"Gejevi ne smiju u repku"!? Županijski sud u Zagrebu u zadnjih je mjesec dana presudio da ni Zdravko Mamić i njegov prijatelj Vlatko Marković nisu diskriminirali osobe homoseksualne orijentacije, presudama koje ignoriraju praksu evropskih sudova za ljudska prava.

DORH je odbio zahtjev Gordane Lukač Koritnik za pokretanje postupka protiv Markovića, odgovorivši pravobraniteljici za ravnopravnost spolova dopisom s - oznakom tajnosti!

U nešto više od mjesec dana, Županijski sud u Zagrebu donio je dvije nepravomoćne oslobađajuće presude u korist nogometnih glavešina koje su putem medija odašiljale homofobne izjave i tako je, u skladu s kaotičnim stanjem u hrvatskom pravosuđu, po tko zna koji put sam sebi zabio autogol. Kraj prve "utakmice" označila je sutkinja Jadranka Travaš koja nije pronašla temelj za kršenje Zakona o suzbijanju diskriminacije u izjavi Zdravka Mamića da "gejeve ne može zamisliti kao nogometaše već kao baletane i tekstopisce" te kako "oni ne bi igrali u njegovoj reprezentaciji". Za razliku od Travaš, kojoj nije bila sporna Mamićeva funkcija izvršnog dopredsjednika Dinama, već je presudila kako radi o njegovom "pravu na osobni stav", u slučaju Vlatka Markovića, predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, koji je za Večernji list izjavio da "dok je on na čelu HNS-a, niti jedan gej neće igrati u reprezentaciji" te da "na svu sreću, nogomet igraju samo zdravi ljudi", sutkinja Jasenka Grgić  zaključila je kako o izboru nogometaša formalno odlučuje Nogometni savez, a ne njegov predsjednik.

Gordana Lukač Koritnik: "Teško je  povjerovati da postoji osoba koja imalo prati zbivanja u nogometu i misli da gospodin Marković nema nikakvog utjecaja na izbor igrača nogometne reprezentacije"

Takvim ishodom oborene su prve udružne tužbe koje su stupanjem na snagu Zakona o suzbijanju diskriminacije uvedene kao nova institucija uz pomoć koje su udruge civilnog društva dobile veliku potencijalnu snagu u borbi protiv nejednakosti, a koje su u ovim slučajevima podigli Centar za LGBT ravnopravnost (udruge Lori, Zagreb Pride i Queer Zagreb) i Centar za mirovne studije. "Iako se u slučaju izjava Markovića i Mamića radi o istom problemu - fundamentalnoj i nedopustivoj homofobiji i šovinizmu u hrvatskom sportu, odnosno nogometu, što sve zajedno odašilje sramotno ružnu sliku europskoj i svjetskoj javnosti o Hrvatskoj, ove dvije nepravomoćne presude u slučaju naših udružnih tužbi pokazuju koliko je kaotično stanje u našem pravosuđu, odnosno kako se implementira Zakon o suzbijanju diskriminacije, ujedno i jedan od uvjeta za ispunjavanje mjerila iz pristupnog Poglavlja 23 - pravosuđe i temeljna prava", poručuje Marko Jurčić iz Zagreb Pridea.

A da spomenuti i toliko proklamirani Zakon nije daleko od mrtvog slova na papiru, kako su ga nazvali iz Centra za LGBT ravnopravnost, potvrđuje objašnjenje Cvijete Sente iz Centra za mirovne studije. "Implementaciju spomenutog Zakon otežava problematičan članak 9 (Iznimke od zabrane diskriminacije) koji je široko postavljen i otvoren raznim tumačenjima stoga je preporuka eksperata da se domaći sudovi vode praksom iskusnijih europskih sudova kao što su Europski sud pravde ili Europski sud za ljudska prava. Međutim, kao što vidimo u slučajevima ovih presuda, sudovi nisu raspoloženi za učenja iz sudske prakse budući da je ostalo neprepoznato pozivanje tužitelja na praksu Europskog suda pravde".

Siniša Rodin: "Odredbu Zakona o suzbijanju diskriminacije koja zabranjuje izravnu diskriminaciju treba primjenjivati u skladu s Direktivom i presudom Europskog suda"

Naime, tužitelji su se u oba slučaja pozvali na predmet Centrum v. Firma Feryn VN iz 2008. godine u kojem je Europski sud pravde bio suočen s tužbom za izravnu diskriminaciju koju je podnio belgijski Centar za jednake mogućnosti protiv kompanije Feryn, čiji je glavni direktor u medijima javno priznao kako kompanija nije sklona zapošljavati imigrante. U postupku nije bilo konkretne žrtve budući da nije postojao niti jedan dokaz da je kompanija zaista odbila zaposliti osobu zbog njenog porijekla. No, bez obzira na to, Sud je utvrdio da je postupak glavnog direktora oblik izravne diskriminacije budući da takve izjave mogu snažno odvratiti imigrante od podnošenje prijave za posao u Ferynu, a time i spriječiti njihov pristup tržištu rada. Navedena presuda relevantna je i prema shvaćaju prof.dr.sc. Siniše Rodina s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Kako objašnjava Rodin, Zakon o suzbijanju diskriminacije provodi Direktivu EU o rasnoj jednakosti, a temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, hrvatsko pravo treba interpretirati u skladu s pravom Europske unije već i prije članstva. "Drugim riječima, odredbu Zakona o suzbijanju diskriminacije koja zabranjuje izravnu diskriminaciju treba primjenjivati u skladu s Direktivom i ovom presudom Europskog suda", objašnjava Rodin.

