JagnjedovecJagnjedovecSuverenitet polazi od ideje da se hrana, osim što treba biti dostupna svima, mora uzgajati lokalno, da je potrebno vrednovanje i poboljšanje radnih i društvenih uvjeta seljaka i da se moraju vratiti prava na zajednička dobra. Ovoga je vikenda održan prvi Forum za prehrambeni suverenitet hrane na našem prostoru, u organizaciji ZMAG-a.

U idiličnoj atmosferi Sunčanog sela, imanja obitelji Hećimović na obroncima Bilogore, gdje šum civilizacije ne zagađuje uši, održan je ovoga vikenda Forum za prehrambeni suverenitet hrane koji je organizirala udruga Zelena mreža aktivističkih grupa ZMAG.

Genevieve Savigny: "Europska se poljoprivredna politika bazira na neoliberalnom okviru koji za cilj uvijek ima rast, a mi smatramo da hrana ne smije biti tretirana kao roba"

I dok je na imanju u selu Jagnjedovec, sedam kilometara od Koprivnice, permakulturni vrt svakodnevni supermarket, Hrvatska u prosjeku u potrazi za hranom odlazi na sve strane svijeta prije nego na vlastita polja. Naime, uvozimo više od pedeset posto hrane koju konzumiramo, istaknuto je još jednom ovoga vikenda na Forumu koji je okupio četrdesetak sudionika. Neki od sudionika dolazili su iz redova malih poljoprivrednika, a prema podacima koje je predstavio sociolog Dražen Šimleša, tri četvrtine poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj još uvijek čine mala obiteljska gospodarstva. Međutim, oni proizvedu tek dvadeset posto hrane koja se potroši u zemlji.

Uvoz hrane i tretman koji seljaci dobivaju od strane države i društva nije nešto što muči samo hrvatske proizvođače hrane. Već početkom devedesetih godina prošlog stoljeća seljaci s raznih strana svijeta udružili su se u mrežu koju su nazvali Via Campesina, seljački put. Kroz godine borbe za prava seljaka došli su do koncepta suvereniteta hrane, koje se razlikuje od stare ideje o sigurnosti hrane. Osim što hrana treba biti dostupna svima, suverenitet polazi od ideje da se hrana mora uzgajati lokalno, da je potrebno vrednovanje i poboljšanje radnih i društvenih uvjeta seljaka i da se moraju vratiti prava na zajednička dobra.

Via Campesina predstavlja danas impozantnih 200 milijuna seljaka iz gotovo cijelog svijeta. To je zapravo mreža od gotovo 150 seljačkih organizacija, a na žalost među njima nema nijedne iz Hrvatske. Zapravo, iz cijele Srednje i Istočne Europe članica mreže je tek jedna organizacija seljaka iz Rumunjske.

Jagnjedovec Jagnjedovec

Genevieve Savigny iz europske koordinacije Via Campesine, koja je u Jagnjedovcu predstavila taj seljački pokret, naglasila je kao veliki uspjeh pokreta da se seljaci, primjerice u Francuskoj, više ne srame te riječi. Ona sama na jugu Francuske ima farmu pilića i uzgaja lavandu i pšenicu na 60 hektara poljoprivrednog zemljišta. "Većina onoga što vas čeka u Europskoj uniji je već stigla do vas, standardi, regulacija, privatizacija i papirologija", istaknula je. 

Dok je svjetski pokret izrastao iz otpora seljaka prema Svjetskoj trgovinskoj organizaciji WTO, europski se ogranak trenutno bavi lobiranjem u vezi izrade novog plana za Europsku poljoprivrednu politiku CAP koja će se početi primjenjivati 2014. godine, te će tako određivati život i hrvatskih seljaka ukoliko zemlja uđe u Uniju sljedeće godine. "Europska se poljoprivredna politika bazira na neoliberalnom okviru koji za cilj uvijek ima rast, a mi smatramo da hrana ne smije biti tretirana kao roba. Europska politika ne smatra bitnim održanje malih poljoprivrednika, a upravo su oni odgovor na višestruke krize koje pogađaju svijet", kaže Savigny.


img_3476.jpg img_3476.jpg

Iako su u Jagnjedovcu predstavnici seljaka dolazili iz redova ekoloških poljoprivrednika, u Via Campesini nisu svi seljaci organski orijentirani. Međutim, sama je organizacija tijekom godina došla i do spoznaje da su pitanja socijalne pravde neodvojiva od pitanja okoliša.

