Najava izbora

01/11/2009- Predsjednik palestinske uprave Mahmud Abas dekretirao je održavanje parlamentarnih i predsjedničkih izbora na Zapadnoj obali, Gazi i Istočnom Jeruzalemu, 24. siječnja 2010. Tada, naime, ističe četverogodišnji mandat Palestinskom zakonodavnom vijeću (parlamentu), u kojem je Hamas imao 76 zastupnika od ukupno 132. Abas ga je upravo zbog toga protuustavno raspustio u lipnju 2007. Istovremeno je raspustio i tadašnju palestinsku vladu kojoj je na čelu stajao Hamasov prvak Ismail Haniyeh  i imenovao svoju. Mnogi vjeruju da su raspuštanje parlamenta i Haniyehove vlade bili koordinirani s Izraelom, koji je dan kasnije nametnuo totalnu blokadu Gazi. Abasov predsjednički mandat istekao je još u siječnju ove godine, ali ga je sam sebi produžio.      

Praktični problem je održavanje izbora u Gazi i Istočnom Jeruzalemu. Gazu, još od sukoba s Fatahom u lipnju 2007., kontrolira Hamas, koji je odmah ustvrdio kako je Abasov dekret nevažeći i kako se izbori tamo neće održati. „Dogovor o pomirenju i uspostavljanju zajedničke palestinske fronte prema izraelskoj okupaciji treba prethoditi izborima", poručio je Hamasov glasnogovornik Sami Abu Zuhri. Hamasovu stavu odbijanja pridružio se i Islamski Džihad, dok je predstavnik Narodne fronte za oslobođenje Palestine, koja inače surađuje sa Abasom, izjavio kako je palestinsko jedinstvo važnije od izbora.

Izraelci su, pak, Istočni Jeruzalem, koji bi trebao biti glavnim gradom zamišljene buduće palestinske države, spojili sa Zapadnim, i tako uspostavljenu urbanu cjelinu, sa jedinstvenom municipalnom upravom, proglasili „vječnim" glavnim gradom svoje države. Prilikom prošlih parlamentarnih izbora, lokalni Palestinci nisu mogli glasati u samome gradu. Tada ih je većina glasala dopisno, dok su neki drugi putovali do birališta lociranih izvan grada. Pitanje je da li bi Izraelci sada dozvolili ponavljanje te prakse. No i izbori na samoj Zapadnoj obali su problematični i ne mogu se provesti bez podrške izraelskih okupacionih snaga i njihove administracije.

Osim toga, na parlamentarnim izborima održanim u siječnju 2006., Hamas je prikupio više glasova od Fataha i njegovih saveznika, ne samo u Gazi, već i na Zapadnoj obali. U ranijim predsjedničkim izborima 2005., poslije Arafatove smrti, Abas je zasjeo u predsjedničku stolicu PU, zahvaljujući izraelskoj logističkoj podršci i apstinenciji Hamasovih pristalica. Pošto se, u međuvremenu, popularnost Abasa i njegova Fataha katastrofalno srozala, teško je vjerovati kako bi u ponovljenim poštenim izborima mogli proći bolje. 

Iako je za sada neizvjesno, može se dogoditi da Hamas organizira vlastite izbore u Gazi, gdje može potvrditi svoj primat bez varanja. Sa dva suparnička izborna procesa, sa različitim ishodima, podjela Okupiranih teritorija i Palestinaca bi bila još jednom potvrđena. To bi, naravno, najviše odgovaralo Izraelu.

Zašto se Abas odlučio na taj rizičan gambit? Mnogi komentatori smatraju kako su mu sami izbori sekundarna briga. Htio je, tvrdi se, prisiliti Hamas na potpisivanje sporazuma o „jedinstvu", kojega su poslije dugih i bezuspješnih pregovora servirali egipatski posrednici. Taj je sporazum jednostran i cilj mu je praktično podrediti Hamas Abasovoj PU. Fatah ga je, naravno, prihvatio, dok Hamas traži izmjene i nastavak pregovora. Egipćani su to odbili i ultimativno poručili Hamasu da daljnje pregovaranje ne dolazi u obzir. Hamasovi izaslanici mogu doći u Kairo samo staviti svoje potpise na ponuđeni tekst. To se obrazlaže potrebom uspostavljanja palestinskoga „jedinstva", bez kojeg će gazansko stanovništvo i dalje biti izloženo totalnoj blokadi, dakle, laganom umiranju. Ne radi se samo o izraelskoj već i egipatskoj blokadi.

