Knjižni blok objavio je istraživanje o tržištu knjige u kojem detektira glavne probleme, od loših zakonskih regulativa, nepriznavanja knjižarstva i nakladništva kao kreativne industrije, do nepovoljnih uvjeta na tržištu u kojem su velike knjižare ujedno i izdavači. Osim analize nude i rješenje, a nadležne institucije pozivaju na djelovanje.

Da uvjeti u kojima nastaje knjiga za većinu onih koji sudjeluju u tom lancu nisu sjajni, nije neka novost. Iako bi bilo za očekivati da odgovori na pitanje zbog čega je to tako dođu iz resornih ministarstava, ponajprije onoga zaduženog za kulturu, analizu postojećeg stanja te preporuke za njegovo poboljšanje ponudio je  Knjižni blok - Inicijativa za knjigu u istraživanju Knjiga u fokusu koje je napravljeno uz potporu UNESCO-ovog međunarodnog fonda za kulturnu različitost.

Ivan Šprajc: "Zbog svoje neprimjenjivosti, Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi većinu ključnih pitanja ostavlja na regulaciju Ministarstvu kulture"

Nekoliko je razina problema zbog kojih se djelatnosti vezane uz proizvodnju knjige nalaze u nezavidnom položaju. Polazeći od strukturalnog okvira, istraživanje je pokazalo kako se jedna od osnovnih poteškoća nalazi u zakonskim regulativama, koje se ne tiču samo i isključivo knjige, već cjelokupnog područja kulture. Radi se ponajprije o Zakonu o financiranju javnih potreba u kulturi. Riječ je o tekstu koji datira iz 1990. godine, mijenjan je 1993, a od ukupno 26 članaka na snazi je tek njih šest. "Svaki bi zakon trebao biti odluka o ciljevima određene djelatnosti kao i regulacija postupka ostvarivanja tih ciljeva. Umjesto toga, postojeći Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi zbog svoje neprimjenjivosti ostavlja na regulaciju većinu ključnih pitanja Ministarstvu kulture", pojašnjava pravnik mr.sc. Ivan Šprajc, jedan od autora istraživanja. Zakon ne uređuje postupke čijim se provođenjem odlučuje o financiranju javnih potreba u kulturi i u takvoj situaciji nadležno ministarstvo bi se, prema Šprajcovom mišljenju, trebalo voditi Zakonom o općem upravnom postupku i Zakonom o kulturnim vijećima. No, Ministarstvo kulture donijelo je Pravilnik o utvrđivanju i izboru programa javnih potreba u kulturi kojim u potpunosti kontrolira javna sredstva.

"Povrh toga što djelomično stupa na mjesto Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi, spomenuti Pravilnik nije u skladu niti sa Zakonom o općem upravnom postupku. To zorno pokazuju primjeri poput potpunog izostavljanja regulacije pravne zaštite, ali ništa manje i način regulacije raskida ugovora. Upitna je stoga pravna valjanost svih postupka koji se pozivom na ovaj Pravilnik provode", upozorava Šprajc.

Također, on smatra kako bi trebalo donijeti potpuno novi zakon o financiranju javnih potreba u kulturi "kojim bi se cjelovito reguliralo ovo važno pravno područje, a Ministarstvu kulture ostavila tek zadaća provedbe zakona".

U Knjižnom bloku smatraju kako bi se izdavaštvo u Hrvatskoj trebalo prepoznati kao kreativna industrija

U spomenutoj instituciji se slažu da je Zakon zastario, te navode kako će njegova izmjena ići u trećem kvartalu ove godine. "U tijeku su pripremne radnje za provedbu procjene učinka tog zakona sukladno donesenim propisima prošle godine. Ne postoji neusklađenost Zakona o općem upravnom postupku sa Zakonom o financiranju javnih potreba u kulturi, jer se programi u ovom ministarstvu biraju putem javnog poziva i na osnovi evaluacija stručnjaka u vijećima za kulturu. Dakle, izbor programa je neupravni postupak".