A na neodvojivost pitanja energije i hrane upozorio je u Jagnjedovcu Zoran Skala iz Zavoda za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije koji je naglasio da osim uvoza hrane, Hrvatska uvozi i više od pedeset posto energije.

"Ako ne možete lokalno proizvesti hranu i energiju, u budućnosti vam je zagarantirana glad. Politika i javnost ne razumiju da od 2006. godine proizvodnja nafte stagnira. Umjesto da se budućnost planira na ideji ekonomskog rasta koja ne može postojati bez ekonomske potrošnje, potrebno je razviti strategije prilagodbe drugačjijim uvjetima. Industrijska poljoprivreda ovisna je gorivima i za strojeve i za umjetna gnojiva. Kako će se hrana proizvoditi ili dopremati s većih udaljenosti ako cijena nafte bude 20 kuna? Koliko će turista dolaziti? To je ono o čemu se ne razmišlja, a neizbježno je. Zato je ovo o čemu o danas razgovaramo mnogo bitnije nego što bismo i sami htjeli", naglasio je Skala koji smatra da jedino kroz lokalizaciju i proizvodnje i potrošnje možemo smanjiti neizvjesnost koju donose budući globalni procesi.


img_3604.jpg img_3604.jpg

Do uvida kako povećati lokalnu proizvodnju hrane te tako povećati održivost sustava hrane došao je Dražen Šimleša, istražujući za studiju "Nacionalni interesi razvoja Hrvatske kroz prizmu održivog razvoja" koju je napisao zajedno s Vladimirom Layem. Istaknuo je kako je neophodno promijeniti neprivlačan imidž sela i nesklonost i nepoznavanje fizičkog rada, očuvati obiteljska gospodarstva, jačati vlastitu proizvodnju i ekološku poljoprivredu te diverzificirati proizvodne šanse na selu.

Organizatori Foruma smatraju da je prvi korak prema ovim ciljevima umrežavanje poljoprivrednika i aktivista. "Željeli smo da se okupi što više ljudi koji rade na pitanju suvereniteta hrane u Hrvatskoj te da ovo okupljanje učini temu vidljivijom u javnosti". Zbog ne baš sretnog poklapanja s više sajmova u okolici, primjerice velikim stočarskim sajomom u obližnjem Gudovcu, izostao je veći odaziv poljoprivrednika, međutim Forum je uspio izroditi niz ideja kako krenuti u smjeru.

Zoran Skala: "Ako ne možete lokalno proizvesti hranu i energiju, u budućnosti vam je zagarantirana glad"

"Ljudi tek sada shvaćaju da bez udruživanja nema opstanka. Želimo da se ljudi fokusiraju na rješenja, pa je Forum istaknuo cijeli niz mogućnosti kao prioritete na kojima bi civilno društvo moglo raditi. Jedna od ideja je umrežavanja sjemenara. Zakoni u Hrvatskoj ljude više sprječavaju da čuvaju stare sorte nego što ih potiču da proizvode sjeme. Slično je s povezivanjem malih proizvođača. Treba udružiti male proizvođače da postanu vidljiviji u javnosti", istaknula je Sunčana Pešak iz ZMAG-a.

Na Forumu su predstavljene i neke nove ideje koje se javljaju u vezi proizvodnje hrane, kao što su urbani vrtovi. Tako je Goran Hanžek predstavio varaždinske vrtove koji su nastali inicijativom nekoliko građana uz susretljivost gradske uprave koja im je dala komad od pola hektara gradske zemlje na petogodišnje korištenje. Kako bi mogli potpisati ugovor s Gradom, osnovali su udrugu koju su nazvali Gredica, raspisali su potom natječaj na koji se javilo puno više ljudi nego što su očekivali, čak njih 40, te tako sada postoji i lista čekanja. Razdijelili su zemljište na parcele od po 50 kvadratnih metara, a od godišnjeg doprinosa u iznosu od 100 kuna koliko svaki vrtlar uplaćuje, kupili su zajednički alat, pumpe za vodu i ostale stvari koje su vrtlarima potrebne.


 

Gordana Knezić iz Donje Stubice:

Ponosna što je ekološka poljoprivrednica

Češnjak i luk, azuki i druge vrste graha, tikvice i nekoliko manje uobičajenih vrsta hrane na našim stolovima, batate i steviju koja je najzdraviji zaslađivač, ponudila je Gordana Knezić sudionicima Foruma. Peteročlana obitelj Knezić živi isključivo od ekološke poljoprivrede u Donjoj Stubici gdje obrađuju 2,6 hektara zemljišta.

