img_4687_copy70010.jpgOkorjelim fanovima Dinosaur Jr.-a Sebadoh nikad neće biti dovoljno nalik na Dinosaur Jr., dok zagriženim fanovima Loua Barlowa singer-songwritera Sebadoh nikad neće biti dovoljno Lou Barlow. A ta očekivanja, pak, utječu na kontekst, dojmove i doživljaj prvog nastupa Sebadoha u Hrvatskoj, održanog u srijedu, 22. listopada.

Nemoguće je pisati o Sebadoh, a ne spomenuti Dinosaur Jr. O sukobu osnivača Dinosaura J. Mascisa i Loua Barlowa, njihovu razlazu i, do te 2005. prilično nevjerojatnom, ponovnom okupljanju "preteča grungea", kako su ih nazivali, ispisane su mnoge stranice kronika nezavisnog rocka. Barlow će se s Mascisom "obračunati" i u "The Freed Pig" (Destroying your patience to tolerate me/ With all the negative spirit I bring/ Right, I was obsessed to bring you down), uvodnoj pjesmi sa Sebadohova albuma "III" (trećeg, naravno) iz 1991.  

No od prljavih detalja iz biografije ovdje su mnogo važnije dvije činjenice koje će poprilično odrediti glazbeni rad i percepciju Loua Barlowa. Prva od njih je da se, nakon što ga je J. Mascis 1989. izbacio iz benda, posvetio ne samo svojem dotadašnjem side projektu Sebadoh već i drugim inkarnacijama kao što su Sentridoh, Folk Implosion i albumi objavljeni pod vlasititim imenom, koje možda nikada ne bismo imali prilike doživjeti da se povijest odvila drukčije.

I, drugo – što god radio, neki će to uvijek doživaljavati kao djelo "onog basista Dinosaur Jr.-a" (btw. u prvom bendu u kojem su Mascis i Barlow svirali zajedno, Deep Wound, gitarist je bio – Barlow.) Osobno, kad bih morala birati između J. Mascisa i Loua Barlowa, uvijek bih odabrala Barlowa. A kada bih morala birati između onoga što radi Lou Barlow, prije bih odabrala The Folk Implosion ili Sentridoh, odnosno solo Lou Barlowa nego Sebadoh ili Dinosaur Jr.

Spominjem to jer prilično određuje očekivanja, naime – okorjelim fanovima Dinosaur Jr.-a Sebadoh nikad neće biti dovoljno nalik na Dinosaur Jr., dok zagriženim fanovima Loua Barlowa singer-songwritera Sebadoh nikad neće biti dovoljno Lou Barlow.

A ta očekivanja, pak, utječu na kontekst, dojmove i doživljaj prvog nastupa Sebadoha u Hrvatskoj, održanog u Tvornici u srijedu, 22. listopada, počevši s time da je,  za razliku od Dinosaura koji su ipak veće "zvijezde" koje pune veće prostore, koncert održan u (ispunjenom) Malom pogonu, u intimnijem okruženju, u kojem muzičari prije i poslije nastupa potpisuju merch posjetiteljima i čavrljaju s njima.

Kao predgrupa, nastupili su ESC Life, domaći bend koji se u godinu dana postojanja prometnuo u jedne od  miljenika indie-scene, zavidne koncertne aktivnosti – uključujući i mini-turneju s Grantom Hartom ovih dana. Više o njihovu nastupu u srijedu ne mogu reći jer sam ga, nažalost, propustila, ali, sudeći prema njihovim prvim koncertima, koje sam gledala  početkom godine, vjerujem da su bili dobri.

Nešto iza 22.00 na scenu izlazi Sebadoh i koncert otpočinje s Louom Barlowom na gitari i Jasonom Loewensteinom, koji se bendu priključio kao 1989., tri godine nakon što su ga osnovali Barlow i Eric Gaffney (koji je poslije napsutio bend), na basu. Na bubnju ovu dvojicu, unazad nekoliko godina, prati Bob D'Amico, Loewensteinov kolega iz The Fiery Furnaces.

No, kako Loewenstein u bendu sudjeluje i autorski, nakon nekih sedam-osam "Barlowovih" stvari, njih dvojica mijenjaju uloge i instrumente i slušamo "Loewesteinov" set, da bi se uloge potom još jednom zamijenile.

Razlika između njihova zvuka toliko je jasno uočljiva i na albumima da bi se gotovo moglo govoriti o "dva Sebadoha" (Trebam li reći koji bih od ta "dva Sebadoha" izabrala ako bih morala birati?)

Iako su na turneji kojom predstavljaju svoj posljednji album, "Defend Yourself", objavljen u rujnu ove godine nakon četrnaest godina izdavačke pauze, u vlastitoj produkciji i izdanju, on nije dominirao set-listom, već  je u ukupno sat i pol svirke, dan presjek opusa.

Svirku koju su, nažalost, obilježili i tehnički problemi s gitarom moglo bi se nazvati "upoznavanjem s bendom", a njezina recepcija uvelike ovisi o gore spomenutim očekivanjima.

Što se mene tiče, ja sam se vrlo jasno odredila: ustvari bih bila najsretnija sa solo-nastupom Lou Barlowa, ali to je doista stvar osobnih preferencija.

Tako da ću biti malo sebična pa ovo rikavanje gitare protumačiti kao jasan znak da se treba prebaciti na akustaru. A spominjanje "feels like home" u nekoliko navrata to da treba svirati "Emoh", Barlowov solo-album koji u imenu krije anagram "Home" (ne, ovo nisam ja izmislila, kućica je i na coveru albuma).

 Možda u sljedećem posjetu Zagrebu.

Ključne riječi: muzika, nezavisni glazbenici, glazba
<
Vezane vijesti