Vilim Ribić, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja: Mi smo njima odlučili sve ustupiti, ali oni se na to nisu odazvali. Ponudili smo im i plaćanje autobusa koji bi prevezli studente iz Zadra, Osijeka itd., ali su nam se javili tek u petak u pola tri, kad više ne možete naći nijedan raspoloživi autobus.

Da nije potpisan sporazum između Vlade i sindikata, u vrijeme održavanja ovog intervjua, Vilim Ribić bi bio u žiži velikog prosvjeda koji su sindikalci planirali održati na Jelačićevu trgu kao sredstvo svoje borbe protiv potplaćenosti. No sporazum je potpisan, i sindikati su ustupili mjesto i vrijeme prosvjeda studentima koji su, nakon četiri tjedna blokade i jednako toliko ignoriranja vlasti, simbolično promarširali od Filozofskog fakulteta do Trga bana Jelačića. Vilim Ribić na ovom je prosvjedu bio kao građanin.

Umjesto govora pred mnoštvom, Ribić je razgovarao s nama - o tome gdje je toliko dugo zapinjalo u pregovorima s Vladom, što znači da će sindikati podržati reformu javne uprave, kako vlada Sanader i što misli o studentskoj buni.

Što je novost u postignutom sporazumu u donosu na sporazum koji su prije nekoliko tjedana potpisali državni službenici?

Novosti je puno. Korigirat će se plaće za inflaciju, već od početka iduće godine. Sindikati državnih službenika ugovorili su samo vraćanje uvećane osnovice za 6 posto, ali i to su napravili manjkavo, pristali su na Vladin prijedlog da im se osnovica vrati kad BDP kroz dva uzastopna kvartala bude rastao više od 2 posto. Mi smo tražili da se osnovica vrati kad prosječni rast u dva kvartala bude viši od 2 posto. Primjerice, jedan kvartal BDP raste 2,5 posto, a drugi raste 1,5 posto - prosjek njihovog rasta je 2 posto. Po našem Sporazumu nastupa vraćanje osnovice, a po njihovom se mora čekati novih šest mjeseci. To je velika razlika. Nadalje, oni nemaju vraćanje pariteta naših plaća u odnosu na plaće u privredi prije smanjenja.

Najvažnije je što sporazum predviđa da između 2012. i 2016. godine plaće rastu najmanje onoliko koliko rastu druge plaće u zemlji. Vrlo smo ponosni na postignuto, jer to nije samo sporazum, to je cijela strategija i politika očuvanja kadrova u javnim službama. Vidim to kao spektakularan, tektonski pomak u odnosu na dosadašnje neregulirano i kaotično stanje. Prosvjetnim radnicima sada se isplati ostati u prosvjeti. Svaki put kad su nam govorili da je to skupo i da to državni proračun opterećuje, odvraćali smo im da ljudi koštaju i da ne mogu javne službenike tretirati kao bezvrijednu radnu snagu, kao robove.

Oko čega se niste mogli usuglasiti s Vladom?

Vrlo smo ponosni na postignuto, jer to nije samo sporazum, to je cijela strategija i politika očuvanja kadrova u javnim službama. Vidim to kao spektakularan, tektonski pomak u odnosu na dosadašnje neregulirano i kaotično stanje

Mi sindikati smo imali najveći problem sa 2011. godinom. Tražili smo da tada plaće u privredi i u javnim službama budu u istom omjeru kao što su bile i prije smanjenja plaća. Vlada i njeni pregovarači su inzistirali da se taj rok od 2011. još malo rastegne u vremenu, ali na to nismo pristali. Jednostavno rečeno: uzmimo da vi radite u privredi, a ja u prosvjeti i da sada imamo istu plaću. Nakon što mi je država smanjila plaću za 6 posto, razlika između naših plaća se nastavlja povećavati u idućih godinu dana. Meni plaća ostaje ista, vama nastavlja rasti. Tražili smo da se nakon izlaska iz krize, ponovo uspostavi ujednačenje moje i vaše plaće. I bez obzira na krizu, ova će se odredba provesti u 2011.