Hamas se, također, zalaže za „jedinstvo", ali ne ovo koje guraju Egipćani i Abas.  Hamas se našao u strašnoj dilemi, jer je odgovoran za sudbinu milijun i pol stanovnika Gaze. Ako  kapitulira - blokada će (navodno) biti obustavljena i ovi će na kraju ipak preživjeti. Time će, osim toga, priskrbiti kompromitiranoj PU legitimitet kojega ova trenutno nema. Ako, pak, ustraje u svojim zahtjevima, bit će optužen za tragediju koja je snašla gazanski živalj. Izraelsko-egipatska blokada Gaze je upravo pokrenuta s namjerom da se stanovništo tog teritorija okrene protiv Hamasa. Za sada, bez očekivanoga rezultata.    

Pregovori, pregovori...

Obamina administracija pritišće Abasa da ponovo počne pregovore s Izraelcima. I Washingtonu bi odgovaralo da Kairski sporazum, takav kakav je ponuđen, bude i doista potpisan. Abas bi na osnovu tog papira mogao biti predstavljen kao predstavnik svih Palestinaca, što bi mu ojačalo pozicije prema Izraelu. To baš ne bi odgovaralo Netanyhuovoj desničarskoj vladi, kojoj je u interesu "pregovarati" s oslabljenim sugovornikom, s čovjekom kojemu mogu, ili barem misle da mogu, diktirati svoje uvjete. Abas je postavio kao preduvjet svoga pristanka - potpuno zamrzavanje širenja svih izraelskih kolonističkih naselja na Zapadnoj obali i Istočnom Jeruzalemu. Ispod toga, vjerojatno, ne može ići. A upravo su tih dana Izraelci nanovo krenuli s rušenjem palestinskih "bespravnih" domova u tom dijelu grada. Zamrzavanje širenja i izgradnje izraelskih naselja na Okupiranom teritoriju je bio i raniji zahtjev Obamine administracije.

No, nedavno je u Izraelu boravila državna sekretarica Hillary Clinton koja je poslije razgovora sa Netanyahuom izjavila kako je izraelska strana spremna učiniti "ustupke bez presedana". Založila se za početak izraelsko-palestinskih mirovnih pregovora "bez prethodnih uvjeta", što je i stav Netanyahua. Ovaj joj je, navodno, rekao kako bi tri tisuće stambenih jedinica moglo biti "privremeno zamrznuto" i ona je tu izjavu primila zdravo za gotovo. Ne samo što joj nije zasmetalo ono "privremeno" nego se kao da se nije sjetila ranijih sličnih "zamrzavanja", "rušenja bespravnih naseljeničkih kolonija" i izraelskih "ukidanja check-pointova" na Zapadnoj obali. A Izraelci su se u tome izvještili: prvo objave kako će graditi toliko i toliko stambenih jedinica, tu i tu, koje ne namjeravaju graditi, pa onda taj plan "zamrznu", ali na drugim lokacijama nastave sa izgradnjom. Ili, pak, preko noći podignu građevinu samo s namjerom da je kada zatreba proglase "bespravnom", pa je onda sruše. Ili blokiraju putove i na deset mjesta zabrane Palestincima prolaze prema njihovim poljima, pa onda "ukinu" pet check pointova, a zadrže drugih pet, itd. I tako je već od 1967. godine do danas.  O tome govori i podatak da je broj židovskih kolona na okupiranoj Zapadnoj obali utrostručen, 1993., kada je u Oslu potpisan izraelsko-palestinski sporazum, bilo ih je 109 tisuća. Danas ih ima preko 300 tisuća, sa Istočnim Jeruzalemom blizu 500 tisuća. Ovaj je skoro potpuno odsječen od ostatka Zapadne obale židovskim naseljima. Sama Zapadna obala rascjepkana je na nekih četrdesetak međusobno odvojenih "palestinskih" parcela, zapravo mini-bantustana. U jednoj od takvih parcela, u Ramalahu, je sjedište PU i Abasa.

Država, država...

