Vesna Mihoković Puhovski, predsjednica Protagore, Udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta: "U obrazovnom sustavu se implicira poimanje da su svi građani Hrvatske katolici, a tko nije katolik je 'sumnjiv' Hrvat i, dakako, nepoćudan građanin."

Protagora je započela pravni postupak za utvrđivanje diskriminacije učenika i učenica osnovnih škola koji ne pohađaju vjeronauk, a proces se vodi protiv Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.  U kojoj je fazi postupak i što zagovarate?

Na naš prijedlog rješavanje problema postupkom mirenja Ministarstvo nije odgovorilo pa je slijedeći korak podnošenje tužbe pri Županijskom sudu u Zagrebu koji je već pripremljen. Tužba zagovara uvođenje alternativnog izbornog predmeta i u prvim razredim osnovne škole gdje je već godinama vjeronauk jedina opcija pa roditelji jednostavno mogu birati samo između upisa djeteta na vjeronauk, usprkos osobnom uvjerenju, ili da se dijete "potuca" po školi dok su drugi na vjeronauku. To sjednje djece po hodnicima je već poznata priča i  roditelji nas često upozoravaju na te slučajeve. No u toj već notornoj priči zanimljivo je da se vrlo često takvo dijete pozove da "ne sjedi samo" već dođe u učionicu i, dakako, sudjeluje u nastavi vjeronauka. Međutim nikada nismo čuli za slučaj da je netko iz učionice došao i sjedio s tim djetetom da "ne bude samo". Također, nastojati ćemo dokazati da se u provođenju nastave vjeronauka u javnim školama - osnovnim i srednjim - dešava diskriminacija i segregacija djece.

U mnogim dijelovima Hrvatske učenici i učenice prvi i zadnji dan školske godine obilježavaju od škole organiziranim odlaskom na misu. Dakle, u vremenu kada bi djeca i profesori trebali biti u školi, organizirano se odlazi u crkvu. Da li je takva praksa protuzakonita?  

Zanimljivo je da se vrlo često dijete koje ne ide na vjeronauk pozove da "ne sjedi samo" već dođe u učionicu i, dakako, sudjeluje u nastavi vjeronauka. Međutim nikada nismo čuli za slučaj da je netko iz učionice došao i sjedio s tim djetetom da "ne bude samo"

Takva praksa je pravno problematična jer se vezuje uz Ugovor Republike Hrvatske sa Svetom stolicom, a kao što znamo taj ugovor zapravo narušava ustavne odrednice RH,  no mnogi tumače da je "jači" čak i od Ustava. Praksa pokazuje različita ponašanja što dakako ovisi o političkoj klimi. Ugovorom "RH - SS" dogovoreno je da će Katolička crkva po školama provoditi "i druge aktivnosti", osim vjeronauka, koje promiču katoličanstvo. E sad - te "druge aktivnosti" su vrlo upitne. Međutim, ono što smatram da je ogroman propust, i zapravo rezultat obrazovne politike, je činjenica da škole nemaju razrađene aktivnosti za učenike i nastavnike koji nisu religiozni i ne žele sudjelovati u  religijskim obredima, a to Ugovor ni na koji način ne brani niti bi mogao braniti. Jednostavno se provodi ideja da su svi katolici, ili to kroz obrazovanje moraju postati. Takva praksa je svakako protiv svih načela ljudskih i dječjih prava.

Da li je s obzirom na vjeronaukom kao de facto obavezni predmet u javnim školama i kontinuiranu diskriminaciju kao posljedicu takve prakse, država reducirana na institut vjerske dogme budući da ugovori Svete Stolice i RH onemogućuju Vladi suvereno odlučivanje o javnom školstvu u nominalno suverenoj i sekularnoj RH?       

Duboko sam uvjerena da Vlada ima dovoljno prostora, usprkos Ugovoru, da se učinkovito promjeni ovakva praksa. Čak se i sam ugovor može - ako već nema volje za njegovim ukidanjem - revidirati. Međutim nije samo vjeronauk problem kao način indoktrinacije učenika - to se odvija i kroz nastavu, a treba samo pogledati udžbenike i  cijeli način života škole. I ne samo škole - slične stvari se dešavaju kroz cijelu obrazovnu vertikalu - na primjer molitva u vrtićima na kojoj jednostavno moraju sudjelovati sva djeca.

