Samo most dijeli Malmö, gdje se održavao Europski socijalni forum od Kopenhagena. Trideset i pet minuta vlakom. Izazovu je bilo teško odoljeti, biti tako blizu a ne posjetiti Slobodni grad, Christianiju, najveći socijalni eksperiment u Europi. Christiania se nalazi gotovo u samom središtu glavnog danskog grada. Sa 85 hektara u središtu jednog od europskih velegradova predstavlja trn u oku galopirajućeg kapitalizma. Vrijednost zemljišta je golema, a razni horvatinčići snivaju tamo 'ko zna kakve shopping centre. Tomu je tako gotovo od samog početka kada su sedamdesetih godina prvi ljudi ušli u napuštene vojne zgrade. Vlade su se mijenjale, i gradske vlasti, tjerali su ih dakle mnogi, ali Christiania je još dio Kopenhagena. Na jednoj od zgrada čak stoji UNESCO-va ploča: Christiania je upisana na listu svjetske baštine.

Nekih tisuću ljudi živi u danas brojnim zgradama okruženih zelenilom i rijekom. Bez ulične rasvjete noću se zvijezde bolje vide, uličice nisu asfaltirane i nikog ne smeta blato na cipelama. Christiania je poput sela koje je netko zaboravio usred grada od 3,5 milijuna stanovnika.

Ali što čini Christianiju slobodnim gradom? Od početaka 1971. Christiania je okupljala ljude koji su željeli eksperimentirati u stvaranju društva s aktivnom participirajućom demokracijom. S naglaskom na individualne slobode i samoispunjenje. Sve se važne odluke donose konsenzusom. Tako se tip upravljanja Christianijom naziva konsenzus demokracijom.

Stanari plaćaju stanarinu koja je niska, a sav prihod ide u zajedničku blagajnu iz koje se plaćaju struja i voda te ostali porezi državi. Posebno paze na to da sva plaćanja državi obavljaju na vrijeme, a također sve što grade grade tek nakon što dobiju suglasnost nadležnih ministarstava. Tako izbjegavaju dati vlastima povoda za pritiske na Christianiu.

Stanovnici su sagradili i vrtiće i škole, prostore za mlade, dječja igrališta, imaju svoja sportska društva. Posebno paze na ekološki otisak. Recikliraju gotovo devedeset posto otpada koji proizvode (Zagreb je na mizernih šest posto), a grade i kompostne WC-e i niz sličnih malih važnih koraka koji smanjuju utjecaj na okoliš.

U Christijaniji su razvili i svoje vlastite biznise. Tako proizvode Christiania bicikle, koji s prednje strane imaju veliku košaru u kojoj se mogu prevoziti djeca, kućni ljubimci, komadi namještaja, vreće krumpira ili štogod stane. U ravnom Kopenhagenu, ali i s druge strane mosta, bicikli su zakrčili ulice. Jasno je da ovdje ljudi mnogo više shvaćaju da im automobili nisu neophodni, a s Christiania biciklom su im još manje potrebni. Na području Slobodnog grada automobili su ionako nepoželjni, te je Christiania oslobođena od automobila. U cijeloj priči jedino je problematična cijena. Naime cijena jednog bicikla sastavljenog u Slobodnom gradu iznosi 1000 eura. To je ipak sasvim jednostavan bicikl, a ne nekakav brdsko čudo.

Na moju veliku žalost, kuda god pogledam na gotovo svakoj zgradi iscrtani su veliki fotoaparati prekriženi crvenim crtama. Ne mogu se čak ni praviti da nisam vidjela znak zabrane fotografiranja. Osobito su učestali u Pusher streetu, najživahnijoj ulici Christianije. Tu ima štandova na kojima se prodaju indijske, latinoameričke i slične stvari, i ondje zalazi dosta turista. Cijeli taj džir me malo podsjeća na neko jadransko šetalište ljeti, samo što štandovi osim kineske prodaju indijske stvari. I šaputanje na uho hašiš, hašiš... nije baš sasvim strano.

Christianiju godišnje posjeti nekih milijun ljudi, što ju čini turističkom mekom, a gdje ima turizma uvijek se javljaju isti fenomeni. Štandovi, kafići, suveniri... ni Christiania nije pobjegla od svega toga. I u vodiču spominju opasnost da se pretvori u tipično kavansko šetalište za pomodare.

^{Pogled u vanjski svijet}

U prostoriji ispunjenoj slikama Tibeta i indijskom vizualijom oveći kip Bude u rukama drži nekoliko svježih listova marihuane. Ova se biljka može vidjeti kako raste i po dvorištima Christijanaca. Ali, stvarna situacija je takva da u Christianiji nema teških droga od 1979. te je tako ova zona vjerojatno više drug-free od ostatka Kopenhagena.

Udaljavamo se iz naseljenog dijela i sjedamo na klupicu uz rijeku. Uskoro nailazi jedan mlađahni Danac. Započinjemo razgovor. Student političkih znanosti, pokazuje se kao još jednan od mladih Skandinavaca koji se žele hvaliti kako su čitali Marxa i Adorna. Ne živi u Christianiji već u drugom najalternativnijem kvartu Kopenhagena, Rosenborgu. I da, upravo se napušio u Christianiji, saznajemo nešto kasnije.

