Šokiran ubistvima koje su počinile jedinice SAD u invaziji Filipina i trabunjanjem o plemenitim namerama koje uvek pokriva zločine države,
Mark Tven je očajavao nad ograničenjima satire. Objekat njegove frustracije bio je poznati general
Funston.
Dobra satira na račun Funstona je nemoguća, jer je on njena inkarnacija.
Setio sam se ovoga u avgustu 2008, tokom gruzijsko-osetijsko-ruskog rata, kada su se
Džordž Buš,
Kondoliza Rajs i ostala mnogopoštovana gospoda setila svetinje Ujedinjenih nacija, upozorivši Rusiju da bi, ukoliko
preduzme mere koje nisu u saglasnosti sa principima UN, mogla biti isključena iz međunarodnih institucija.
Suverenost i teritorijalni integritet svih nacija moraju biti poštovani – osim, naravno, onih koje SAD odluči da napadne: Irak, Srbiju, možda Iran; spisak je previše dug da bismo ga naveli u celini.
Uskoro im se pridružio i mlađi
ortak, britanski ministar spoljnih poslova,
Dejvid Miliband. On je optužio Rusiju da se bavi
diplomatijom 19. veka, jer je izvršila napad na jednu suverenu državu, što Britanija nikada ne bi učinila. To jednostavno
nije način na koji se vodi međunarodna politika u 21. veku, dodao je Miliband.
Bio je to eho izjave njegovog
glavnog i odgovornog, koji je mišljenja da je invazija na
suverene susedne države neprihvatljiva u 21. veku. Meksiko i Kanada dakle mogu da odahnu, jer neće biti daljih aneksija njihovih teritorija. SAD napada samo države sa kojima se ne graniči. To je na svojoj koži 2006. iskusio i njen saveznik, Liban.
Pouka ove priče postaje još zanimljivija kaže
Serž Halimi,
ako uzmemo u obzir i da je proamerički Sakašvili opozvao svojih 2.000 vojnika (koje je poslao da okupiraju Irak) da bi zaštitio sopstvenu zemlju. To je bio najveći vojni kontingent u Iraku, izuzimajući naravno Ameriku I Britaniju.
Poznati analitičari su u horu podržali stav američkog predsednika.
Farid Zakarija je aplaudirao Bušovoj izjavi da je rusko ponašanje neprimereno, za razliku od 19. veka
kada bi ruska invazija bila smatrana standardnim ponašanjem velike sile. Moramo, dakle, osmisliti strategiju da Rusiju
privedemo civilizovanom svetu u kome je vojna intervencija nepojmljiva.
Kris Paten, bivši komesar EU za spoljne poslove, predsednik britanske konzervativne stranke, rektor univerziteta u Oksfordu i član gornjeg doma britanskog parlamenta rekao je da je reakcija zapada
takva da i kod najvećeg cinika proizvodi nevericu.Paten ovde misli na evropsku neodlučnost da stane na put ruskim liderima koji
poput careva iz 19. veka šire sferu uticaja preko svojih granica.
Paten je u pravu kada pravi razliku između Rusije i SAD, globalne supersile koja je odavno prevazišla stadijum širenja sfere uticaja preko svojih granica. SAD je proširila sferu svoga uticaja na celu planetu. Ova supersila aktivno sprovodi svoje želje u skladu sa
Klintonovom doktrinom da Vašington ima pravo na upotrebu vojne sile radi zaštite svojih vitalnih interesa, kao što je
bezuslovan pristup glavnim tržištima, energetskim izvorima i strateškim resursima. U praksi, SAD pokreću vojnu silu i za mnogo manje od toga.
Naravno, ovu doktrinu nije izmislio Klinton. Njeno poreklo vuče korene iz principa globalne dominacije koji su formulisani još posle Drugog svetskog rata. Tada je odlučeno da je glavni cilj SAD
neprikosnovena sila kojom ima pravo da
limitira suverenost onih država koje stanu na put njenim globalnim planovima. Preduslov za sprovođenje ovog plana bio je
program ponovnog naoružanja, koji će omogućiti
vojnu i ekonomsku nadmoć SAD.
