Zahtjevi automobila za resursima nisu ograničeni samo na bezgranični apetit za naftom. Oni također imaju neograničen apetit za metalima poput čelika i aluminija te drugim materijalima koji se koriste za njihovu proizvodnju - za željezne rude i aluminij moraju se otvarati rudnici, sjeći šume, a urođeničko stanovništvo mora biti raseljeno.

Mobilnost i transport oblikuju naše životne opcije i prostore. Prije globalizacije gradovi u Indiji i Kini prvenstveno su bili gradovi biciklista. Danas, Delhi, Bangalore, Kalkuta doživljavaju preobrazbu od gradova dizajniranih oko hodanja i biciklizma u gradove dizajnirane oko automobila. Nasuprot tome neki gradovi poput na primjer Kopenhagana, čijih čak 55 posto građana vozi bicikl svaki dan, promovirali su vožnju biciklom te time postali model za održivu mobilnost.

Bicikl je simbol mira, jednakosti, demokracije, održivosti. Automobil je simbol nasilja, nejednakosti, diktature i neodrživosti. Ono što od toga odaberemo, odredit će našu budućnost

Brošura pod nazivom Grad biciklista koju dijeli Grad Kopenhagen kaže: "Prilikom posjete novom gradu instinktivno podižemo pogled prema gore, tražeći velike spomenike koji određuju mjesto. Ovdje u glavnom gradu Danske kultni je kip Male sirene već generacije posjetitelja naveo da izreknu iste riječi. 'Ali ona je tako mala'. U tome leži ključ za razumijevanje Kopenhagena. Mala sirena nije mala, vidite. Ona je veličine života, baš kao i grad koji zove svojim domom. Ako ste u potrazi za spomenicima u Kopenhagenu, ne gledajte gore. Pogledajte oko sebe, na razini ulice. Naš je najveći spomenik pokret. To je masovno, konstantno i ritmično nasljedstvo veličine života. Protok stanovnika Kopenhagena na biciklima koji nikad ne prestaje je poput simfonije ljudske moći."

Bicikl je, a ne automobil, najmodernije prijevozno sredstvo zato jer će preživjeti nestašice nafte i ne pridonosi emisijama stakleničkih plinova. Četrnaest posto emisija stakleničkih plinova dolazi iz prometa. Bicikl ne zagađuje budući da ovisi o obnovljivoj energiji čovjeka, a ne o fosilnim gorivima.

Zahtjevi automobila za resursima nisu ograničeni samo na fosilna goriva koja koriste za vožnju. Automobili imaju bezgranični apetit za naftom. Oni također imaju neograničen apetit za metalima poput čelika i aluminija i drugim materijalima koji se koriste za njihovu proizvodnju - za željezne rude i aluminij moraju se otvarati rudnici, šume sjeći, urođeničko stanovništvo mora biti raseljeno. Kako bi se smanjili troškovi i povećao profit, rudarstvo se sve više prebacuje u Treći svijet.

U Indiji industrija čelika i aluminija nije pokrenula rat samo protiv prirode, već i rat protiv urođeničkih zajednica. Urođenici se opiru Vedantinom rudarenju boksita iz njihove svete planine Niyamgiri, a u Kalingananagara u državi Orissa urođenici se odupiru TATA-inoj tvornici željeza gdje je trinaest ljudi ubijeno 2006. godine, a jedan je čovjek ubijen 2010. TATA-ina tvornica Nano nije mogla biti otvorena u Singuru u Zapadnom Bengalu pa je zato premještena u Uttarakhand gdje je tisuću hektara plodne zemlje oduzeto poljoprivrednom sveučilištu za potrebe tvornice automobila.

Automobil također zahtijeva zemlju za vožnju i parkiranje. Kultura brzine traži brze ceste i autoceste. Autoceste uništavaju i domove i sela i farme i šume.

I u Njemačkoj i u Indiji ceste "samo za automobile" zamijenile su pluralizam i demokraciju u prometu

Automobili mijenjaju izgled i sela i grada. Hitler je proglasio Automobilski zakon njemačkog Reicha kako bi kroz centraliziranu kontrolu omogućio gradnju autocesta. Indija je 2003. godine uvela Zakon o autocestama u svrhu slične centralizacije i koncentracije moći.

I u Njemačkoj i u Indiji ceste "samo za automobile" zamijenile su pluralizam i demokraciju u prometu. Njemački je memorandum označio ruralna područja kao najveću zapreku automobilu: "Očekuje se da dijeli ulicu s konjskim zapregama, biciklistima i pješacima... moderni koncept prometnog inženjerstva predviđa uvođenje mreže specijalnih autocesta koje bi služile potrebama dugih putovanja i koje bi koristili najbrži automobili (kojima su i namijenjene)... "

Po cijeloj Indiji svjedočila sam uništavanju starih četvrti u našim drevnim gradovima zbog proširenja cesta za udaljena putovanja. Proširenje cesta za autoceste uklanja naša drevna drvaća koja su pružala sjenu uzduž naših drevnih puteva.