06/11/2009 - Reagirajući na izjavu Clintonice, prošle je srijede glavni pregovarač PU, Saeb Erekat, ustvrdio kako bi palestinska strana, ukoliko ne dođe do napretka u mirovnom procesu, to jest do pomaka prema formiranju nezavisne palestinske države, mogla razmotriti i "druge opcije". Prema njemu, palestinska država bez Jeruzalema bi bila "besmislena". Problem je i stalno širenje izraelskih naselja na palestinskom teritoriju (na područjima okupiranima 1967.). Zbog toga bi PU mogla odustati od opredjeljenja za "dvije države" (palestinske i izraelske), jer su "sve vlade koje su se smjenjivale na čelu Izraela tu opciju sustavno uništile". Jedno od rješenja bi mogla biti "zajednička država svih Židova i Palestinaca".

Ovdje moram reći da mi nije jasno kako su prvaci PU, od Arafata i Abasa, pa do Erekata, jahali na formuli "dvije države" kada ni u Oslu, ni kasnije, nijedna izraelska vlada do sada nije odredila gdje će se zaustaviti granice njihove države. Baš suprotno. Sa jednostranim anektiranjem Istočnoga Jeruzalema, izgradnjom prokazanoga "Zida odvajanja" i stalnim nagrizanjem palestinske Zapadne obale, stvarale su na terenu, koji je trebao pripasti budućoj palestinskoj državi, de facto situaciju koja projekt "dvije države" čini bespredmetnim. Osim toga, kakva bi to bila palestinska "država" koja ovisi o Izraelu preko vode i struje koju dobija, kojoj Izrael kontrolira granice, zračni prostor i pristup moru, uvoz i izvoz, bankovne transakcije, poštanski promet, mobilnu telefoniju, ukratko - komunikaciju s vanjskim svijetom?   

Očito u dogovoru s Erekatom, javno je istupio i 74-godišnji Abas, apostrofirajući  SAD zbog odustajanja od prethodnog protivljenja širenju židovskih naselja. Zbog promjene američke politike prema Bliskom istoku, "nema želje" ponovo se kandidirati na izborima koje je sam raspisao. Poruka je u prvom redu upućena Obaminoj administraciji, kojoj bi Abasovo povlačenje s položaja prvoga čovjeka PU doista moglo ugroziti zacrtani scenario pregovaranja. Washington je i ranije imao muke prikazati ga legitimnim predstavnikom palestinskih nacionalnih interesa, a bilo bi mu to još teže s nekim njegovim nasljednikom. Zato su i Bijela kuća i State Department javno zatražili od Abasa da ne odustane od kandidature.

Najviše su se uzbudili Izraelci. Ured Jehuda Baraka je izdao priopćenje kako će eventualno Abasovo povlačenje "štetiti naporima za pokretanje pregovora i postizanje sporazuma o miru". Predsjednik Izraela Shimon Peres je Abasa nazvao telefonom, te ga uvjeravao kako će u slučaju njegova povlačenja Palestinci "izgubiti šansu za dobivanjem nezavisne države". Zamjenik ministra vanjskih poslova je bio nešto uzdržaniji, prvo je izjavio kako se Izrael "ne miješa u palestinske unutrašnje stvari" (!), ali zatim dodao kako su  "Izrael i SAD zainteresirani imati odgovornog i pragmatičnoga" sugovornika na palestinskoj strani.

09/11/2009 - U nazdravičarskoj atmosferi kojom se u Europi obilježava dvadeseta godišnjica pada Berlinskoga zida, grupa palestinskih aktivista u gradu Kalandija na okupiranoj Zapadnoj obali srušila je dva metra omraženoga "zida razdvajanja". Više je maskiranih aktivista Narodnoga komiteta otpora Zidu prešlo na drugu stranu, vitlajući palestinskim zastavama. Pokušali su tim simboličnim činom, prije nego su vraćeni natrag suzavcem, podsjetiti svijet na taj "zid srama", najveći izraelski građevinski pothvat, koji će, kada bude dovršen, biti dug 709 km (berlinski je bio dug svega 155 km). Zapadni su masovni mediji, uglavnom, ignorirali taj događaj.      

Abasovo povlačenje?

10/11/2009 - Uri Avnery poznati izraelski disident i mirovni aktivist, misli kako je Abasu "svega dosta" jer se "osjeća prevarenim"od američkoga predsjednika Obame, koji je bio najavio "novu eru odnosa sa muslimanskim svijetom". Mnogi su se Palestinci ponadali, kao i izraelski pobornici mira, kako će umjesto "'sukoba civilizacija", "osovine zla", i svih drugih idiotskih i opasnih slogana Bushova mandata, doći do novog pristupa razumijevanju i pomirenju, međusobnom uvažavanju, te se omogućiti praktično rješavanje" izraelsko-palestinskoga sukoba.

