"Krimić je svojevrsna bajka pa će za njim uvijek postojati potreba", riječi su hrvatskog književnika Ludwiga Bauera. Iako u teoriji često tretiran kao "trivijalna književnost", kriminalistički roman, kao iznimno popularan žanr, nesumnjivo ima svoju vrijednost i svoju publiku jer je na određen način interpret postojeće kriminalne stvarnosti, dok se njegovi autori mogu percipirati kao svojevrsna dežurna savjest društva.

U svjetlu poetičkih okosnica ovog žanra, kao i recentnih romana dvojice etabliranih autora - Pavla Pavličića i Ivice Đikića, čija se tematika nedvojbeno uklapa u spomenutu spisateljsku praksu, ova će tribina pokušati zaokružiti fenomen kriminalističkog romana.