Fikus je sveta vrsta u našoj ekonomiji bioraznolikosti. Stabla fikusa sađena su uz puteve da pružaju sjenu. U slučaju kad se put trebao proširiti, cesta bi išla oko drveta, a ne bi se sjeklo fikus. Međutim, danas se zbog gradnje autocesta sijeku milijuni svetih stabala fikusa posađenih stotinama godinama ranije.

Automobil stvara nasilje nad Zemljom i nad ljudskom zajednicom. Bicikli i biciklističke rikše  nenasilni su sustavi mobilnosti koji stvaraju posao i uzdržavanje.   

Autocesta i automobil ultimativni su kulturni simboli neodrživosti i ekološke isključivosti. Na našim je cestama nekada bilo mjesta za kravu, konja, devu, slona i automobil. Sada privilegiramo vlasnika automobila. Sveta krava nestala je s ulica Delhija.

Zbog gradnje autocesta sijeku se milijuni svetih stabala fikusa posađenih stotinama godinama ranije. Automobil stvara nasilje nad Zemljom i nad ljudskom zajednicom. Bicikli i biciklističke rikše  nenasilni su sustavi mobilnosti koji stvaraju posao i uzdržavanje

Rikše i kolica, krajnji izraz mobilnosti prijateljske prema klimi bez fosilnih goriva, moraju biti zabranjene kako bi se "počistile" ulice i napravilo mjesta za automobile i motorna vozila.

Bicikli i biciklističke rikše stvaraju dijeljeni i kolektivni prosperitet. Automobil stvara konzumerizmom pogonjen pseudo prosperitet za manje od jedan posto populacije u zemljama poput Indije.

Predviđa se da će za razdoblje između 2006. i 2011. godine Indija biti najbrže rastući proizvođač automobila među dvadeset zemalja najvećih proizvođača. Indija će također uskoro biti izvozno odredište za automobile. Bloomberg, agencija za vijesti iz ekonomije, opisuje to kao "zarađivanje na auto strasti nacije", ali također priznaje da je "nacija" u ovom slučaju samo 0,7 posto stanovništva. U Indiji samo sedam ljudi na svakih tisuću posjeduje vlastiti automobil u usporedbi s 450 u SAD-u i 500 u Europi. "Tržište" nisu 1,2 milijarde Indijaca, već tek 216 milijuna članova srednje klase.

Jedan posto indijske populacije krade mobilnost od preostalih 99 posto, a često i živote koje su nekad vodili.

Prema podacima Instituta za obrazovanje o cestovnom prometu na indijskim cestama svakodnevno svjedočimo više od 230 smrtnih slučajeva i oko 3.500 teških ozljeda. Stopa mortaliteta u prometnim nesrećama u Indiji je 140 na sto tisuća. Većina su poginulih u dobnoj skupini od 15 do 44. Indija ima jedan posto motornih vozila, ali šest posto prometnih nesreća. Nesreća u prijevozu prijavi se svake tri minute, sto tisuća ljudi ubijeno je svake godine na cestama u Indiji, više nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Najviše je prometnih nesreća na nacionalnim i državnim cestama, teška vozila poput autobusa i kamiona odgovorna su za 43 posto nesreća. Procijenjeno je da će još šest milijuna ljudi umrijeti, a šezdeset milijuna biti ozlijeđeno tijekom sljedećih deset godina u zemljama u razvoju. Ukoliko se ne bude djelovalo preventivno, na Indiju će otpasti trideset posto ovih nesreća.

Bicikl je simbol mira, jednakosti, demokracije, održivosti. Automobil je simbol nasilja, nejednakosti, diktature i neodrživosti. Ono što od toga odaberemo, odredit će našu budućnost.


The Asian Age. Autorica, Vandana Shiva, doktorirala je iz područja fizike na Sveučilištu Zapadnog Ontarija u Kanadi. Poznata je filozofkinja, ekološka aktivistica, ekofeministica i autorica nekoliko knjiga od kojih su dvije prevedene i na hrvatski jezik, "Ratovi za vodu" i "Biopiratstvo". Sudjelovala je u nenasilnom Chipko pokretu u Indiji u 70-ima kada su prosvjednice formirale ljudske štitove oko drveća da bi spriječile njihovu sječu. Kasnije se borila za promjene praksi i paradigmi u poljoprivredi i hrani. Aktivno je sudjelovala i pisala o pravima intelektualnog vlasništva, bioraznolikosti, biotehnologije, bioetike, genetičkog inžinjerstva, vode. Osnivačica je Research Foundation for Science, Technology and Ecology, koja je dovela do osnivanja Navdanye, mreže čuvara sjemenja i organskih poljoprivrednika. Navdanya je dosad pomogla u osnivanju 54 banki sjemenja u lokalnim zajednicama, educirala više od 500 000 farmera o suverenosti hrane i održivoj poljoprivredi te pomogla u uspostavljanju "fair trade" organske mreže. Dobitnica je niza priznanja, a među njima i "Right Livelihood Award" koja se često naziva alternativnim Nobelom, "za pozicioniranje žena i ekologije u središte modernog razvojnog diskursa". (op. M.K.)

vandana2.jpg
Ključne riječi: Indija, automobili, održivi razvoj
<
Vezane vijesti