Ovaj plan je duboko usađen u američke institucije i nadživeo je sve smene u Beloj kući. Nije ga uzdrmao ni odlazak najvećeg rivala sa globalne scene. Umesto da prihvate ponuđene dividende konačnog mira, menadžeri ove doktrine pronašli su nove izazove. Tako je
Ronald Regan navukao kaubojske čizme i proglasio nacionalnu uzbunu, jer je nikaragvanska vojska na samo dva dana od Harlingena u Teksasu i postoji opasnost da njihove horde
pregaze SAD i otmu nam ono što je naše. Tim rečima je i
Lindon Džonson apelovao na produžetak rata u Vijetnamu. Najgore od svega je što ljudi od moći često i misle to što govore.
Vratimo se naporima da se Rusija uzdigne do standarda civilizovanog sveta. Sedam članica grupe industrijalizovanih zemalja, G8,
osudilo je intervenciju Rusije, koja je takođe članica G8, ali ne razume svu ozbiljnost anglo-saksonskog otpora intervencijama. Evropska unija je održala specijalno vanredno zasedanje na kojem je osudila ruske zločine. Tema prethodnog specijalnog zasedanja bila je invazija na Irak, ali na njemu nisu bile izgovorene takve osude.
Rusija je tražila vanrednu sednicu Saveta bezbednosti, ali o tome nije postignut konsenzus jer, kako su otkrile neke diplomate SB, SAD, Britanija i još neke države nisu podržale tekst rezolucije koji obe strane poziva
da se odreknu upotrebe vojne sile.
Džordž Orvel ovu vrstu reakcija objašnjava kao
indiferentnost prema realnosti nacionalista, koji ne samo što ne osuđuju zločine sopstvene strane, već imaju neverovatan kapacitet da te zločine ni ne primećuju.
Osnovne činjenice sukoba u Gruziji su uglavnom poznate. Južnu Osetiju, kao i mnogo važniju Abhaziju, predao je rodnoj mu Gruziji lično -
Staljin. Zapadni lideri u stvari strogo upozoravaju da se Staljinove direktive moraju poštovati uprkos protivljenju Oseta i Abhaza. Te provincije su uživale relativnu autonomiju do raspada SSSR. 1990. gruzijski ultra-nacionalistički predsednik
Zvijad Gamsakurdija ukinuo je autonomne pokrajine i napao Južnu Osetiju. Posledica tog rata bila je 1.000 mrtvih, desetine hiljada izbeglih, dok je glavni grad Tsinvali bio
razrušen i napušten (
New York Times).
Malobrojne ruske jedinice su, u to vreme, nadgledale primirje koje je 7. avgusta 2008. prekinuo gruzijski predsednik
Sakašvili kada je izdao naređenje za napad. Prema iskazima
velikog broja svedoka, kako piše
Times, gruzijska vojska je
raketama i artiljerijom počela da bombarduje civilne delove Tsinvalija, kao i ruske baze. Predvidivi ruski odgovor bio je da gruzijsku vojsku protera iz Južne Osetije, kao i iz dobrog dela Gruzije, da bi kasnije svoje trupe delimično povukla prema granici sa Južnom Osetijom. Posledica ovoga bila je veliki broj žrtava i zločina. Kao i uvek, najviše stradaju nevini.
Rusija je u prvi mah izvestila da je u gruzijskom napadu ubijeno deset ruskih mirovnjaka. Zapad nije reagovao, što je takođe bilo očekivano. Nije bilo reakcija ni kada je 1982.
Aviation Week preneo vest da je 200 Rusa ubijeno u Libanu, kao posledica invazije koja je za sobom ostavila 15-20.000 mrtvih, a koju je podržala SAD sa isključivim motivom da dodatno osnaži izraelsku kontrolu okupirane Zapadne obale.
Osetini koji su bežali na sever su
uglavnom, prema londonskom
Financial Times-u,
bili mišljenja da je prozapadni gruzijski predsednik Sakašvili pokušao da zbriše njihovu enklavu. Osetijske snage, pod nadzorom Rusije, zatim su brutalno proterale Gruzijce.