Dok u Ministarstvu procjenjuju učinke Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi i propisa, zanemarujući opasku o neusklađenosti pravilnika i Zakona o općem upravnom postupku, Knjižni blok se u svom istraživanju pozabavio i drugim institucijama koje bi, prema njihovom mišljenju, trebale aktivnije sudjelovati u potpori tržišta knjige. Smatraju kako bi se izdavaštvo trebalo u Hrvatskoj prepoznati kao kreativna industrija. U Europskoj uniji kreativne industrije čine čak 2,6 posto udjela u BDP-a, i jedan su od najbrže rastućih sektora, čak i u vrijeme krize. Iako u Ministarstvu kulture tvrde da za njih "nakladnička djelatnost jeste jedna od kreativnih industrija", kada se radi o konkretnoj prepoznatljivosti, bilo da je riječ o financijskim potporama ili postojanju statističkih podataka, čini se da nije tako. "Izdavaštvo jest kreativna industrija, i kao takva ona mora biti prepoznata u društvu.

goldstein.jpg goldstein.jpg

Na žalost, kao što se može vidjeti u tekućem natječaju Poduzetnički impuls Ministarstva poduzetništva i obrta, izdavaštvo je izostavljeno iz popisa kreativnih industrija koje mogu tražiti potporu. Kreativne industrije i kulturni sadržaji imaju vrlo važnu ulogu u društvu, jer osim obrazovanja potiču inkluziju, demokratske procese i slobodu. No, stalno se zaboravlja da doprinose i razvoju gospodarstva. Izdavački sektor ne čine samo nakladnici i/ili eventualno tiskari - lanac knjige je puno dulji, i širi. On obuhvaća čitav niz samostalnih zanimanja koja žive od knjige, a koja su praktički nevidljiva. Mapiranjem izdavaštva kao kreativne industrije moglo bi se doći do procjene ekonomskog učinka, a isto bi trebalo napraviti i s drugim kreativnim industrijama, od izvedbenih umjetnosti, dizajna i arhitekture do oglašavanja", smatra Simona Goldstein iz nakladničke kuće Antibarbarus.

Iako se često na nakladnike gleda kao na one koji "ubiru" novac od države, Seid Serdarević iz Frakture objašnjava kako je riječ o iznosima koji su zanemarivi u odnosu na neke druge kulturne djelatnosti, a čije postojanje na cjelokupnom tržištu nije zanemarivo: "Kada govorimo o novcu koje Ministarstvo kulture daje kao potporu nakladnicima, riječ je o iznosu od oko 6,5 milijuna kuna za programe. Ako se tu još ubroji otkup knjiga za narodne knjižnice, zatim potpora narodnim knjižnicama, potpore autorima, književnim manifestacijama, knjižarama za programe predstavljanja knjiga,  te časopisa za kulturu, riječ je o iznosu oko 42,5 milijuna kuna. Kad se taj novac usporedi s drugim djelatnostima, poput HNK u Zagrebu,  koji dobiva samo od Ministarstva kulture 50 milijuna kuna, jasno je kako je riječ o izrazito malom iznosu. Pritom također treba imati na umu da lanac knjige i svi koji su uključeni u proizvodni proces, zapošljavaju 10 do 12 tisuća ljudi, dok HNK u Zagrebu zapošljava tek njih oko 500. Osim toga, nakladnici uložena sredstva itekako vrate državi jer je riječ o djelatnosti unutar koje se 'vrti' milijardu kuna godišnje".

serdarevic.jpg serdarevic.jpg

No, ni odnosi unutar samog nakladničkog ceha nisu idealni. Veliki igrači i u ovom slučaju nerijetko parazitiraju na manjim. Prema podacima iz istraživanja, knjižara koji svoj posao vezuju uz nakladništvo ima između 85 i 90 posto, što dovodi do toga da veliki lanci dominiraju tržištem i diktiraju pravila igre, namećući se politikom visokih rabata. Ili dinamikom plaćanja, koja se ogleda u komisijskom modelu gdje knjižar plaća nakladnika tek po prodaji knjige.