No, u slučaju udružne tužbe protiv Markovića, sutkinja Grgić ipak je obrazložila kako je tužba krivo adresirana te kako o izboru nogometaša formalno odlučuje Nogometni savez, a ne njegov predsjednik. "Teško je  povjerovati da postoji osoba koja imalo prati zbivanja u nogometu i misli da gospodin Marković nema nikakvog utjecaja na izbor igrača nogometne reprezentacije, a mislim da je to dobro poznato i vašim kolegama i kolegicama sportskim novinarima", smatra pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik koja od početka slučaj prati putem medija.

Dr. sc. Ivana Radačić, viša asistentica u Institutu Ivo Pilar, objašnjava kako upravo iznošenje osobnih stavova od strane osoba koje imaju poziciju moći ima velike reperkusije jer postavlja prepreke ljudima homoseksualne orijentacije u pristupu sportu, odnosno zapošljavanju, budući da takvo ponašanje utječe na poslodavce, ali i na osobe homoseksualne orijentacije. "Iznošenje takvih stavova šalje poruku da su homoseksualne osobe manje vrijedne, zbog čega ih nadležni neće zaposliti niti će se   zbog toga uopće usuditi prijavljivati na posao", objašnjava Radačić. "Iako svi imamo pravo na svoje mišljenje, za njega trebamo i snositi posljedice ako ono šteti drugima. A u uvjetima u kojima historijski diskriminirane grupe žive - u uvjetima nasilja, omalovažavanja i nepriznavanja, izjava kojom se ti uvjeti održavaju i dobivaju legitimitet je diskriminatorna, jer ih stavlja u nepovoljan položaj", tvrdi Ivana Radačić, te dodaje kako Mamićeve i Markovićeve izjave stvaraju neprijateljsko okruženje koje se ne bi smjelo tolerirati u svakodnevnom životu, a posebice u javnom diskursu. "Takvim izjavama i potvrdom istih od strane moćne institucije koja ima legitimitet reći što je pravo i tko je u pravu, onemogućuje se upravo sloboda izražavanja koja se navodno štiti presudom", zaključila je Radačić.

Ivana Radačić: "U uvjetima u kojima historijski diskriminirane grupe žive - u uvjetima nasilja, omalovažavanja i nepriznavanja, izjava kojom se ti uvjeti održavaju i dobivaju legitimitet je diskriminatorna, jer ih stavlja u nepovoljan položaj"

Neučinkovitost hrvatske sudske prakse po pitanju antidiskriminacijskog zakonodavstva potvrdilo je i istraživanje Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova provedeno krajem prošle godine. Na temelju tog istraživanja utvrđeno je da kod domaćih sudova još uvijek postoji određena nesigurnost u pogledu tumačenja i primjene antidiskriminacijskih jamstava. Kako je i dokazano ovim nepravomoćnim presudama, istraživanje je pokazalo da se hrvatski sudovi unatoč propisima vrlo slabo oslanjaju na praksu Europskog suda pravde, iako bi im odluke ovog suda mogle biti višestruko korisne s obzirom na njihovo ograničeno iskustvo u ovom području. A u prilog poboljšanju stanja neće ići niti moguće izmjene i dopune postojećeg Zakona o suzbijanju diskriminacije. "Postoje glasine kako će izmjenama i dopunama diskriminacijske osnove smanjiti s dosadašnjih sedamnaest na pet, što će dodatno otežati prepoznavanje i dokazivanje diskriminacije", upozorava Cvijeta Senta.

Iz Centra za LGBT ravnopravnost poručuju kako će uložiti žalbu na presudu te da će slučajeve prijaviti UEFA-i. Podsjećaju i kako je zbog identičnih izjava svojevremeno izbornik Otto Barić kažnjen od te institucije s 3000 švicarskih franaka. "Ustrajat ćemo u traženju da se Mamić i Marković ispričaju putem plaćenog oglasa u dnevnom tisku, budući su svojim izjavama i poticanjem stereotipa o gej muškarcima prešli sve civilizacijske granice i samu logiku sporta, koji bi trebao biti otvoren svim osobama, neovisno o njihovoj nacionalnosti, boje kože, vjeroispovijesti ili seksualnoj orijentaciji", poručuje Jurčić.

Iako su u Hrvatskoj posljednjih godina napravljeni određeni napreci u zakonskom sankcioniranju i pravnom prepoznavanju diskriminacije po osnovama seksualne orijentacije, ovakve sudske presude dokazuju da još postoje ogromna područja kojima tek predstoji ozbiljna edukacija i suočavanje s institucionaliziranom homofobijom. U prilog tome ide i činjenica da je Državno odvjetništvo na zahtjev pravobraniteljica Lukač Koritnik odbilo ispitati postojanje zakonske osnove za pokretanje kaznenog ili prekršajnog postupka protiv Markovića zbog iste izjave. "Nažalost, njihov odgovor, koji je inače izuzetno zanimljiv, nosi oznaku tajnosti sadržaja te ne mogu otkriti argumente za njihovo stajalište, ali mogu samo reći da neće dalje postupati u tom predmetu".

Da čitava situacija bude još paradoksalnija, ovakvo prešutno odobravanje diskriminacije od strane državnih institucija manifestiralo se upravo uoči obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije. No umjesto prepuštanja strahu, nepravdi i neučinkovitim institucijama, aktivisti Centra za LGBT ravnopravnost poručuju kako ih ovakve presude neće obeshrabriti u ustrajanju i borbi za ravnopravnost LGBT osoba.

<
Vezane vijesti