Kako god bilo, građani koji razmišljaju o alternativi, građani koji se usude djelovati, uvijek su opasnost po vladajuće strukture koja želi pasivne podanike, građane-ovce. Zato je Christiania u gotovo četrdesetogodišnjoj borbi za opstanak, a mnogo manje zbog tolerancije prema marihuani. Čak i ovakav, ne previše agresivan otpor, i samo prema nekim kapitalističkim postavkama, uznemirava kapitalizam. Pogotovo kad je smješten u središtu glavnoga grada jedne od zemalja EU.

Bez Christianije Kopenhagen bi bio samo još jedan od' EU-velegradova. Iako mu mnoštvo biciklista daje neki šarm, već uz rijeku koja dijeli grad vide se ružne staklene zgradurine izgledaju kao da ih je Bandić naručio, bezimene zgrade bez duše i identiteta, dom za shopping centre i urede multinacionalnih kompanija, za ljude robote kojima upravlja ruka Velikog brata.

Crtice iz bogate povijesti Slobodnog grada


1971. – srušena je ograda oko napuštene vojne baze u četvrti Christianshavn i ljudi se počinju useljavati. Alternativne novine Hovedbladet objavljuju tekst pod nazivom Emigrirajte autobusom broj 8. U članku su dane ideje kako iskoristiti napuštenu vojnu bazu. Rezultirao je masovnim useljenjem;

1972. – s Ministarstvom znanosti postignut je dogovor o plaćanju struje i vode te je tako politika odobrila socijalni eksperiment;

1976. – vlada odlučuje očistiti područje do 1. travnja, ali mobiliziraju se rock glazbenici koji snimaju pjesme potpore i na 1. travnja ništa se ne događa;

1978. – Christiania gubi tužbu protiv države na Vrhovnom sudu. Na lokalnim izborima prijavljuju svoju listu i Thorkild Weiss Madsen ulazi u gradsku skupštinu. Održava zapaljive govore protiv spekulacija zemljištem;

1979./'80. – ovisnicima u Christianiji dan je izbor: liječenje ili iseljenje. Prodavači teških droga otjerani su;

1981. – iz Švedske starta kampanja kojom se optužuje Slobodni grad da je centar narkotržišta Sjeverne Europe. Christiania uzvraća akcijom Love Sweden gdje preuzimaju Stockholm, Goteborg i Malmo paradama, kabareima i izložbama;

1989. – U Parlamentu je usvojen zakon kojim se Christiania dijeli na ruralni dio koji se mora očistiti od građevina i urbani dio u kojem se do daljnjega može nastaviti eksperiment. Stanovnici šalju 90 primjedbi na plan i ne prihvaćaju podjelu;

1992. – Policija kreće u osamnaest mjeseci dugu nasilnu kampanju protjerivanja hašiša iz kvarta. Sedamdeset policajaca kontinuirano nadgleda područje;

1994. – prvi svjetski hašiš štrajk događa se u Christianiji, jer Vlada prijeti zatvaranjem ako se ne riješe hašiša. Protesti i petodnevne demonstracije dovode do toga da policija odustaje od patroliranja Christianijom za dugo vremena;

1997. – uvode vlastitu valutu Løn kojom se može plaćati u svim trgovinama i kafićima Christianije. Iako, svi prihvaćaju i danske krune;

2000. – Bob Dylan održava dva velika koncerta;

2003. – održan je prvi Dan otvorenih vrata i više od 100 tisuća Danaca posjećuje Christianiju. Iste godine Christiania organizira javnu paradu za pravo na različitost koja završava velikim umjetničkim festivalom, nastupaju među ostalim i Steppenwolves, a u svemu sudjeluje 70 tisuća ljudi;

2004. – Gotovo je s otvorenim prodajom hašiša. Uklonjeni su štandovi kako bi se osigurao opstanak Christianije. To ne sprječava policijske nasilne akcije tako da je policija kritizirana i u godišnjem izvještaju Amnesty Internationala. Peticiju za nastavljanje društvenog eksperimenta Slobodnog grada potpisuje sto tisuća ljudi, između ostalog Danska kraljevska akademija umjetnosti. Održan je međunarodni mirovni festival kojem prisustvuju mnogi potlačeni narodi Tibetanci, američki Indijanci, Afrikanci...

2005. - 26-godišnji stanovnik Christianije ubijen je, a još troje ranjeno u nasilnom napadu bande na ulice Pusher.

2006. - Vlada predlaže da se Christiania pretvori u mješavinu alternativne zajednice i stambene četvrti izgradnjom stanova za 400 novih stanara. Christiania odbija taj scenarij.

2008. - Danska Indymedia javlja o novim sukobima u Christianiji. Gradske vlasti naredile su rušenje nelegalno sagrađenog drugog kata jedne od zgrada 28. listopada. Građevinski radnici sa skijaškim maskama na licima radi zaštite identiteta ušli su u Slobodni grad u pratnji velikog broja policajaca. Tijekom dana dvije su spontane povorke demonstranata krenule prema središtu grada. Dva mosta su blokirana na neko vrijeme, ali sve je prošlo bez mnogo nasilja do večeri. Tada policija počinje ubacivati velike količine suzavca u Christianiju, a protestanti odgovaraju napadima na policajce. Bitka je trajala nekoliko sati. 12 ljudi je uhićeno. Unatoč 300 policajaca pobuna i demonstracije nisu spriječene. S obzirom na manjak ljudstva u policiji zbog koje kasne na intervencije što je u zadnje vrijeme rezultiralo s nekoliko smrti u Kopenhagenu, okupiranje 300 policajaca na 16 sati kako bi se srušio jedan kat kuće doživjelo je velike kritike u medijima i od strane političara s ljevice.