"Nije problem što su velike nakladničke kuće otvorile svoje lance, jer je naročito devedesetih postojalo razloga za to. No, nerijetko je riječ o njihovom neprihvatljivom odnosu prema manjim i srednjim nakladnicima, pošto su stekli monopol kroz koji mogu diktirati sebi najpovoljnije uvjete, stvarajući ogromne probleme u poslovanju nakladnicima čije knjige prodaju. Isto tako, često su se knjižare otvarale samo da bi se pokazala pozicija moći, a danas knjižara na pretjeranom broju kvadrata stvara prevelike troškove, i u trenutku kad nastupa kriza nastoji se ostvariti nedostajući profit često preko leđa manjih nakladnika u vidu previsokih rabata. Ti veliki nakladnici-knjižari imaju moć, a mali i srednji nakladnici  moraju držati knjige u Algoritmovom, Profilovom ili kojem drugom lancu, jer ako odluče povući svoje knjige, praktično više nemaju gdje prodavati. U uvjetima smanjene prodaje knjige, mali nakladnik nije u poziciji da se othrva takvim odnosima na tržištu", objašnjava Nenad Bartolčić, urednik portala Moderna vremena Info. Bartolčić također upozorava i na problem nejedinstvenog odnosa unutar nakladničkog ceha, ali i podsjeća na prošlogodišnju inicijativu Knjižnog bloka. "Prije godinu dana kad se dogodilo spajanje knjižarskih lanaca Profila i Mozaika u novi lanac ProfilMozaik, i kada je novostvoreni lanac pokušao nastupiti po  logici 'nas je sad duplo više, tražimo još veće rabate' organiziralo se tridesetak manjih i srednjih nakladnika da se odupru takvoj praksi i da se pokuša razgovarati jer pozicija međusobnog iscrpljivanja (cijeđenje kroz rabate, kašnjenja u plaćanjima) nije povoljna za nikog, i ugrožava zapravo cjelokupno hrvatsko tržište knjiga", kaže.  "Zajedničkom akcijom uspjeli smo dogovoriti da novi lanac ne uvjetuje poslovanje s pozicije moći", dodaje Serdarević.

bartolcic__d7a.jpg bartolcic__d7a.jpg

Bartolčić smatra da rješenje ne leži u tome da "veliki" preko "malih" pokušavaju izaći iz krize, već da  "problem treba adresirati i na Ministarstvo poduzetništva i obrta, kroz otvaranje povoljnih kreditnih linija ili kakve druge mjere na lokalnoj razini, kroz npr. smanjivanje najamnina za knjižarsku djelatnost". Upozorava kako Knjižni blok ne traži da se sektoru pokloni novac, već da mu se pomogne stvoriti samoodrživi model koji će vratiti uložena sredstva, ali i privrediti nova.

Osim navedenih nereguliranih zakonskih odnosa kad je riječ o dodjeli javnih sredstava,  pozicioniranju proizvodnje  knjige unutar kreativnih industrija, te problemima koji proizlaze iz nakladničko knjižarskih odnosa, istraživanje se pozabavilo i PDV-om na e-knjigu koji iznosi 25 posto i zapravo onemogućuje stvaranje još uvijek nepostojećeg tržišta, položajem znanstvene literature, odnosom medija te poticanjem čitanja.

Izrađene preporuke koje bi pomogle sređivanje tržišta knjige precizno su navedene, a da bi do poboljšanja došlo, potrebno je da država napravi sljedeće korake. "Očekujemo od hrvatske vlade da shvati važnost knjige kao kulturnog proizvoda te da, ponajprije, uloži u poticanje čitanja koje je pretpostavka daljnjeg razvoja. Hrvatska je zemlja koja se u Europi nalazi na samom začelju po mnogim pokazateljima - od toga da imamo jedan od najnižih postotaka objavljenih knjiga po glavi stanovnika, ali i po broju ljudi koji čitaju. To je nešto što se može promijeniti samo sustavnom politikom i strategijom koju moraju odraditi državne institucije, jer su one te koje imaju resurse i mogućnosti", zaključuje Serdarević.

Ključne riječi: Kulturna politika, knjige
<
Vezane vijesti