Majka priroda je htjela da se oko 50 posto svjetskih zaliha koltana nalazi upravo u Kongu. Mobiteli, laptopi, optički kablovi, oružje, samo su neki od uređaja čija je proizvodnja nemoguća bez toga metala. Čista matematika govori nam da proizvodnja elektroničkih uređaja raste i da su količine legalno iskopanog koltana apsolutno nedovoljne.

Crne špekule od očiju sjaje na licu tamnoputog dječaka. Svakog se jutra budi, odrađuje svoj težak posao na ono malo zemlje što je poslije "velike grabeži" ostalo, a preostalo vrijeme provodi u igri s vršnjacima, jer što bi dijete od 12 godina radije radilo, no igralo se? Dani su okupani vrućom i vlažnom ekvatorijalnom klimom, ali tko god je rođen u istočnom Kongu na to je naviknut isto kao i na malariju, jer svatko ju je barem jednom prebolio. Oni koji je nisu preboljeli, njih više nema. Ali malarija je manji problem. Za dječaka od 12 godina najveći problem su paravojne skupine koje svakog trena mogu upasti u njegovo selo, silovati mu majku, ubiti oca, a njegove vršnjake uzeti kao roblje koje će pretvoriti u djecu vojnike. Put smrti i razdora u Kongu kao da nema kraja.

U namučenoj regiji istočnog Konga, imenom Sjeverni Kivu, krajem prošle godine iznova se zavrtjelo kolo nasilja. Sukobi koji ne jenjavaju već gotovo dva desetljeća, dobivaju svoj nastavak kad god naoružana paravojna skupina M23 ulazi u glavni grad Sjevernog Kivua, Gomu. Goma je od sredine 1990-ih često prelazila iz jedne u drugu ruku pobunjenika, pa u ruke vladinih snaga, pa opet u ruke pobunjenika. I kad bi čovjek pomislio da je nevolja uistinu dovoljno, godine 2002. Gomu je lavom zatrpao eruptirani vulkan Nyiragongo uništivši pritom 40 posto grada.

kongo_vojska-brookings.edu.jpg kongo_vojska-brookings.edu.jpg

Spomenuta pobunjenička skupina M23 sastavljena je većinom od etničkih Tutsija koji su prebjezi iz slabo plaćene regularne vojske DR Konga. Postoje brojne indicije da pobunjeničke skupine M23 podupire Ruanda, u kojoj su na vlasti također etnički Tutsiji. Jagma za prirodnim bogatstvima Konga nastavlja se tako unedogled.

Jedino što u Kongu vrijedi manje od cijene kalašnjikova, koji košta 20 dolara, ljudski je život. Anarhija u najgorem smislu te riječi jedini je izraz kojom se može opisati stanje u Sjevernom Kivuu. Rudnici bogati koltanom, kobaltom; šume bogate tikovinom i ebanovinom, naftna polja, dijamanti... sve su to razlozi neopisivo brutalnog rata tijekom kojeg je živote izgubilo preko 5 milijuna ljudi! Ovdje ćemo u kratkim crtama pokušati prikazati povijesne uzroke takvog stanja i razloge zašto međunarodna zajednica uporno šuti, iako se u Kongu nalazi najveća misija UN-a od oko 20 tisuća vojnika!

Ti vojnici najčešće samo paradiraju i ne miješaju se u sukobe. Jedino dobro što rade jest da dio svojih visokih plaća potroše na namirnice u kongoanskim selima.

Kralj Genocid

Na području današnjeg Konga od početka 15. stoljeća postojalo je Kraljevstvo Kongo. Objedinjavalo je i područja današnje sjeverne Angole. Kraljevstvom su vladale dinastije autohtonih vladara ali vrlo rano su na obale Atlantskog oceana stigli europski osvajači. Prvi su kolonizatori bili Portugalci koji dovode svećenike i time mijenjaju povijest nezavisnog kraljevstva. Kongo time postaje jedna od prvih kršćanskih država u Africi, ali jaki kolonizatorski utjecaj, odnosno veliko osvajanje afričke unutrašnjosti započinje tek u 19. stoljeću.

leopold_ii.jpg leopold_ii.jpg

Krajem 19. stoljeća u Berlinu je održan kongres na kojem su velike sile podijelile središnju Afriku. Centralni Kongo zbog teško pristupačnog terena smatraju nepovoljnim, pa se za njega zainteresirao tek belgijski kralj Leopold II. On je proglasio Slobodnu Državu Kongo svojim privatnim posjedom. Bila je to jedina kolonija na svijetu koja je postala privatnim posjedom jednoga vladara, a ne sastavnim dijelom države! Leopoldov paravan bio je: "Osloboditi narod i donijeti mu napredak."  Spomenimo samo da je Kongo čak 66 puta veći od Belgije!

Leopold je započeo izgradnjom mnogih objekata i infrastrukture poput, recimo, željeznice od obale do glavnog grada Leopoldvila, današnje Kinšase. Iako na prvi pogled izgleda doista zgodno to što se u zemlji gradi, cilj je svakog projekta bilo izvlačenje bogatstava iz bogate kolonije što je služilo osobnom bogaćenju kralja Leopolda i njegovih bližih suradnika, ali i vraćanju velikih kredita koje je Leopold uzeo kako bi mogao plaćati istraživanje ove bogate zemlje.

