1998-2007 je projekt dokumentacije prostora umjetničkog rada autorice u proteklih deset godina. Arhivirane lokacije - plesne dvorane, baletne učionice, sobe za probu, namjenski opremljeni studiji plesnih centara, kazališta ili umjetničkih radionica, studentske kazališne scene, kazališne scene institucionalnog gradskog teatra, pučke ljetne pozornice na otvorenom, galerije, klupski i koncertni prostori, napuštene ili renovirane tvorničke hale, napuštene kino dvorane, različiti javni prostori i objekti - hoteli, supermarketi, gradski trgovi, škole, gradski centri za kulturu – prostori su različite arhitektonske, funkcionalne i socijalne dinamike, na različite načine pozicionirani naspram konteksta rada i izvedbe u umjetnosti. S vlastitim specifičnim odnosom prema mediju izvedbe, navedene lokacije su neodvojiv dio autoričine umjetničke kreacije u proteklom razdoblju i učinka kojeg je ona proizvodila u procesima naseljavanja i komunikacije fizičkog, plesnog rada. 1998-2007 zaokružuje misao o nomadizmu plesnog umjetnika te govori o nekolicini produkcijskih problema hrvatskih plesača no u svojoj konačnici on nema za cilj govoriti o politikama korištenja javnih gradskih kazališta u Hrvatskoj niti služiti kao ogoljeli dokument vremena. S druge strane on generalizira pitanje umjetničke proizvodnje, finalnog proizvoda i njegove konzumacije uspostavljajući odnos prema motivima osobne memorije, odsustva i nestajanja.
U arhivi 1998-2007 virtualni trenutak je izbrisan, ispražnjena scena je prizor koji se događa prije scenskog vremena, prije stvaranja prostora. Dokumentirana slika prazne scene u izložbenom postavu projekta tretirana je kao niz stvarnih i virtualnih prostora te služi kao mehanizam za stvaranje novih izvedbenih scenarija. Zajedno s inputiranim zvučnim zapisom radio drame, dokumentirani prostori emitiraju zapis s fikcionalnog mjesta izvedbe.