U deset do 11 Tom Brokaw izjavljuje da se izbori odvijaju očekivano. Voditelji drugih TV mreža tvrde da McCain više nema šanse.

Oko 11 navečer (po vremenu na istočnoj obali), taman negdje kako su se zatvorila birališta svuda osim na Aljasci, TV mreže proglašavaju Obamu pobjednikom, a na ulicama New Yorka i Chicaga, gdje ljudi već satima u parkovima nestrpljivo očekuju rezultate, započinje slavlje.

U 11 i deset McCain zove Obamu da priznaje mu poraz.

U ponoć se Obama, smiren, svjež, odmjeren, pojavljuje pred 200 tisuća premorenih, ali razgaljenih ljudi u Chicagu, s Jessejem Jacksonom (koji je plakao, valjda sjećajući se kako je bez veze Obamu ranije u kampanji izvrijeđao), Oprah Winfrey i drugim doajenima afričko-američkog establishmenta u publici, da im kaže, da nam kaže: ovo je vaša pobjeda.

Šteta je samo da baka, Madelyn Dunham, nije doživjela ovaj trenutak, umrijevši dan ranije na Havajima.

Amerika kakvu priželjkujemo

Ima jedna zemlja na ovoj planeti gdje je moguće da desetine miliona bijelih kršćana, u slobodnim izborima, za svog vođu izaberu crnca, skromnog porijekla, sina muslimana. To je ona Amerika kakvu svi priželjkujemo. U Keniji se prepričava crna šala da je Obama, kao pripadnik manjinskog plemena Luo, imao više šanse postati predsjednik Amerike, nego predsjednik Kenije. U svijetu, jedino u Gruziji, Izraelu i na Filipinima, više ljudi je navijalo McCaina nego za Obamu. Michael Moore je napisao: U naciji stvorenoj genocidom i izgrađenoj na leđima robova, ovo je neočekivani moment, šokantan u svojoj jednostavnosti: Barack Obama, dobar čovjek, crnac, rekao je da će donijeti promjenu u Washington, i većini u zemlji ta se ideja dopala.



Njegovi politički neprijatelji sve su pokušali da to spriječe. U Coloradu dva konzekutivna državna sekretara, republikanca, izbrisali su 19.4 posto birača sa biračkih lista. U Indiani 566,000 registriranih glasača, uglavnom stari, siromašni, manjine, tj. Obamina baza, nemaju osobne karte, a bez njih se tamo ne može glasati. Na Floridi nisu dozvolili pristup izborima za 85 tisuća novoregistriranih birača, nego su tražili dodatne provjere, a republikanski operativci su, lažno se predstavljajući starijim demokratskim biračima, obećali da će njihove glasove sigurno dostaviti do biračkih mjesta. Bacili su ih u smeće. U Kaliforniji, koristili su falsificirane dokumente da poskrivećki registriraju birače kao republikance. U Virginiji su poštom slali letke registriranim demokratskim biračima, upućujući ih da se pojave na biralištima u krivo vrijeme. U Philadelphiji (Pensilvanija) dijelili su u crnačkim četvrtima letke sa prijetnjama da će ljudi koji su u problemima sa zakonom, pa čak i oni koji nisu platili kazne za pogrešno parkiranje, na biralištima biti uhapšeni. U Ohiju, državni tužioc Joe Deters (Joe je, izgleda, tamo popularno ime), također predsjednik McCainove kampanje u toj državi, zatražio je osobne podatke od 40 posto novoregistriranih birača. U izborima 2004. više od 3 miliona glasova proglašeno je nevažećima i za 900 posto je bilo učestalije da glas crnca bude proglašen nevažećim nego glas bijelog čovjeka.



No, unatoč pokušajima da se ljude na svaki mogući način odvrati od birališta, najveći problem na sam dan izbora bili su dugački redovi… Rekordnih 118 miliona ljudi izašlo je glasati. Obama je pobijedio i u Ohiju, i u Pensilvaniji, i u Virginiji, i u Kaliforniji, i na Floridi, i u Indiani, i u Coloradu, i u Sjevernoj Carolini, i u New Hampshireu i u New Mexicu - u državama u kojima su Kerry i Gore gubili, Obama je dobio. Demokratski predsjednički kandidati nisu u posljednje 44 godine uspjeli dobiti više od 51 posto glasova. Obama je pobijedio sa dvostruko većim brojem glasova elektora (338:161 prema New York Timesu, 349:173 prema MSNBC-u), i sa više od sedam miliona individualnih glasova razlike. Takva uvjerljiva pobjeda daje mu snažan mandat slijedeće četiri godine, a demokrati su osvojili i 24 mjesta u Zastupničkom domu (258:177) i za sada 5 u Senatu (56:41; 3 rezultata se još čekaju - dakle neće biti većina od 60 demokrata u Senatu).

