mirovina za 10 posto, čemu su najglasniji protivnici bili sindikati javnih i državnih službenika. Drugi dan se počelo razgovarati o kriznom porezu, predlagalo se osam ili šest posto. Šuker nam je rekao da s proračunom stojimo kao i u 2007. godini, na što sam odgovorila da od Vlade očekujem da se za 6 posto smanje rashodovne stavke proračuna, kao npr. donacije Crkvi, Bosni i Hercegovini i sl, za koliko su se smanjile i plaće. Predložili smo i da se uvedu porezi na imovinu, dividende i kamate, a da tek potom razgovaramo o porezu na iznadprosječne plaće. Ali to ništa prošlo. Treći dan premijerka je najavila da se uvodi krizni porez. Rekla sam da ga u ime SSSH ne mogu podržati. Kolega Sever se do tada već bio povukao sa konzultacija. Matijašević je bio protiv, ali kad ga je Šuker upitao bi li radije da brodograđevna industrija ne dobije plaću, jer za to nema novaca, onda je zašutio." Iako je ovo posljednje bila dobro poznata Šukerova manipulacija, pitanje zašto sindikati nisu složno ustrajavali na svojim prijedlozima - i tko tu koga drži u šaci?

rogovi.jpg

Osim razjedinjenosti i niskih udaraca u medijskom prostoru, povjerenje radnika i građana u poštenu sindikalnu borbu potresaju i povremeni prelasci sinidkalaca u politiku (npr. Dragutin Lesar, Boris Kunst, ali i najave Vilima Ribića da će možda kandidirati za predsjednika Republike, zlouporaba sindikalnog čelništva za potrebe slizavanja s poslodavcem (npr. Jozo Marić iz Dalmatinke Nove, ali i brojni drugi) pa i neke afere  (, visoke plaće sinidkalnih čelnika, kupovina sindikalnog doma i sl...). Bez obzira na to što su neke afere zapravo „afere" i što su sukobi među sinidkatima doista nekad napuhani, ostaje činjenica da je njihova nesloga Vladin vječni as u rukavu. Zavadi, pa vladaj.

<
Vezane vijesti