No što je tako dugo zapinjalo?

Pregovori su tekli ovako: mi se nešto dogovorimo s premijerom Sanaderom. Onda Sanader ode, a mi ostanemo s njegovim timom dogovarati detalje. Oni imaju jednu interpretaciju naših dogovora, a mi drugu. Tu je bilo puno svađa i natezanja, računanja, pravnih normiranja oko kojih ne smijete pogriješiti ni za jednu riječ. Bilo je i puno podmetanja. Ubacili su nam i da smo sa Sanaderom pristali na ukidanje dodatka od 2 posto na plaću, koji je ugovoren na šest godina. To se možda čini malo, ali nakon četiri godine, to već postaje povećanje od osam posto. Sanaderov tim tvrdio je da se nismo dogovorili i za paritet plaća i za dodatak od 2 posto. "Ne može i jedno i drugo", govorili su nam. I onda je došao Sanader i popustio. Sjećam se da je rekao Šukeru: „Ajde pusti im, to ti je samo 2 posto". Ponosni smo ne samo na to što smo dobili, nego i na ono što smo spriječili.

Premijer, dakle, ima gotovo apsolutno moć u vezi sa svim pitanjima?

ribic.jpg

Sporazumom ste pristali biti partner u reformi javnog sektora. Što to točno znači?

Reforme su nužne. Visoko školstvo je u kaotičnom stanju. U zdravstvu novci cure na sve strane. Pravosuđe, državna uprava, ministarstva - sve je to neučinkovito. Postoji višak ljudi sa srednjom stručnom spremom, a manjak visokoobrazovanih. Sve to traži jednu opću reformu, što je u interesu cijelog društva. Kad su nas pitali želimo li im pomoći u tome, odbili smo ih jer ne znamo na koji način će to reformirati. Hoćete li privatizirati školstvo i zdravstvo? Ako je tako, nećemo vam pomoći. No, ako želite sačuvati javni sektor i učiniti ga efikasnijim i kvalitetnijim, onda ćemo vas poduprijeti.

A što ako to uključuje racionalizaciju kadra, odnosno, davanje otkaza dijelu javnih službenika?

Interes je svakog poreznog obveznika da javna uprava bude što manja, a što učinkovitija, kao što je interes svakog člana društva da prosvjetari imaju veće plaće. Ja se ne bih tukao za veće plaće prosvjetarima, da to nije od opće društvenog interesa. Temi reforme javnog sektora treba pristupiti analitički. Znalo se čuti od poslodavaca da treba smanjiti javni sektor za pedeset posto. To su gluposti. U javnim službama, tj. obrazovnom, zdravstvenom i socijalnom sektoru fali ljudi. No, javnu i državnu upravu, tj. lokalnu samoupravu i ministarstva se može reducirati. Mi imamo 512 općina u državi, a s time ne možemo imati efikasan sustav državne i javne uprave.

Kakvi su Vaši dojmovi o štrajku? Kako tumačite različite podatke o odazivu na štrajk i najave o sankcioniranju štrajkaša?

Mi imamo podatke o 90-postotnom odazivu na štrajk, koje su nam javili naši povjerenici s lica mjesta. Mislim da je Ministarstvo naprosto lagalo u svojim podacima koji govore o 30 posto štrajkaša, jer im je odgovaralo da štrajk prikažu kao neuspješan. Uvođenje radne obaveze je bilo naprosto nemoguće, ta opcija ne postoji. Radnu obavezu se može uvesti jedino u situacijama elementarne nepogode i rata. A da se prosvjetarima ne plati dan štrajkanja, mi bismo podnijeli tužbu. Te najave su bile u svrhu zastrašivanja.

Sindikat "Preporod" tvrdio je da su pregovori s Vladom neregularni jer oni nisu sudjelovali u njima.