Zabluda je da se vjerska indoktrinacija u školama u Hrvatskoj provodi od potpisivanja tzv. Vatikanskih ugovora 1998. godine. Kada je indoktrinacija zapravo započela, a kada je formalizirana?

Indoktrinacija je započela već 1991, kad se postepeno uvodi i vjeronauk i razni religiozni sadržaji i obredi po cijeloj obrazovnoj vertikali. Sjetimo se samo ministrice Ljilje Vokić koja je tvrdila kako je nju otac odgajao "S Biblijom i štapom" i ona u tome ne vidi ništa loše! To je jednostavno impliciranje u obrazovni sustav poimanja da su svi građani Hrvatske katolici, a tko nije katolik je "sumnjiv" Hrvat i, dakako, nepoćudan građanin.

Koliko je izbor vjeronauka ujedno i pitanje identiteta?

Da, ovakav vjeronauk kakav se provodi u Hrvatskoj - konfesionalan i s izrazitom povezanošću s lokalnim crkvama po ideji ili si s nama ili si otpadnik, sumnjiva osoba, loš Hrvat, pa onda valjda i loš građanin, svakako je pitanje identiteta učenika i njegove socijalizacije.

vesna_puhovski.jpg vesna_puhovski.jpg

Na koji se još način provodi vjerska indoktrinacija u javnim školama, osim kroz vjeronauk?

O tome sam već prije govorila. Na primjer u nastavi književnosti, povijesti, ali i drugih predmeta prenose se uvjerenja koja su kontradiktorna znanstvenim spoznajama - od stava o homoseksualnosti i drugih pitanja vezanih uz ljudsku seksualnost, do ideja o realnom postojanju anđela i sličnih religioznih ideja. Da ne govorimo o religijskim simbolima, plakatima, raspelima, obilježavanju blagdana i sličnom. Dodatni problem je što u našem sustavu ne postoji, ili barem do ove godine nije postojao, građanski odgoj koji bi pomogao učenicima da osvijeste i nauče i druge stvari -  teorije o ljudskim pravima, principe demokracije i vladavine prava, ideje interkulturalizma, razliku između pojmova "puk" i "građanin" itd.

U medijima, obrazovnom sustavu, bolnicama svugdje se širi i šalje poruka da su država i njene institucije katoličke

Promicanje sekularnog društva nipošto ne znači smanjivanje vjerskih sloboda, već opiranje vjerskim dogmama u koncipiranju javnih politika. Iako po Ustavu sekularna država, koliko je Hrvatska to u praksi? Odnosno, koliko vlast aktivno brani ustavnu odredbu o sekularnosti?

Postoje, kao što sam već rekla, razlike u pojedinim sredinama, ali sekularnost je u Hrvatskoj vrlo često narušavana. Protagora, a i slične udruge i pojedinci koji se zalažu za sekularnost ne traže smanjivanje vjerskih sloboda. Ono za što se mi zalažemo jest suzbijanje nametanja religioznosti svima - pa i onima koji to ne žele jer su po uvjerenju ateisti. U našoj komunikaciji s Ministarstvom se to vrlo često manifestira - naime kad upozoravamo na neke slučajeve onda dobivamo odgovor u smislu da su i učenicima drugih vjerskih zajednica (osim katoličke) dana ista prava - ateisti se ne spominju jer oni jednostavno u tom poimanju nisu egzistentni. U medijima, obrazovnom sustavu, bolnicama svugdje se širi i šalje poruka da su država i njene institucije katoličke. Na primjer - logično je da urednik javne televizije čestita gledateljima Božić kao državni praznik - međutim je li nužno da ima i adventski vijenac na stolu? Zar samo dekoracija zimzelena ne bi bila dovoljna?

<
Vezane vijesti