unizg.hrunizg.hrDamir Boras, Vedran Mornar i hitovi iz "sretnih devedesetih": Dok su sitni kotačići znanstvene, visokoškolske i sportske mašine zaokupljeni mrvicama koje bi pokupili na natječajima uvjetovanima ideološkim profiliranjem i određivanjem poželjnih karakternih osobina, krupnije ribe znanstveno-obrazovne hijerarhije goste se svojim komadima kolača i kanapeićima na nepotrebnim ceremonijama poput inauguracije novog zagrebačkog rektora.

 Sve bi seke ljubile Mornara

Otprilike u isto vrijeme kad je u Vladu RH ušao sad već aferiozni ministar zdravlja Siniša Varga, prihvaćena je ostavka Željka Jovanovića i na mjesto ministra sporta, obrazovanja i znanosti postavljen je Vedran Mornar, bivši dekan FER-a, blizak suradnik prethodnih HDZ-ovih i SDP-ovih ministara i u slobodno vrijeme donedavni privatni poduzetnik, krasan primjerak hrvatskih 1% za kakvim uzdišu sponzoruše i wannabe Ministri se izmjenjuju brzinom domoljubavnih hitova devedesetih, a politika koja znanstveno-obrazovnu i širu zajednicu gura u grotlo kapitala ostaje ista moćnici. Mornar je zdušno prihvatio imperativ umrežavanja kapitala i sveučilišta, a ne krije ni da podržava uvođenje male mature i povećanje testova učinkovitosti. Dok se u nekim utopijskandinavskim sustavima gotovo sva testiranja ukidaju, naš četvrti ministar u zadnjih pet godina testiranja želi pojačati. Ipak je svima koji su se dulje vrijeme našli u doticaju sa školskim sustavom - bilo kao roditelji, bilo kao učitelji, bilo kao čistači - jasno da su testovi najmanje motivirajuć segment obrazovanja i da se njihovim provođenjem i rezultatima lako može manipulirati, pa je primjerice iz ovogodišnje kase za državnu maturu negdje iscurilo jedanaest milijuna kuna, a Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, čiji je član bio i novi rektor zagrebačkog sveučilišta Damir Boras, trenutno je pod istragom DORH-a.

Mornar je izdašan publicitet pokupio i komentarom na postavljanje kipa Gospe u zadarsku osnovnu školu Šime Budinića. Prije desetak godina podiglo se nešto manje prašine kada je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić naložio da se križevi i druga vjerska obilježja odstrane iz obrazovnih institucija i državnih ustanova. Danas ministar obrazovanja koji nije biskup kakvog ogranka kršćanstva ne vidi ništa sporno u statui Gospe u atriju državne obrazovne ustanove, iako nije fluorescentna ni tržišno isplativa kao međugorska. Crkva povlači glasače pa joj se može zažmiriti na čitanje Ustava, a sam ministar je član političke kaste pa je njegov stav, po tome što je suprotan od volje i prosperiteta naroda, ustvari ispravan. Na sličan način poduzetnik koji drži do sebe ne mari mnogo za narod, jer bi solidarizacija s objektom vlastite eksploatacije mogla Najmlađi istraživači ni na koji način nisu zaštićeni, a ukidanjem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje više im se ne omogućuju sredstva za doktorske studije, unatoč tome što imaju ugovornu obavezu doktorirati u zadanom roku dovesti do unutarnjih duševnih konflikata.