Traženja studenata su od nacionalnog interesa; obrazovanje ljudima mora biti lako dostupno, ne smije biti prepreke da se svaki čovjek obrazuje i studira što god želi, ako to uredno i savjesno obavlja

Sindikat "Preporod" već godinama potkopava rad svih sindikata i stvara u javnosti nevjericu u moć sindikata. To je pogubno za sindikate. U štrajk idu kada ga mi organiziramo jer nemaju izbora. Sami ga nikada ne organiziraju. Ovaj puta su iz njega izašli već prvog dana, što bi bilo jako loše za snagu štrajka, da smo sa štrajkom nastavili.

A u javnosti je najotrovnija kritika koja dolazi iz vlastitih sindikalnih redova. Oni obično za ono što postignemo tvrde da je to sramotno malo, pa to očekujemo i ovaj puta. Ovaj puta se teško moglo više postići, jer se stalno mora misliti o stabilnosti javnih financija, pa su svi naši kompromisi koje smo napravili, a najviše se tiču rokova, bili motivirani upravo time da se javne financije održe. Nestabilan proračun može dovesti u pitanje isplatu plaća, isplatu mirovina, a to nikome nije u interesu, pa ni našim članovima.

Zašto oni nisu sudjelovali u pregovorima? Zato jer nisu pozvani ili jer nisu htjeli?

Mi njih nemamo što pozivati, mi s njima ne surađujemo. Zbog malog broja članova, oni nisu pregovarači.

Kakva je općenito sindikalna scena?

Sindikalna scena točan je preslik društva, odnosno naših društvenih institucija. U njoj imate kvalitetnih i dobro organiziranih sindikata, a ima i sindikalnih čelnika koji rade kao državni činovnici. Sindikati su jako razjedinjeni, zapravo je sramotno da imamo pet sindikalnih središnjica.

Kako tumačite to što su mladi ljudi koji rade rijetko članovi sindikata?

Žao mi je zbog toga. Sindikat je demokratska institucija prvog reda i on može djelovati jedino u kapitalizmu. Neki smatraju da su sindikati relikt socijalizma, ali to je notorna glupost. Sindikati nisu funkcionirali u socijalizmu jer je država sve regulirala. Mladi ne ulaze u sindikat zbog opće apatije, ali i zato jer su najkrupniji mediji u službi kapitala. Oni prikazuju rad sindikata u lošem svjetlu, pa među mladima nisu popularni. Prva tri mjeseca ove godine jedan od najvećih dnevnih listova imao je kampanju prikazivanja javnih službenika kao neradnika i ljenčina. Kad je Vlada smanjila plaće, to je prestalo. No, nakon toga su počeli napadati nas sindikate. Primjerice, mi smo petnaest godina marljivo štedili novce, oplodili ih ulaganjima i od toga kupili zemlju na kojoj će se graditi "Sindikalni dom" koji će ojačati sindikalnu djelatnost. Mediji su nas u travnju razapeli da kupujemo u vrijeme krize. A mi smo to kupili još u studenom! Kao da smo te novce potrošili za sebe. Sindikati se ne mogu razvijati ako rade u podrumima i šupama, mi moramo svi biti zajedno. A to je, smatram, potez za pohvalu. Dugo smo štedili i napravili nešto u skladu s vizijom o razvoju. Mi to zemljište nećemo prodati po skupljoj cijeni i tako zaraditi. Na Trgu maršala Tita imate "Učiteljski dom" koji su izgradili učitelji 1889. godine. Danas, 2009., napada nas se radi istog cilja. Mislim da se o meni treba pisati dobro. Radim 16 sati dnevno, radim stvari za opće dobro, obrazovan sam, trudim se. A o meni se takvih gadarija napisalo da vam to neću ni prepričavati.

Bili ste kao građanin na studentskom prosvjedu na Trgu. Kakvi su Vaši dojmovi sa studentskog prosvjeda?