Gruzija tvrdi da je invazija bila odgovor na ruski napad koji je već bio u toku, pisao je
New York Times, ali ni nekoliko nedelja kasnije
nema nezavisnih dokaza, osim gruzijskog insistiranja, da je ta verzija događaja tačna, odnosno da je ruska vojska već napadala Gruzijce u trenutku gruzijske invazije.
U Rusiji, prema
Wall Street Journal -u,
preovlađuje mišljenje među institucijama, zvaničnicima i analitičarima da je administracija Džordža Buša ohrabrila Gruziju, svog saveznika, da započne konflikt da bi prouzrokavala međunarodnu krizu sa ciljem da se pomogne predsedničkom kandidatu republikanske stranke, senatoru Džonu Mekejnu.
Nasuprot tome, francuski autor
Bernar-Anri Levi, u časopisu
New Republic, piše kako
niko ne može da ospori činjenicu da je predsednik Sakašvili odlučio da reaguje kada više nije imao izbora, i kada je rat već bio počeo. Uprkos činjenicama koje svim dobronamernim posmatračima moraju biti očigledne, mnogi mediji su požurili sa ocenom da su Gruzijci bili podstrekači i da su neodgovorno isprovocirali sukob.
Ruska propagandna mašinerija je napravila grešku, jer je prezentovala dokaze koji su brzo i lako bili pobijeni. Njihovi zapadni parnjaci su se, mudro, više oslonili na izjave autoriteta poput Levija, koji je osudio zapadne medije za ignorisanje
činjenica koje svim dobronamernim posmatračima moraju biti očigledne, ističući da bi njihova lojalnost sopstvenim zemljama morala biti dovoljna da se sazna Istina. Mnogi ozbiljni analitičari bi se složili sa njim.
Rusija, prema
BBC-u, gubi
propagandni rat, dok Vašington i saveznici uspevaju da
ruske akcije prikažu kao agresiju, a da istovremeno smanje značaj gruzijskog napada na Južnu Osetiju 7. avgusta, koji je bio katalizator za ruske operacije, iako
ima indikacija iz Južne Osetije da je gruzijski napad bio sveobuhvatan i štetan.
Rusija još nije naučila da igra medijsku igru, zaključuje
BBC. To je sasvim prirodno. Propaganda postaje sofisticiranija u slobodnim zemljama, jer država u njima gubi mogućnost da građane kontroliše putem sile.
Neuspeh Rusije da predoči pouzdane dokaze delimično je opovrgnuo
Financial Times, koji je saznao da je Pentagon nešto pre napada 7. avgusta intenzivno obučavao gruzijske specijalne jedinice, što bi moglo da
potvrdi tvrdnje Vladimira Putina, ruskog premijera, da su SAD orkestrirale rat u gruzijskoj enklavi. Tu obuku su delom pružile specijalne jedinice SAD, koje su regrutovane od strane privatnih vojnih ugovarača, uključujući kompaniju MPRI koju je, prema pisanju
FT-a,
Pentagon koristio i 1995. za obuku hrvatske vojske pre njihovog napada na etnički srpsku Krajinu, napada koji je kao rezultat imao 200.000 izbeglih i raseljenih lica u jednom od najgorih primera etničkog čišćenja u balkanskim ratovima.
Čišćenje Krajine koju su podržale SAD (ukupan broj se procenjuje na oko 250.000 izbeglih, uz veliki broj ubijenih) je verovatno najgori primer etničkog čišćenja u Evropi posle Drugog svetskog rata. Sudbina tog pogroma u zvaničnoj istoriografiji je predstavljena objektivno koliko i
Trocki u staljinističkoj Rusiji, iz jednog prostog i sasvim dovoljnog razloga: jer nije u skladu sa neophodnim imidžom plemenite SAD u borbi protiv srpskog zla.
Broj ljudskih žrtava u kavkaskom ratu iz avgusta 2008. podložan je različitim procenama. Mesec dana nakon događaja,
Financial Times se poziva na ruske izvore koji kažu da je
poginulo najmanje 133 civila, kao i 59 ruskih mirovnjaka, dok je posledica ruskog kontranapada na Gruziju, opet po
FT-u, 215 mrtvih Gruzijaca uključujući 146 vojnika i 69 civila. Dodatne informacije se očekuju u skoroj budućnosti.
