Dokumentarac Anima mundi kroz razgovore s različitim zanimljivim sugovornicima prikazuje kako zaista postoji drugi način gledanja na svijet, ne isključivo uz sudbonosno mračne posljedice.

Ekipa znanstvenika i aktivista koja sudjeluje u filmu dolazi iz raznolikih profila obrazovanja i ideologija no svi se slažu u jednom, a to je Zemlja kao živi entitet koja se poput ostalih živih bića ponaša s jednakom brigom i osjetljivošću.

Ako se zadubimo jače u dušu svijeta, bit ćemo sposobniji ući u nas same, odnosno razumjeti vlastitu dušu. 

Film iz gajanske perspektive, a da se pritom ne treba nužno biti i sljedbenikom iste, djeluje edukativno i inspirativno u pogledima na planet Zemlju kao živi entitet. 

Istovremeno informativan i dojmljiv podsjeća nas na dragocjenosti životnog okoliša kao i na nerazumno ponašanje ljudi i njihovo mjesto u prirodi koje je ugroženo. 

Međutim film ne širi paniku već nudi rješenja u kojem se smjeru čovječanstvo treba kretati kako bi se održalo kao vrsta. 

Pokazuje i aktualne primjere permakulture na djelu /posebice u Australiji/ kao što i otvara prostor za filozofska promišljanja kojima sagledavamo ekološke probleme u suodnosu tema kao što su energija, ekonomija, klima, okoliš i populacija.