Osamdesetih godina prošlog stoljeća u Zagrebu je većina kvartova imala svoj mali omladinski klub. Bili su to tzv. „klubovi socijalističke omladine". Iako činjenica da je tada bilo toliko klubova zvuči sjajno to u stvarnosti nisu bili pravi klubovi niti su imali pretenziju da to budu. Bila su to mjesta bez ozbiljne klubske infranstrukture, a u njima su se povremeno događali raznoliki sadržaji kao što su  društvene igre (šah, Čovječe ne ljuti se), projekcije filmova, sastanci planinarskih društava, razni tečaji i rijetko neke manje svirke te su tako zadovoljavali zapravo neke društvene potrebe samo ekipe iz kvarta.

Međutim, jedan od takvih klubova ipak se razlikovao od svih ostalih: bio je to Klub omladine Črnomerec, popularno zvan Vrhovec, smješten u jednoj kući na brdu na Črnomercu na adresi Vrhovec 5. Kuća je nalikovala kući duhova iz Alan Forda, ali u njoj nije bilo Baby Kate, agenta Larrigana i ostalih opakih duhova, već su kućom vladala razigrana braća porijeklom iz Bedekovčine Ivan i Štef Tenšek, koji su jednog dana 1986. godine, u iznenadnoj namjeri oplemenjivanja kluba, odlučili prostor otvoriti mladim, tada petnaestogodišnjim entuzijastima neobično sklonim psihodeličnoj glazbi. Stvorena je tako slušaona znakovitog naziva Korijeni priviđenja, a zatim je krenula i navala drugih glazbenih programa (reggae, prog rock, folk, post punk slušaone...). Također, krenuli su i filmski programi, povremene svirke (svoje rane koncerte održali su tamo Javor Jeić iz Stampeda, Kizo iz Velikog bijelog slona i Valerija Nikolovska), glazbene video projekcije, multikulti večeri, a čak i probe bendova u prodrumu (npr. Dee Dee Mellow).

^{U nekadašnjem Klubu omladine Črnomerec danas je smješten Institut za turizam}

U to vrijeme nije bilo tolike dostupnosti informacija, i ploče koje su dj-i u Vrhovcu s oduševljenjem puštali bile su često toliko rijetke da su se glazbeni fanovi iz naudaljenijih dijelova grada i njegove okolice bez dvoumljenja zapućivali u mali opskurni klub na brdu kako bi ih čuli. Iako je produkcijska razina kluba bila mala (jeftina oprema i minimalističko uređenje prostora - čitaj: bijela farba), a lokacija ne baš atraktivna, kolektivni duh koji je harao tim prostorom činio ga je neodoljivim, tako da je to tada bilo obavezno svakodnevno okupljalište za ekipu sklonu nekonvencionalnim mjestima i druženjima s najraznolikijim frikovima. Uz besplatan upad, pivo 5 dinara i čudno radno vrijeme od 20 do ponoći, Vrhovec je bio onaj pravi dnevni boravak mnogima, a svi gosti su bili velika obitelj čiji se članovi međusobno dobro poznaju. 

No, kako svakoj dobroj priči dođe kraj, tako se i za ovu pobrinula slavna povijest - došao je novi poredak i mnogi klubovi su umrli, pa i ovaj. Zadnji događaj bio je održan u lipnju 1990. godine, nakon čega se svi sudionici raspršuju na razne strane.

S obzirom na zaboravljenu važnost Vrhovca u životu grada i na to da su neki od korijena Močvare potekli i od tamo, odlučili smo organizirati psihodelično okupljanje svih frikova, pankera, hašišara, rasta, buntovnika, zanesenjaka koji su stvarali povijest Vrhovca ili im je ta priča bliska. Dođite i osjetite trunak legende uz roots reggae, west coast, acid rock glazbu...

Da li smo nostaligični? Malo i jesmo, zašto ne?J

upad: 0 kn