U pozadini uočavamo dve ključne stvari. Prva je kontrola naftovoda i gasovoda prema Azerbajdžanu i centralnoj Aziji. Klinton je Gruziju izabrao da bi zaobišao Rusiju i Iran, što je kao rezultat imalo militarizaciju Gruzije. Gruzija je
naše veliko i strateški važno preimućstvo, primećuje
Zbignjev Bžežinjski.
Zanimljivo je kako analitičari postaju manje suzdržani kada treba objasniti prave motive SAD u ostatku regiona. I to u trenutku kada izgovor o
pretnjama SAD i neophodnosti da se širi sloboda i demokratija toliko bledi da je sve teže opravdati ostanak u Iraku i ignorisati zalaganja iračke vlade da okupacione vojske konačno napuste zemlju.
Urednici
Washington Post-a kritikuju
Baraka Obamu zbog toga što Avganistan vidi kao
centralni front SAD, podsećajući ga da je Irak taj koji
leži u geopolitičkom centru Bliskog istoka i poseduje gotovo najveće svetske rezerve nafte, pa je avganistanska
strateška važnost manja od iračke. Priznanje stvarnih razloga za napad na Irak je uvek osvežavajuće, čak i kada stiže prekasno.
Druga ključna tema je širenje NATO na istok, koju je
Džordž Kenan 1997. opisao kao
najveću grešku američke politike u celom post-hladnoratovskom periodu. Ta odluka će ojačati nacionalističke, anti-zapadne i militarističke snage u Rusiji. Biće to veliki udarac razvoju ruske demokratije, a odnosi između istoka i zapada ponovo će se odvijati u atmosferi hladnog rata.
Dok se SSSR raspadao,
Mihail Gorbačov je napravio ustupak koji je bio zaprepašćujući u svetlu skorašnje istorije i strateške realnosti: složio se da ujedinjena Nemačka pristupi neprijateljskom vojnom paktu. Ovaj
nečuveni ustupak naišao je na odobravanje zapadnih medija, NATO, i predsednika
Buša Prvog, koji ga je nazvao primerom
državništva, u najboljem interesu svih zemalja Evrope uključujući i Sovjetski Savez.
Gorbačov je pristao na ovaj nečuveni ustupak na osnovu
obećanja da se NATO neće širiti dalje na istok ni za jedan inč, kako se doslovce izrazio državni sekretar Džim Bejker. Ovo je bio citat
Džeka Matloka, vodećeg eksperta za Sovjetski Savez pri
Savetu za spoljnu politiku i ambasadora SAD u Rusiji ključnih godina od 1987. do 1991.
Ovaj citat potvrđuje i
Strob Talbot, koji je bio najviši činovnik zadužen za istočnu Evropu u Klintonovoj administraciji. Na osnovu punog uvida u diplomatske spise, Talbot kaže da je
državni sekretar Bejker garantovao tadašnjem ministru spoljnih poslova SSSR, Eduardu Ševardnadzeu, u kontekstu previranja unutar SSSR povodom dozvole ujedinjenoj Nemačkoj da pristupi NATO paktu, da se NATO neće širiti na istok.
Klinton je ubrzo prekršio taj dogovor i odbio predloge Grobačova da se hladni rat okonča partnerskim odnosima. NATO je odbio i ruski predlog da u regiji od Arktika do Crnog mora bude zabranjeno nuklearno naoružanje. To bi
ometalo planove NATO o svom daljem širenju, kaže
Majkl Mekgvajer, strateški analitičar i bivši planer u NATO.