"Nije se očekivalo da bi bezuvjetna proizraelska politika mogla biti zamijenjena jednostranim propalestinskim stavom. Ali je prevladalo mišljenje kako će od sad SAD imati uravnoteženiji pristup i pogurati obje strane ka formuli dvije države. Koliko su bila velika očekivanja, toliko su sad velika razočaranja. Ništa od najava se nije ostvarilo. I gore od toga. Pokazalo se da se u stvarnosti Obamina administracija, svojim akcijama i nečinjenjem, ne razlikuje od administracije Georgea W. Busha"

Abas je već jednom podnosio ostavku. Tada je bio premijer PU, kojeg su Amerikanci i Izraelci bili nametnuli Arafatu. S ovim se odmah sukobio oko podjele nadležnosti i oko kontrole palestinskih snaga sigurnosti. Povukao se u listopadu 2003., ali je poslije Arafatove smrti u studenom 2004., kao jedan od suosnivača Fataha, izabran za njegova čelnika, te automatski preuzeo vodstvo nad Palestinskim oslobodilačkom organizacijom. Potom je na sumnjivo odrađenim predsjedničkim izborima izabran za predsjednika PU s većinom od 62 posto glasova onih koji su pristupili izborima.

11/11/2009 - Tisuće su se Palestinaca okupile u Ramalahu na petoj godišnjici Arafatove smrti. Ono što su mnogi od prisutnih smatrali komemoracijom pokojnom lideru palestinskoga otpora, Fatahovi su aktivisti pretvorili u miting podrške Mahmudu Abasu. Uz pokliče i istaknute plakate, zahtijevali su od Abasa da se na ponovo kandidira. Istovremeno je Fatahov Izvršni komitet tražio od Abasa da odustane od namjere da se povuče.  

Obraćajući se masi, Abas je izjavio kako o kandidaturi neće govoriti. Pozvao je Palestince da ustraju na putu „mirnog rješavanja sukoba s Izraelom". No, taj je put doveden u pitanje sa izgradnjom židovskih naselja na Okupiranom teritoriju, uključujući one u Istočnom Jeruzalemu. „Svjedoci smo neviđene brzine kojom Izrael oduzima našu zemlju, gradi naselja i judaizira Jeruzalem (....) a onda od nas očekuje da se vratimo pregovorima".

Pokazujući „čvrstinu" prema Izraelcima, Abas po svemu sudeći pokušava uspostaviti nekakvu ravnotežu s vlastitim nepomirljivim stavom prema Hamasu. Od kada su Izraelci nametnuli blokadu Gazi, ni jednom riječju nije tražio njezinu obustavu. To nije bio njegov preduvjet za razgovore s Izraelcima. No, Hamasu je sada ponudio "ruku pomirenja". Nije rekao kakvog.

13/11/2009 - Hana Nasar, direktor Palestinske izborne komisije, koja je filijala Abasove PU, saopćio je kako je komisija „preporučila" odlaganje siječanjskih izbora zbog „tehničkih razloga". Izbori će se održati, „tek kada će ih biti moguće organizirati" (mislio je na izbore u Gazi i u Istočnome Jeruzalemu).  Tako se nešto moglo i očekivati, jer rok za podnošenje predsjedničkih kandidatura ističe sutra!

Osim ako se ne uzjoguni, Abas će, dakle, ostati na položaju na kojem jeste, bez nove potvrde svoga mandata. Citiram, prema jučerašnjem članku kairskoga tjednika Al-Ahram, objašnjenje jednog Fatahova čelnika, koji je zahtijevao da mu se ime ne spominje: „Što bi bilo koji potencijalni Abasov nasljednik mogao učiniti? Abas je dao Amerikancima i Izraelcima sve što su htjeli. Učinio je sve što je mogao da pokaže kako Palestinci žele mir. A pogledajte kako su se prema njemu ponašali (...) Oni su ga htjeli prevoriti u potpunoga kolaboracionistu, koji radi protiv interesa vlastitoga naroda. Nisu htjeli partnere već samo kolaboracioniste, istovjetne onima što ih imaju u Afganistanu i u Iraku".        