U Slobodnoj Državi Kongo domorodačko je stanovništvo bilo podvrgnuto konstantnoj i nevjerojatnoj torturi, brutalnostima kolonijalnih vlasti. U to vrijeme, na prekretnici 19. i 20. stoljeća u Europi je vladala velika potražnja za gumom zbog sve veće upotrebe automobila i bicikala. Pošto je Kongo bio bogat kaučukom, koji se cijedi iz stabla kaučukovca, započelo je iskorištavanje te sirovine. Ukoliko domoroci nisu donijeli dnevnu dozu kaučuka, brutalno bi ih se bičevalo ili bi im se odsijecali udovi, najčešće ruke.

Često su Belgijanci spaljivali čitava sela i poubijali bi čitave narode. Tu je svoje prste imao i hrvatski pustolov Dragutin Lerman. Pretpostavlja se da je kralj Leopold II bio pokretač velikog genocida i da je svojim djelovanjem odgovoran za smrt oko 10 milijuna ljudi.

O tome se nije pričalo tada, isto kao što se danas ne govori o svim strahotama tog istog Konga. Prodajom gume Leopold je stekao ogromno bogatstvo i izgradio velebne zgrade u čast sebi i svojoj zemlji izrasloj na krvi tolikih ljudi. Situaciju iz tog razdoblja možda najbolje opisuje Joseph Conrad u svojem romanu Srce tame. Međutim, ono što je žalosno, Kongo je do dana današnjeg nastavio biti srcem tame.

Kongo stječe nezavisnost 1960. kada vlast preuzima karizmatični premijer Patris Lumumba. U vrijeme stjecanja nezavisnosti među stanovnicima je bilo samo 5 (pet) visokoobrazovanih i oko 60 osoba sa završenom srednjom školom! Dokaz koliko su Belgijanci "podupirali» obrazovanje domicilnog stanovništva.

sese-seko-mobutu.jpg sese-seko-mobutu.jpg

Na veliku nesreću svih stanovnika, Kongo u tom razdoblju postaje jedno od bojišta Hladnog rata. Lumumba, inače sklon SSSR-u, biva mučki ubijen, a vlast preuzima od CIA-e  i Amerike poduprt general  Mobutu Sésé Seko. Uvijek je izlazio u svojoj leopardovoj kapici, a nadjenuo si je i novo ime koje označava "Velikog neustrašivog ratnika". Njegova je vladavina obilježena strašnom korupcijom, uništavanjem gospodarstva i diktaturom kakva se rijetko gdje pamti. U narodu je stekao nadimak "Veliki pljačkaš."

Koliko je bio korumpiran govori činjenica da je prilikom svojega vjenčanja, dok je još bio samo časnik, uspio kupiti tek sanduk piva. Nije imao novaca za više. Desetak godina kasnije u svojem je vlasništvu imao zgradu u Briselu, veliko imanje u Portugalu, vilu u Maroku, nekoliko stanova u Parizu, ogromno imanje u Švicarskoj i njemu najdražu rezidenciju u srcu prašume u Kongu ispred koje je na privatni aerodrom sletjeti mogao ogromni Concord! Kad je Mobutuu zatrebalo novaca samo je sirovine iz Konga poslao u svijet kao da su njegovo privatno vlasništvo.

Mobutu je postao sinonim za korupciju i nepotizam u Africi. Po njemu je skovan izraz kleptokracija. Uspio je u relativno kratkom vremenu uništiti gospodarstvo. Zemlju je sedamdesetih preimenovao u Zair i oduzeo imovinu strancima, te je podijelio sinovima zemlje, a za sebe je uzeo golemu farmu s nekoliko tisuća zaposlenih. U Kongu je tada stvoren mentalitet da se za ništa može dobiti nešto. Svi bijelci tada su napustili zemlju, a gospodarstvo se počelo dramatično urušavati. Čak i rudnici bakra, nekada veliki izvoznici, počeli su propadati i zatvarati se. Već početkom devedesetih godina Kongo je bio zemlja u rasulu. Vojnici nisu dobivali plaću, Kongo se raspadao.

Ratovi svjetskih lobija

U vrijeme kada se raspada Sovjetski Savez, dolazi do velike neravnoteže među svjetskim silama i do velike jagme za ogromnim i bogatim prostranstvima. Započinju brojni ratovi: u Jugoslaviji, na Kavkazu, u Somaliji, ali i u Kongu.

Suvremena događanja na istoku Konga nemoguće je shvatiti bez jedne male susjedne državice. Radi se, dakako, o Ruandi. Svi smo čuli za strašan genocid iz godine 1994. u kojemu je pobijeno oko 800 tisuća ljudi. Genocid je prikazan u filmu Hotel Ruanda. Upravo je taj događaj pokretač svih muka po Kongu, koje traju i danas. Okončanje genocida pretvorilo se u perfidnu igru Ruande da zavlada bogatstvima istoka Konga.