Odbivši sve ove mogućnosti, SAD je zauzela trijumfalistički kurs koji je predstavljao pretnju za rusku bezbednost i igrao značajnu ulogu u ruskom ekonomskom i socijalnom kolapsu, čiji su rezultat bili milioni ljudskih žrtava. Taj proces je naglo eskalirao Bušovom naknadnom ekspanzijom NATO, povlačenjem iz važnih ugovora o smanjenju naoružanja, i njegovim agresivnim militarizmom. Matlok piše da bi Rusija možda i tolerisala inkorporaciju bivših ruskih satelita u NATO, da nije
bombardovana Srbija nakon čega je NATO nastavio da se širi. Ali postavljanjem raketnog štita u Poljskoj i pokušajima uključenja Ukrajine i Gruzije u NATO prekoračene su sve granice tolerancije, dok je insistiranje na priznavanju nezavisnosti Kosova bila poslednja kap. Putin je zaključio da ustupci koje Rusija čini SAD ne izazivaju reciprocitet, već će, naprotiv, biti upotrebljeni da se promoviše dominacija SAD u svetu. Iskoristio je prvu priliku da joj se odupre - u Gruziji.
Klintonovi zvaničnici su obrazlagali da širenje NATO ne predstavlja vojnu opasnost i da je to benigni potez koji će bivšim satelitima Rusije omogućiti ulazak u EU (Talbot). Tu priču je teško progutati. Austrija, Švedska i Finska jesu u EU, ali ne i u NATO. Da je kojim slučajem
Varšavski pakt preživeo i počeo da se širi na Latinsku Ameriku (da ne govorimo o Kanadi i Meksiku), SAD ne bi poverovale da je u pitanju lokalni skup Kvekera.
Nema potrebe da analiziramo istorijat zločina SAD koji su počinjeni kako bi se prekinule uglavnom nebitne veze između Moskve i
naše male ovdašnje regije (zapadne hemisfere), kako se izrazio sekretar rata,
Henri Stimson, kada je objašnjavao potrebu za ukidanjem svih regionalnih sistema nakon Drugog svetskog rata, osim našeg koji, naprotiv, valja proširiti.
Kao da je želeo da naglasi ovaj zaključak, Vašington je, usred krize na Kavkazu, izrazio zabrinutost da bi Rusija mogla ponovo da uspostavi vojne i obaveštajne veze sa Kubom, mada nivo tih veza nije ni blizu onima koje SAD trenutno ima sa Gruzijom.
Raketni štit nam je, takođe, predstavljen kao bezazlen, iako vodeći strateški analitičari objašanjavaju zbog čega ruski planeri i njega i njegovo lociranje mogu da shvate kao instaliranje baze koja je potencijalna pretnja ruskom sistemu odbrane. Ruska invazija na Gruziju je iskorišćena kao izgovor da se potpiše ugovor o postavljanju raketnog štita u Poljskoj
dajući kredibilitet ruskom argumentu, koji Vašington uporno negira, da je reč o sistemu kome je primarna meta Rusija, smatra komentator
AP-a,
Dezmond Batler.
Matlok nije usamljen u mišljenju da je Kosovo bilo značajan faktor.
Priznanje nezavisnosti Južne Osetije i Abhazije je opravdano principom da ugrožene manjine imaju pravo na secesiju – princip koji je Buš uspostavio na Kosovu, piše
Boston Globe.
Ali postoje i važne razlike. Strob Talbot priznaje da
postoji doza vraćanja milog za drago,
zbog onoga što su SAD i NATO učinili na Kosovu pre devet godina, ali insistira da je
analogija potpuno i suštinski pogrešna. Niko nije u boljoj poziciji od njega da zna zašto je ova analogija pogrešna, a to je lucidno i objasnio u predgovoru za knjigu o NATO bombardovanju Srbije, koju je napisao njegov saradnik
Džon Noris. Talbot u tom predgovoru piše da oni koji žele da znaju
razvoj događaja i kako su se osećali oni koji su odlučivali u tom ratu, moraju da se okrenu Norisovoj knjizi. A Noris zaključuje da je
otpor Jugoslavije širim trendovima političke i ekonomske reforme – a ne patnja kosovskih Albanaca – bio pravi razlog NATO rata.
To da motivi NATO bombardovanja nisu imali veze sa
patnjom kosovskih Albanaca bilo je jasno iz bogate zapadne arhive koja nam govori da su ti zločini, u ogromnoj većini, posledica (koja je bila predviđena), a ne uzrok bombardovanja. Ali i pre otvaranja arhiva, moralo je biti očigledno svima, osim najvećim navijačima, da humanost nije motiv SAD i Britanije, koje su u isto vreme na drugim mestima podržavale zločine koji su bili veći od kosovskih i čija je pozadina mnogo gora od bilo čega što se desilo na Balkanu. Ali ovo su samo činjenice, koje nisu važne orvelovskim
nacionalistima – u ovom slučaju većini zapadnih intelektualaca koji su investirali u tezu o
humanoj fazi u spoljnoj politici SAD i njenom svetačkom oreolu koji je zadobila na kraju milenijuma, fazi koja je krunisana bombardovanjem Srbije.