14/11/2009 - Možda griješim, ali mislim da Abasova prava namjera nije bila povlačenje s položaja predsjednika PU, već poruka Amerikancima i Izraelcima da s njim moraju računati, jer nemaju druge alternative. Najpopularniji fatahovac je nedvojbeno Marvan Barguti, ali taj je u izraelskom zatvoru, osuđen kumulativno na pet doživotnih robija zbog centralne uloge u Drugoj Intifadi (2000.-2005.). Nedavno je, iako u zatvoru, na VI. kongresu Fataha, izabran u njegov Centralni komitet. Neki čak tvrde da bi kao predsjednički kandidat mogao računati na Hamasovu podršku (Hamas je tražio njegovo oslobađanje, a ne Abas). No, za Izraelce je "terorist" i malo je vjerojatno da bi mogli dozvoliti da zasjedne u stolicu predsjednika PU.  

Dakle, Amerikancima i Izraelcima ne preostaje drugo već igrati na kartu Abasa. Ako se povuče mogla bi se urušiti čitava vještačka građevina Palestinske uprave. Nedavni kongres Fataha, koji ga je aklamacijom ponovo izabrao za svoga čelnika, bio je loše izrežirana maskerada, koja nije uspjela prikriti krupna unutrašnja razmimoilaženja u toj politički potrošenoj organizaciji. Potvrđen je poslije toga, praktično automatski, i kao predsjednik Palestinske oslobodilačke organizacije, u kojem njegova frakcija Fataha dominira (Hamas i Islamski Džihad nisu članovi POO). No, sve to nije bilo dovoljno da mu se povrati glazura legitimiteta. Zato je pokušao s raspisivanjem predsjedničkih i parlamentarnih izbora. Taj mu se scenario, po svemu sudeći, izjalovio.

Ako reterira u svojim zahtjevima i sjedne za pregovarački stol - potvrditi će svoju irelevantnost. Ako pak podnese ostavku, pružit će Izraelcima izgovor da na palestinskoj strani nemaju sugovornika. Doista je na mukama.

Hoće, neće?

16/11/2009 -  Palestinske vlasti su objavile da će zatražiti od Savjeta sigurnosti UN-a "priznavanje palestinske države", zato što nema napretka u pregovorima o obnovi bliskoistočnoga mirovnog procesa. Formalni prijedlog bi trebala podnijeti grupa arapskih zemalja u ime Arapske lige. Glavni palestinski pregovarač Saeb Erekat je objasnio BBC-u kako Palestincima nije preostalo mnogo drugih mogućnosti jer Izrael nastavlja s gradnjom židovskih naselja na teritorijama koje je okupirao u ratu 1967., uprkos zahtjevima da prekine s takvom praksom.        

Odmah je stigla reakcija Izraela. Benjamin Netanyahu je upozorio da bi takvo priznanje "dovelo u pitanje prethodno postignute bilateralne sporazume", te da "nema alternative nastavku pregovora". Izrael bi mogao, kako je kasnije javljeno, uzvratiti s aneksijom teritorija Zapadne obale na kojima su locirana židovska naselja. 

Predstavnik State Departmenta je rekao kako su SAD "svjesne palestinskih frustracija", ali da se protive namjeri palestinske uprave. Prema američkom senatoru Josephu  Libermanu, koji se zatekao u Izraelu, SAD  će u Savjetu sigurnosti "vetirati" raspravu o priznavanju palestinske države. Govoreći u ime Komisije EU, Javier Solana je izjavio kako nije "pogodan trenutak" za razgovore o priznavanju, a švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt (švedska trenutno predsjedava EU) kako bi to bilo "preuranjeno". Hamasov glasnogovornik Hamed El-Rekeb je pak izjavio da bi priznavanje neoslobođene Palestine bilo bespredmetno.

17/11/2009 - Abas je jučer u Kairu razgovarao s Mubarakom o incijativi za priznavanje palestinske države. Iz šture novinske vijesti nije jasno što o tome misli egipatski predsjednik. No, prenosi se da je Mubarak pozvao Abasa da ostane na svom položaju i da se ponovo kandidira, jer je Palestincima "neophodna njegova uloga". Nagađa se, iako se to ne može razabrati iz ove vijesti, da su njih dvojica također razmijenila mišljenja o potencijalnim Abasovim nasljednicima. Egipćani navodno misle kako bi najpogodniji za funkciju predsjednika PU, u slučaju Abasova povlačenja, bili, ili Saeb Erekat ili Marvan Barguti. No, jedan komentator podsjeća da Abas nije objavio namjeru povlačenja s položaja predsjednika Palestinske oslobodilačke organizacije i čelnika Fataha.