Vratimo se malo na genocid. Ruanda je malena zemlja u kojoj žive dva naroda: Hutu i Tutsi.  Oni su stoljećima u međuetničkom sukobu, ali najveći se zbio upravo 1994. kada militantni Hutui, potpomognuti Francuzima, u samo tri mjeseca ubijaju 800 000 Tutsija. U jeku ruandskog genocida, Ujedinjene nacije i međunarodne organizacije strogo su kritizirane zbog svog nedjelovanja. Iako su vijesti prikazivale u velikom jeku ove događaje, većina zemalja, uključujući Belgiju, Francusku i SAD, odbile su umiješati se ili osuditi ove masakre.

Ubrzo se događa preokret i Tutsiji, pod pokroviteljstvom SAD-a,  preuzimaju vlast. U strahu od osvete stotine tisuća Hutua bježe u susjedni Kongo. Pod direktnim utjecajem ove selidbe i ruandskog genocida započeli su i Prvi i Drugi kongoanski rat. 

kongo_bijeg-nytimes.jpg kongo_bijeg-nytimes.jpg

Svjedoci u Ruandi tvrde kako je u pripremi, organizaciji i provođenju genocida aktivno sudjelovala Francuska. Francuske vojnike može se vidjeti na fotografijama kako paradiraju  s koljačima, pripadnicima milicije Interhamwe. Francuska je, kad je rat već bio izgubljen, organizirala izvlačenje poražene ruandske (Hutu) vojske u Kongo. A nakon što je rat završio, počinjen je još jedan genocid, puno strašniji od onoga prvog, o kojem se ne govori. Pobjednička se vojska Tutsija, vidjevši pobijene rođake i obitelji, strašno osvećivala.

U tom sveopćem bijegu u Kongo otišlo je nekoliko milijuna ljudi, povodom čega 1996. u Kongo upada ruandska vojska i potpuno razara logore. Milijun ljudi je ubijeno, tvrde svjedoci. Paravojne skupine Tutsija gonile su ne samo militantne Hutue, već i žene, djecu i starce. Ubijali su sve što su stigli. 

Invazija na Kongo služila je kao uvod u treći, najkrvaviji rat u povijesti, u kojemu je sudjelovalo osam zemalja i koji je odnio više od  pet milijuna života. Bio je to paravan za crpljenje rudnih bogatstava. Posao u koji su upletene i velike svjetske sile, poglavito SAD, za koje znamo da je čvrsto stajao iza Ruande. Paravojne skupine produžena su ruka velikih svjetskih lobija kojima je ljudski život samo prepreka do neizmjernog materijalnog bogatstva.

Taoci koltana

U Kongu, točnije na istoku te zemlje, trenutno djeluje dvadesetak paravojnih skupina od kojih su mnoge poduprte od strane Ruande, Ugande, a indirektno (ili direktno, teško je dokazati) velikih svjetskih kompanija. Crpu se rudna bogatstva.

Prvi bi nam na pamet pali dijamanti, potom možda zlato i srebro, ali niti jedna od spomenutih rudača ne izaziva toliko patnje u Kongu kao što je izaziva koltan.

Koltan je, naime, crni metal koji se koristi u proizvodnji gotovo svih elektroničkih uređaja. Mobiteli, laptopi, optički kablovi, oružje, samo su neki od njih.

Majka priroda je htjela da se oko 50 posto svjetskih zaliha koltana nalazi upravo u Kongu.

un-kongo.jpg un-kongo.jpg

Rudnici tako služe paravojskama za zgratanje novca kako bi kupili čim više oružja i napunili svoje džepove, a velikim kompanijama koje ga koriste jeftini koltan naravno služi za proizvodnju.

Dok niti jedna kompanija, industrija elektroničke opreme, neće reći da koristi "zakrvavljeni koltan" to je naprosto tehnički nemoguće. Čista matematika govori nam da proizvodnja elektroničkih uređaja raste i da su količine legalno iskopanog koltana apsolutno nedovoljne za potrebe spomenute proizvodnje.

No, velike biznismene, ogromno tržište i većinu krajnjih potrošača nije briga, a uostalom niti nemaju punu informaciju o zbivanjima u Kongu. Iako je UN nedavno osudio Ruandu zbog uplitanja u sukob u Kongu, to je tek maleni, gotovo nikakav doprinos.

Dok mobiteli dolaze u predivnim bojama, oni ujedno zvone i najljepše melodije svojih vlasnika, ali te melodije ne čuju djeca u Kongu. Čuju ih biznismeni u Brislu, programeri u Tokiju i trgovci u Singapuru. Jedini prodorni zvuk koji se u istočnom Kongu čuje, zvuk je kalašnjikova i zveket naoštrenih mačeta. Dokle će odjekivati krici bola u tom "srcu tame" i dalje ostaje nepoznanica, ali sigurno je da će horror potrajati još godinama.

Ključne riječi: neokolonijalizam, Kongo
<
Vezane vijesti