Bilo kako bilo, interesantno je kada se sa najvišeg mesta čuje da je stvarni razlog bombardovanju Srbije bio u tome što je to bila jedina zemlja u Evropi koja se protivila političkom i ekonomskom programu Klintonove administracije i njenih saveznika, mada će još mnogo vode proteći pre nego što ta notorna istina bude kanonizovana u zvaničnoj istoriografiji.
Postoje i dodatne razlike između Kosova i gruzijskih regija koje žele nezavisnost i ujedinjenje sa Rusijom. Za sada nema indicija da je Rusija tamo otvorila ogromnu vojnu bazu koju je nazvala po svom heroju iz rata u Avganistanu, a koja bi bila pandan kampu Bondstil na Kosovu, koji je nazvan po heroju iz Vijetnama i koji je, da se pretpostaviti, deo velikog sistema američkih baza uperenog protiv proizvođača energenata na Bliskom istoku.
Dosta se govori o
novom hladnom ratu prouzrokvanom brutalnim ponašanjem Rusije u Gruziji. Nemoguće je ostati ravnodušan prema najavama konflikta, među kojima je i prisustvo mornarice SAD u Crnom moru, čiji se ruski pandan nikada ne bi tolerisao na Karibima. Težnja da se NATO proširi na Ukrajinu, čija se realizacija trenutno razmatra, potencijalno je jako opasna.
Ipak, novi hladni rat se čini malo verovatnim. Da bismo se pozabavili time, moramo jasnije definisati onaj stari hladni rat. Izuzmemo li zapaljivu retoriku, hladni rat je u praksi bio prećutni sporazum po kome je svaki od igrača bio relativno slobodan da u svojoj sferi uticaja koristi subverziju i agresiju: Rusiji su to bili njeni sateliti u Evropi, a za globalnu supersilu to je bio skoro ceo ostatak sveta. Ljudska zajednica ne bi mogla da istrpi, a ne bi ni preživela, vaskrsnuće ovakvih ideja.
Razumna alternativa bila bi vizija Gorbačova, koju je Klinton odbacio, a Buš dodatno potkopao. Takav savet je dao i bivši ministar spoljnih poslova Izreala, istoričar
Šlomo ben-Ami, koji u
Beirut Daily Star-u kaže:
Rusija mora težiti iskrenom strateškom partnerstvu sa SAD, a SAD mora da razume da Rusija, ukoliko bude dodatno izolovana i prezrena, može postati veliki gobalni kavgadžija. Ignorisana i ponižena od strane SAD još od kraja hladnog rata, Rusiji je potrebna integracija u novi globalni poredak koji poštuje njene interese, a ne nova anti-zapadna strategija konfrontacije.
Tekst je u prijevodu preuzet s portala Peščanik
dodaj komentar 66 komentara
Čital sam neke članke na netu, mahom današnjih anarhističkih autora i naišo na njihove odgovore na stajališta Chomskog oko rata kod nas...tam sam našel i ovaj link, ma vrhunac. Chomsky je očito posenilio kad i njega podržava...
Kao nekakv bič božiji?
To je kao vaša svrha, da žanjete Srbe? :)
potpuno ste u pravu!
videla sam tek, crno na belo, da sam preterala i otisla u vode neprimerene raspravi : okej, valjda se covek IPAK mora i tako nekako braniti kad ga onako ODVRATNO napadnu.
tome se na h-alteru nisam nadala, pomislila sam cak da vise ne ucestvujem u komentarisanju bilo kog teksta...
kad ono, medjutim, eno me tamo, kod Skorica...gde vlada RED.
osim toga, ja sam veliki pristalica punog i pravog imena a ne skrivanja iza nicka, cak sam i vatala zalet da se lepo, ljudski sto se kaze, potpisem, ali me je upravo taj PROSTACKI, VULGARNI komentar uverio da je bolje drzati se u bezbednoj, koliko toliko bezbednoj, anonimnosti.
hvala vam i pozdrav.