Kako je Gordana Knezić ispričala za H-Alter poljoprivredom su se počeli baviti prije osam godina, a ekološke certifikate dobili su 2009. godine.


img_3542.jpg img_3542.jpg

"Papirologija je takva da vjerojatno mnoge obeshrabri da se uopće upuštaju u ekološku poljoprivredu. U samoj regulativi postoji puno paradoksa, pa vjerujem da i drugi ekološki proizvođači dijele moje mišljenje. Na primjer, registar dozvoljenih sredstava za zaštitu bilja nije objavljen pa ni ne znamo što točno smijemo, a što ne smijemo koristiti da ne bismo izgubili certifikat. Manjka nam edukacije koju nam nitko nije u stanju pružiti. Ako imate neki problem, shvatite da ste sami. Možete jedino zvati druge proizvođače, a uvijek se javlja neki novi problem, u uzgoju presadnica, u kompostu, u plodoredima, u dobrosusjedskim odnosima, u štetnicima", nabraja Knezić.

U Hrvatskoj je osobito problematično pitanje sjemenja. Tako se mnoge stare sorte ne nalaze na sortnoj listi i ekološki ih proizvođači ne smiju prodavati. "Mi sadimo luk čije sjeme potječe još od suprugove bake ali njega nema na sortnoj listi. Nitko ju nije uveo u registar. To ne mogu pojedinci odraditi. Mi možemo proizvesti plod, ali ostalo trebaju odraditi agronomski fakulteti i Ministarstvo poljoprivrede, međutim, oni su po pitanju starih sorti zakazali", ističe.

Za ekološku proizvodnju državni poticaji godišnje iznose do pet tisuća kuna po hektaru povrća. Obitelj Knezić ima sreću što živi u Krapinsko-zagorskoj županiji koja pomaže ekološku poljoprivredu tako što subvencionira novac koji se plaća za kontrolu eko proizvodnje, što iznosi također više tisuća kuna. Međutim, važnijim od visine poticaja Gordana Knezić smatra problem neuređenosti tržišta.

"Nedostupni smo krajnjim kupcima. Trebalo bi organizirati, primjerice, jedan dan u tjednu kao dan ekoloških proizvoda ili da ih se bar na tržnici ne miješa s drugim proizvođačima. Treba uvesti red na tržištu da se smanji potreba za posredništvom. Tako mi gubimo jer su odgode plaćanja velike, a kupac plaća skuplje. Moja obitelj već dugo radi, pa imamo krug svojih kupaca koji su bili na imanju, vidjeli gdje raste paprika ili luk, pa se vraćaju. Međutim, da bismo došli do toga trebalo je proći više godina", opisuje.

img_3475.jpg img_3475.jpg

Od ekološke poljoprivrede danas živi cijela obitelj. Ali kako ističe, žive skromno. Jedu hranu koju sami uzgoje, a ono što nemaju kupuju od drugih ekoloških proizvođača. Na imanju radi i pomaže i svo troje djece ove obitelji. "Mala obiteljska gospodarstva su samoodrživa samo ako radi cijela obitelj. Na tako malo hektara ne možete računati da ćete plaćati radnu snagu ili kupovati skupe strojeve", ističe Knezić.

Gordana Knezić: "Treba uvesti red na tržištu da se smanji potreba za posredništvom. Tako mi gubimo jer su odgode plaćanja velike, a kupac plaća skuplje"

Na imanju uzgajaju i neke neuobičajene vrste povrća, kao što su razne vrste batata te zdraviju zamjenu za šećer, steviju, za koju su se zainteresirale i udruge dijabetičara. "Ni krumpir nije bio autohton kada je tek stigao u Europu. Vidljivo se mijenja klima i dolaze i neke nove bolesti biljaka. Zbog više razloga ćemo morati mijenjati neke svoje stare navike i zamijeniti neke kulture s nekim drugim koje su nama manje poznate. Međutim, batat i stevija nisu biljke od jučer, samo su za nas novitet. Shvatila sam da sa stanjem kakvo je u Zagorju, malim usitnjenim parcelama po brežuljcima, ne možemo konkurirati osim s proizvodnjom na ekološki način i uzgojem specifičnih kultura", objašnjava Gordana Knezić, ističući da je ponosna što je poljoprivrednica, iako se u uzgoju hrane uvijek javljaju novi problemi. Osim suše, ove su godine Knezićima dvije njive obrstili zečevi i srne.

"Treba podići svijest ljudi da ne mora sve biti savršenog izgleda. Bitno je što je u toj mrkvi ili jabuci, a ne kako izgleda", zaključuje.


hbs_mala.jpg
<
Vezane vijesti