Da je ministar znanosti, sporta i obrazovanja svjestan koliko je važno duševno i ino zdravlje, dokazao je kad je pokušao ukinuti zdravstveno osiguranje studentima, pa ga je već na početku mandata pozdravio glas naroda u vidu grupe na Facebooku od oko 1200 članova koji pogrešno zahtijevaju njegovu ostavku. Pogrešno, jer bi nam, čak i kad bi Mornar odstupio, jednostavno postavili petog ministra u pet godina, koji bi kao i njegovi prethodnici bio samo poslušnik bez mnogo želje za progresom u onom znanstvenom, obrazovnom i sportskom smislu. Ostavkom ne dobivamo ništa jer se mora promijeniti cijeli sustav. Mora se promijeniti način upravljanja MZOS-om u kojem je vrhuška skoro pa jednako odvojena od vlastitih zaposlenika koliko od znanstvene, obrazovne i sportske zajednice kojom upravlja. Mora se promijeniti beskičmenjaštvo i podložnost vanjskim štetnim politikama. Najkraće, mora se promijeniti politika.

 Test me, baby! Nije važno šta je!

Testovi kao pokazatelji učinkovitosti, tržišna isplativost znanosti i kompetitivnost znanstvenika navode se kao poželjni elementi istraživačkih projekata trenutno otvorenog natječaja za financiranje novopečenih doktora iz strukturnih fondova EU, i to nevezano za novog ministra, pa je samim time on nebitniji (ab ovo je nebitan jer tek nastavlja politiku koju je agresivnije počeo provoditi Dragan Primorac sa svojim vizijama i proročanstvima o društvu znanja). Takvi uvjeti natječaja nisu novina, niti takav tip znanstvenika, koji svoju važnost mjere kroz financijske izvještaje, a vrijednost svojih istraživanja kroz evaluacije i precizne proračunske izračune o prosječnoj potrošnji struje i vode na instituciji koja ih zapošljava. Pritom je potpuno irelevantno je li se znanstvenik koji prijavljuje projekt ikad bavio tematikom koju projekt pokriva (ili su to možda njegovi kolege), isto kao što je manje važan životopis istraživačkog mentora, ali je jako bitno koliko je strukturnih financija u prošlosti povukla institucija koja prijavljuje projekt. Također, prijaviteljima se savjetuje da odslušaju dvodnevne radionice o sastavljanju prijave projekta i pažljivo dijele te informacije s kolegama, pošto je na prošlom sličnom natječaju u prvom krugu evaluacije navodno otpalo preko 40 posto projekata jer suVeć po prvim pokazateljima testiranja i evaluacija, znanstvenici koji su po stručnosti jedinstveni na svijetu i u koje je država uložila milijunske iznose na tržišnoj burzi nisu dovoljno konkurentni, jer ima onih koji će raditi više za manje novca prijave bile pogrešno ispunjene. Sam poziv je, kako to obično biva, promijenjen deset dana prije roka, ali je taj rok produljen pa se prijavitelji stignu prilagoditi.

Za novopečene poslijedoktoranade koji zadovoljavaju formalne (ne nužno i ideološke) uvjete natječaja poželjno je da budu kompetitivni, odnosno da se natječu sa svojim kolegama za parsto tisuća kuna koje bi potrošili u najviše godinu i tri mjeseca, a u koje ulaze njihove plaće, režije instituciji, službeni boravci, kotizacije za konferencije i sl. U određenoj mjeri to zvuči obećavajuće za bivše i danas nezaposlene asistente koji su ispali iz sustava tako što im je istekao ugovor, ali svaki doktor grebe se za svoj dio kolača i pitanje je koliko tu mogu konkurirati osobe koje su primjerice deset do petnaest godina proučavale stare hrvatske gramatike ili pisce ili osobe koje po prirodi (!) nisu kompetitivne. Takvi bivši viši asistenti po izmijenjenom Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju nisu poslijedoktorandi jer su izabrani u znanstven(o-nastavn)a zvanja docenta ili znanstvenog suradnika, a odgovarajućih radnih mjesta nema. Odjednom su prepušteni tržištu i radnoj konkurenciji na burzi koja je pak prisiljena pristati na rad za 1 600 kuna mjesečno. Dakle, već po prvim pokazateljima testiranja i evaluacija, znanstvenici koji su po stručnosti jedinstveni na svijetu i u koje je država uložila milijunske iznose na tržišnoj burzi nisu dovoljno konkurentni, jer ima onih koji će raditi više za manje novca.