Ali, Jasmina, ni kvazi-frojdovske spekulacije o impotenciji kao mentalnom poremećaju nisu baš neka visoka razina rasprave, no ostaju zbog ostatka komentara.
Što se tiče krađe nickova koja je izgleda postala učestala, prepuštamo vas samo-snalaženju. H-admin tu ništa ne može. A ne namjerava NITI tako olako pribJeći prijavama zbog vrijeđanja. Uživajte u anonimnosti koja je ipak zajamčena.
sta cemo sa onim "Jasmina je srpska kucka" ?
vredjanje po nacionalnoj osnovi?!?!
btw, pusenje je zabranjeno na javnom mestu, ali sta taj uopste zna...
JER, jer je impotencija teska MENTALNA bolest.
bogami i opasna po okolinu, radja AGRESIJU.
a neizleciva je kao nacizam, fasizam.
1. Otimanje dijela teritorija Hrvatske po liniji Virovitica-Karlobag
2. Etnicko ciscenje tog teritorija od svih nesrba
3. Otimanje sve imovine Hrvata i Hrvatske u Jugoslaviji (poput INA pumpi) i na tom okupiranom teritoriju
Ako ti volis takvu politiku neka ti bude ali ja ju mrzim. A hrvatski srbi masovno su PRIHVATILI i PROVODILI tu politiku. Kada su izgubili rat pobjegli su iz Hrvatske i meni uopce nije zao da su pobjegli. Ne fale mi, nimalo. Ne fali mi nitko bilo koje nacije tko ima takvu politiku prema mome narodu i mojoj zemlji, bio on srbin ili marsijanac. Ne placem za osvajacima moje zemlje kao sto srbi ne placu za turcima koje su protjerali. A svakog srbina koji tu mirno zivi i sudjeluje u napretku nase zemlje, zajednicke domovine Hrvatske pozdravljam i zelim mu sve najbolje. Moj je sugradjanin, moj je kolega i moj susjed. Zajedno radimo i zajedno placamo porez!
misliš li da su Srbi (ili Jasmina) bliži Miloševiću nego ti? jedino što ih veže sa njime (ako govorimo o onima koji nisu bili njegovi pristalice) je narodnost. Ono što tebe veže sa Miloševićem je ksenofobija, primitivni nacionalizam i ona najgora mržnja - sve što nije ljudski.
da, odlazak 200.000 srba iz hrvatske je potajno i vrlo perfidno orkestriran primjer etničkog čišćenja sa "ljudskim licem". no, da li itko doista u hrvatskoj žali za našim srbima? teško da će se takvi nabrojati na prste jedne ruke.
naime, on bi - da su ostali - vječno bili instrument beogradske politike - nažalost.
osobno, da tzv. "krajina" ne leži na najbitnijem prometnom koridoru unutar granica RH - rekao bih - have it! ali, eto - koja normalna država, bi dopustila takvo bezobrazno komadanje?
nažalost tu su hrvatski srbi najviše najebali - jer ih se nahuškalo. oprosti, ali zar je normalan odgovor na neslaganje rezultatima izbora jedna "balvan revolucija"? i to slučajno, usred jeka turističke sezone.
a da ih se zaplaši bilo je materijala u tuđmanovoj zastarjeloj nacionalističkoj retorici. Ali, srbi su mahali kojekakvim vrlo scary izjavama od sredine 80-ih? zar je pobjeda hdz-a u tom slučaju uopće bila upitna, kao jedini jednako agresivan odgovor? pa pobijedila je stranka bez ikakvog ekonomskog programa! (baš sam nedavno listao odličan "Danas" iz 1990., vrlo objektivan za ta već zajebana vremena)
ne slažem se sa priznanjem kosova btw. no, što će kosovo srbiji - osim dakako radi strateškog položaja? na kojem je sada famozni "bondsteel".
