Kubanske i američke banke nisu smjele imati izravne transakcije. Država je morala posredovati. krediti su bili neizvodivi, a američke su poljoprivredne proizvode Kubanci mogli uvoziti samo za gotov novac. Tako je bilo od 1962. godine, a ostat će još koju godinu koliko traje procedura. Posljednjih je godina ta vrsta izolacije Kube postala besmislena.

Kubanski su emigranti s američkim putovnicama onamo putovali po posebnom slobodnijem režimu jer je vlastima odgovaralo da se "novi Amerikanci" pokazuju pred svojim zemljacima. Svi ostali su morali uložiti poseban zahtjev na odobravanje, pri čemu su morali navesti dokaze o razlozima i trajanju putovanja. Najlakše je bilo sportašima, znanstvenicima i umjetnicima, teže poslovnjacima, a turistički je posjet bio praktično onemogućen.

Ipak, tisuće Amerikanaca dolaze na Kubu mimo volje svoje vlade putem stranih agencija i viza izvađenih u trećim zemljama, što postojeće zakone čini grotesknima i besmislenima.

Osim toga, SAD su zemlja s kojom Kuba unatoč svemu ima najveću trgovinsku razmjenu. Očekuje se da će otpor novom režimu pružiti najžešći desničari, ali bi liberalizacija uvoza najfinijih cigara i ruma možda mogla omekšati umjerenije koji tu robu i onako nabavljaju preko posrednika i još se time hvale.