Ako zaista žele ostati u znanosti ili visokom obrazovanju, moraju čekati da se oslobode nova radna mjesta tako što će najstariji otići u mirovine, a u međuvremenu svoj rad prilagoditi tako da imaju što više bodova na evaluacijama, odnosno tako što će prestati proučavati opskurne i neisplative teme i početi primati tržišno isplative narudžbe iz privatnog sektora. Ustavni sud odbacio je dio izmjena Zakona, i to onaj koji je dobno diskriminirao profesore i znanstvenike starije od 65 godina, ali čini se nema problema s dobnom diskriminacijom na drugoj strani generacijske ljestvice. Najmlađi istraživači ni na koji način nisu zaštićeni, a ukidanjem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje više im se ne omogućuju sredstva za doktorske studije, unatoč tome što imaju ugovornu obavezu doktorirati u zadanom roku.

 Ja sam istina koja je glupost, ja sam prošlost

Dok su sitni kotačići mašine zaokupljeni mrvicama koje bi pokupili na natječajima uvjetovanima ideološkim profiliranjem i određivanjem poželjnih karakternih osobina, krupnije ribe znanstveno-obrazovne hijerarhije goste se svojim komadima kolača i kanapeićima na nepotrebnim ceremonijama poput inauguracije novog zagrebačkog rektora, zbog koje je u gradu nakratko došlo do prometnog kolapsa, a na kojoj je prisustvovalo oko 600 uzvanika, mahom jedinki hrvatske elite. Ukupna cifra koja je potrošena nije poznata javnosti, ali znamo da je novi rektor dobio odličan Ostavkom ministra ne dobivamo ništa jer se mora promijeniti cijeli sustav. Mora se promijeniti način upravljanja MZOS-om u kojem je vrhuška skoro pa jednako odvojena od vlastitih zaposlenika koliko od znanstvene, obrazovne i sportske zajednice kojom upravlja (i fiskalan?) popust pa je za dvoranu HNK umjesto 40 000 iz državne blagajne morao dati samo 20 000 kuna. Iako tada nije bilo jasno da će prosvjetari dobiti plaće za prosinac, novom rektoru ceremonija se ne čini pompoznom - ima i pompoznijih. To ne iznenađuje, jer ipak rektor, za razliku od ministra, jest biskup starokatoličkog ogranka kršćanstva, a samim time pretpostavlja mu se afinitet prema ritualima i odorama i sličnim stvarima kojima se muškarci u haljinama inače bave dok se igraju bogova.

Prosvjetari će dobiti plaće za prosinac, a obznana da neće pa da ipak hoće poprilično je proziran propagandni trik koji nam treba služiti kao upozorenje na buduća smanjenja plaća i otpuštanja. Ministri se izmjenjuju brzinom domoljubavnih hitova devedesetih, a politika koja znanstveno-obrazovnu i širu zajednicu gura u grotlo kapitala ostaje ista. U kombinaciji sa sve većim društvenim utjecajem vjerskih udruženja, radikalnih konzervativaca i povijesnih revizionista, ta politika ne pomiče društvo ka budućnosti. Upravo suprotno: usmjerava nas prema distopijskoj prošlosti.

Budući istraživači će, pod uvjetom da zadovoljavaju srednjovjekovno-barokne ideološke, vjerske i karakterne uvjete, i sami postati dio ritualizirane elite. Ako im ne smeta to što će svojom šetnjom nekoga poremetiti u pročešljavanju kontejnera ili drugoga koštati otkaza jer će zakasniti na posao, slobodni su se priključiti paradi kiča. Količina njihovih plavih krvnih zrnaca nije toliko važna ako donose prijeko potrebnu gotovinu i spremni su znanstvenu istinu zamijeniti biblijskom sentencijom. U takvom društvu znanja, neznanje je snaga.

<
Vezane vijesti