Sindikati godinama zagovaraju besplatno studiranje, ali nažalost nismo uspjeli u tome

Traženja studenata su od nacionalnog interesa. Obrazovanje ljudima mora biti lako dostupno, ne smije biti prepreke da se svaki čovjek obrazuje i studira što god želi, ako to uredno i savjesno obavlja. Svaki obrazovan čovjek koristan je u gospodarskom, civilizacijskom i kulturnom smislu. Studentska akcija je apsolutno važna i korisna i mi ih podržavamo. Odlučili su se na jednu vrstu građanskog neposluha, zato što institucije ne funkcioniraju: Ministar tvrdi da se on već pet godina bori za besplatno školstvo. Sindikati godinama zagovaraju besplatno studiranje, ali nažalost nismo uspjeli u tome. Sveučilišta su nezadovoljna postojećim modelom školarina, ali ni oni nisu uspjeli ništa promijeniti. Prema tome, kad institucije ne funkcioniraju, nema se što drugo, nego djelovati vaninstitucionalno. Ono što me čudi i brine, jest nizak stupanj odaziva među ostatkom studentske i druge populacije. No, to je "hrvatski sindrom": ako nije u pitanju problem koji se mene najizravnije tiče, onda u njemu ne sudjelujem ni na načelnoj razini. To pokazuje da je Hrvatska predpolitičko društvo, s niskim stupnjem društvene i građanske svijesti.

Sindikalni, radnički prosvjed koji je bio najavljen za subotu, nakon potpisivanja sporazuma s Vladom, ustupili ste studentima. Kako to da im niste ustupili i potrebnu logistiku: autobuse, binu, razglas...?

plenum.110.jpg

Nema hijerarhije, imaju plenumsko odlučivanje, što je sve zgodno i šarmantno, ali kad treba nešto organizirati brzo, potrebno je manje tijelo. Recimo, mogli su i nas sindikalce pozvati da nešto govorimo. Nemojte me krivo shvatiti, ja sam već sit raznoraznih govorenja, ali takvo obraćanje korisno je u takvoj situaciji.

Ima li nešto što biste im preporučili?

Studenti nemaju hijerarhije, imaju plenumsko odlučivanje, što je sve zgodno i šarmantno, ali kad treba nešto organizirati brzo, potrebno je manje tijelo

Preporučio bih im da počnu pregovarati. Studenti su sjajni u analizama, razmišljanjima, njihovi zahtjevi su odlično prezentirani, ali bojim se da bi se energija koju još imaju mogla istrošiti. Trebali bi sada kapitalizirati ono što su dosad postigli, ali ne žele ni pregovarati. Treba napraviti korak dalje, to bi bilo dobro za samu ideju. Temeljno načelo ovakvih poslova jest: veće tijelo donosi strateške odluke, a malo tijelo razrađuje ideje i odlučuje o detaljima. Ne može se na plenumu razrađivati ideja do tančina. Plenumsko odlučivanje funkcionalno je za blokadu, ali nije za ostvarenje ciljeva blokade.

Dovoljna je samo jedna medijska hajka da se stav javnosti o tome potpuno promijeni i da cijela ideja bude jednom zauvijek srušena. Bojim se da studenti o tome nisu dovoljno promislili.

Govori se o tome da su sindikati odustajanjem od prosvjeda, koji je trebao zajednički istup radnika i studenata, izdali studente.

To je bila jedna ishitrena i neprimjerena izjava. Sindikati nisu, zaista, nikog izigrali. Studenti su kod nas fotokopirali što im je trebalo, umnažali brošure, slali smo im ponekad doručak i financijski pomogli izraditi pokoji transparent. Htjeli smo im pomoći u svakom smislu, ali nisu nam se javljali do subote u pola tri, kad su nas zvali da trebaju autobuse. Ali tad je bilo prekasno, kako se može toliko detalja organizirati dan prije prosvjeda? Zaista smatram da je to bila jedna neodgovorna izjava.

<
Vezane vijesti