18/11/2009 - Gradske vlasti Jeruzalema su objavile odluku o izgradnji osamsto novih stambenih jedinica u istočnome dijelu grada. Palestinci su, naravno, odmah protestirali. Protestirala je i Arapska liga, Egipćani i drugi Arapi. Pritisnut objasniti stav Obamine administracije, glasnogovornik State Departmenta Ian Kelly je rekao kako je vijest primljena sa „zaprepaštenjem", a onda je pozvao „sve strane da se uzdrže od jednostranih akata". No, nije znao odgovoriti na pitanje - koje su to jednostrane akcije palestinske uprave na koje je mislio?

Odgovarajući kritičarima, predstavnik izraelske vlade je izjavio kako gradska uprava Jeruzalema ima legitimno pravo graditi na području koje pripada njezinoj jurisdikciji. Podsjećam, Izrael je jednostranim aktom, kršeći norme međunarodnog prava, anektirao istočni, palestinski dio grada i podvrgao ga vlastitoj jedinstvenoj upravi. To mu je prethodna Busheva administracija priznala.   

19/11/2009 - Izraelske su vlasti dozvolile zatvorenome Bargutiju pismeno odgovoriti na pitanja agencije Reuters. Ti su odgovori danas objavljeni. Riječ je zapravo o poruci upućenoj njegovim sunarodnjacima, posebno Fatahu i Hamasu. Rekao im je kako „nema opravdanja" za njihovo suparništvo i kako je njihov sukob 2007. bio „zločin protiv palestinske nacije". U situaciji kada nema uvjeta za pregovore s Izraelom, nema sugovornika s kojim bi se moglo razgovarati o uspostavljanju palestinske države, jedino preostalo oruđe za postizanje toga cilja je „masovna kampanja protiv izraelske uzurpacije palestinske zemlje, širenja židovskih naselja, judaizacije Istočnoga Jeruzalema i blokade Gaze". A preduvjet za pokretanje takve kampanje je „palestinsko" jedinstvo, koje će omogućiti i održavanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora. „Kladiti se isključivo na pregovore nije nikada bio dobar izbor, napisao je Barguti. "Uvijek sam se zalagao za konstruktivnu kombinaciju pregovora, otpora, političkoga i diplomatskoga aktiviteta".

Podijelio je packe i Hamasu i svomu Fatahu, ali potonjem puno ozbiljnije. Pozvao ih je, zapravo, na pokretanje nove Intifade, kampanje otpora, ali nije isključio diplomatske kanale, tj. pregovore.

U drugom "gestu dobre volje", Izraelci su dozvolili uvoz tri tisuće živih krava u Gazu. Meso tih životinja će se naći na trpezama bogatijih žitelja te palestinske enklave za svjetkovine Kurban bajrama koji nastupa za par dana. Suprotno tome, zabranile su nastavak izgradnje nogometnog stadiona blizu Ramalaha, kojega financira FIFA iz donacija više zemalja. Stadion nije, navodno, dobio od okupacionih vlasti "potrebne dozvole".      

20/11/2009 - Abas je u intervjuu BBC-u rekao kako je „prihvatio prijedlog Izborne komisije" PU i „odložio izbore" koje su bili zakazani za 24. siječanj. Bit će odloženi za „godinu dana ili možda manje", a kao razlog je naveo „prijetnju Hamasa da silom spriječi njihovo održavanje u Gazi". Požalio se na Izraelce, koji „neće mir", i na američku vladu koja „ne čini dovoljno da bi došlo do mira".

Također je ponovio da se „neće kandidirati". No, nije rekao da će dati ostavku na položaj predsjednika PU. Vjerojatno će si produžiti mandat kao što je to već jednom učinio. Ovoga bi puta to za njega mogao odraditi Centralni savjet Palestinske oslobodilačke organizacije (POO), čiju je sjednicu sazvao 25.og prosinca. Savjetom dominira Abasova frakcija Fataha, tako da je ishod zakazane sjednice izvjestan. Problem je što prema Statutu PU, Savjet nije ovlašten za donošenje takve odluke. No, visoko pozicionirani fatahovci unaprijed pravdaju tu proceduru činjenicom da je POO bila potpisnica sporazuma s Izraelom, kojim je ustanovljena PU. Navode, također, da je taj isti Centralni savjet 1999. produžio Arafatov predsjednički mandat. Hamas nije član POO, pa prema tome nema ni svoga predstavnika u Centralnom savjetu.