Klasna svijest

Većina je ovoga puta svakako glasala u svom klasnom, ekonomskom interesu, ne nasjedajući propagandnim štosevima desnice, koja je narodu pokušala ideološki ogaditi Obamu kao neiskusnog, akademskog snoba, s muslimanskim imenom Hussein (!!!), prijatelja terorista, socijalističkog redistributera i ubojicu beba. Ljudima je, povrh svega, dosta rata. Ovo je prvi puta u Americi da je u toku rata izabran antiratni kandidat. No, to je upravo što je Obami ostalo u nasljeđe od trenutne administracije: dva skupa, traljavo započeta, a nedovršena rata, tisuću milijardi dolara tržišnog deficita, prazna državna blagajna, ugled zaprljan koncentracionim logorom Guantanamo, zemlja u kojoj ljudi gube svoje domove i zaposlenja, i pritisnuti zdravstvenim problemima, prisiljeni su u bankrot .

Logor Gunatanamo je već trebao biti zatvoren, da se Cheney nije usprotivio. Nekad je Sovjetski Savez bio carstvo zla - danas smo otkrili da se ispod maske Dart Vadera zapravo skriva Dick Cheney. On bi najradije uveo instituciju doživotnog potpredsjednika. Nadao se poziciji suflera Sari Palin. No McCain nije imao nikakve šanse, a da je i dobio, poslao bi Cheneya za ambasadora u Tbilisi (što je nagovijestio šaljići ga tamo tokom republikanske konvencije), dva sata avionom od najbliže bolnice sa ekspertima za srčana oboljenja, i to u drugoj, ne baš sasvim prijateljski raspoloženoj, zemlji. Ovako, posljednja preokupacija tima Bush-Cheney je kako izbjeći pravdi.



Dan prije izbora, Wall Street Journal objavio je uvodnike oba vodeća predsjednička kandidata. U svom uvodniku McCain je napisao: Institucije na koje smo računali, banke sa Wall Streeta, izdale su nas. McCain sebe i naciju vidi kao jedno, i, kad u ovoj rečenici upotrebljava prvo lice množine, misli i na to kako su te institucije izdale i američki narod, i njega, i njegovu kampanju. Naime, bankari Lehman Brothersa i njima slični ne samo da su prokockali stotine milijardi dolara svojih ulagača i otjerali zemlju u najveću krizu u zadnjih stotinu godina, nego su istovremeno darivali velike sume novca Obaminoj kampanji (odatle novac da se plate sve te televizijske reklame i da se kupi avion), mnogo veće nego McCainovoj, a sada crpe novac iz državne blagajne (svi osim Lehmana, banke koja je izabrana da bude žrtveno jare).

Pakleni plan

Da li je to plan superbogatih? Osiromašiti državnu blagajnu i takvu državu ostaviti čovjeku koga krste najliberalnijim političarem u Senatu? Bush i Cheney još uvijek imaju vremena za zlo. Pljačka je u toku. Iznose svijećnjake i srebrni beštek iz Bijele kuće. Donose se zakoni da se oslabi zaštita okoliša i omogući daljnja pljačka. U nadi da Obama, uslijed oskudice, neće biti u stanju izvršiti svoja predizborna obećanja i da će se liberalna, progresivna, socijalna politika jednom za svagda ogaditi američkom narodu, te da će na slijedećim izborima, za četiri godine, isti poslušno glasati za neku metamorfozu Dicka Cheneya, možda sa ružem na usnama, umjesto za mavericka (buntovnika) McCaina. Jedna od prvih odluka novoizabranog predsjednika zato će vjerojatno biti izbor novog ministra financija - moguće i prije inauguracije, tj. uoči sastanka 20 vodećih ekonomija 14. i 15. studenog.



S druge strane, McCainov prigovor da je svatko mogao dati novac Obami za njegovu - najskuplju u povijesti - političku kampanju, kako ilegalni imigranti, tako i strani državljani, kojima dobro Amerike nije baš pri srcu, na mjestu je i sigurno će biti istraživan. U budućnosti možemo očekivati više provjeravanja pri internet donacijama političkim kampanjama. Obamina kampanja je u međuvremenu vratila donaciju od nekih 260 dolara njegovoj tetki, Zeituni Onyango, koja nije američka državljanka i koja trenutno u zemlji boravi ilegalno.

Jednako kao što je njen boravak u SAD-u ilegalan, tako je ilegalno i od bilo kojeg službenika da u javnost pusti informaciju o njenom odbijenom azilu (u interesu tražioca azila, odluke o davanju ili nedavanju azila su tajne), te je Senat zatražio da se ispita tko je iz Busheve administracije kriv za curenje. Vidjet ćemo da li će se vladavina zakona - u kojoj zakon vrijedi kako za ilegalne imigrante tako i za predsjednika države - pod novim predsjednikom postepeno vratiti u SAD. Šteta je jedino što prvih nekoliko godina Obama može provesti samo u pokušajima da od Amerike ponovno napravi pravnu državu, demokraciju i supersilu, jer mu je njegov prethodnik ostavlja kao trećesvjetsku diktaturu - banana republiku kineskog i bliskoistočnog kapitala.

Tagovi: Michael Moore, SAD, Barack Obama, klasna svijest