druga stvar koje se plašim je republika srpska. dolazi do novog hladnog rata, kako i chomsky najavljuje, a rusiji sklon milorad dodik je na sat i pol vremena od zagreba. sve se bojim da će se NATO i ruske rakete okretati jedne prema drugima na dunavu i pored banja luke....
opet smo najebali.
povrsno citanje, odgovori obojeni cak i mrznjom tako da vas ne bih vise zadrzavala.
good night & good luck
Što ćete, srbima "otupeli noževi" pa nisu mogli sve poklati, a kad su na bombe u Hrvatskoj dobili bombe onda su zanemeli ....a u kolovozu 1995. se konačno i spakovaše - ne prija im latinični zrak u Hrvatskoj ! Sada se vraćaju, ako ne prija vazduz - prija hrvatska kuna. Više nisu izbirljivi - mnogo čestiti ti Srbi ....i uočavam - ostali su principijelni gotovo 99% od onih koji su se vratili !
A sada i na Hrvatskoj-srbskoj alternativi !
Međutim autohtoni Srbi u Hrvatskoj nisu pljuvali po Tuđmanu, već su uzeli oružje u ruke i pucali. Ako nisu pucali, onda si ti ćorava. Srpska vlada je 1991.. godine finacirala, mobilizirala i poslala preko hrvtskih državnih granica iz Srbije - u neobjavljenom ratnom napadu - i to ne ratnu vojsku, već koljačku vojsku da kolje (Vukovar itd.).
A se s Ch. slažem samo utolilko što zamjeram A. što nisu prvo, opomenuli, a onda bombardovali Srbiju 1991. godine, nego su to učinili prekasno, kada je već srbska banda poklala i pobila sve što je mogla poklati, plus opljačkala. Kad su dobili NATO po piksi, onda se "vasceo pošteni serbski narod" opametijo, i Milošević i ostala bagra je odlepršala. Tako su se isto i Nijemci opametili,i danas su najvećic pacifisti u svetu!
No, tema članka je serbska promidža u desetak rečenica "ofarbana" sa citatima Ch. i brigom za svet! Hebe se autoru tog članka za mišljenje Ch., sve je to fino "upakovano" kako bi se kroz tih deseta rečenica predočilo: Jeste videli kako su Ameri pokvareni - a mi smo stradali, bre - nevini i nedužni. Još valja dodati: Na pravdi Boga! Ma mnogo mi žao .... Je, je, sve je kriv Franjo - "zarateo" braću Hrvate i Srbe - moš mislit ....
planduju.all in 16.
tadic i nova, stara bratija.
u Briselu se &CO. ljubi u usta sa Olijem Renom.
I Solanovom, vaj not, Solana nikada nije bio izbirljiv, zvalavi se on sa svakim i svakom.
posle ce i ostali srpski zadrigli zuti da dodju na red, ministar vojni pod obavezno, ovo je njihovo vreme...
jer Brisel vrata svoja drzi otvorena,
poluotvorena, poluzatvorena, whatever.
i Amerika se UOPSTE ne mesa, samo nudi sugestije.
ajte, molim vas...
a o tome je, pored ostalog, pisao Comski.
pa gde je Hrvatska danas a SVE je zaista ucinila da joj Brisel ponudi brak, iz racuna - iz racuna, ko prica o ljubavi, ali samo prsten da joj okaci...
i sta, gde ste, gde smo?!
sto Purgeru nimalo ne smeta da bajno lupeta, da vredja, bude prost samo tako...
shvatam ja njega, u nesto on udarati mora.
u citatu koji sam izdvojila rec je o prolecu 1999. kada je Srbija bombardovana tri meseca.
ne znam kome, osim CISTIM IDIOTIMA, moze zbog toga biti drago.
govorim o bombadovanju zemlje, gradova, ljudi,
a dopustite da VAM priznam kako sam sve to vreme bila tu, ispod tih pametnih, ali i glupih bombi.
ucinilo mi se da je navedeni citat potpuno na mestu i da pogadja sustinu americke intervencije.
okej...necete da razumete da nisam branila bankara i comp.
nisam.
ali to, to vec ne bih da objasnjavam, glupo mi skroz.
@Chomsky vs.Purger&Co - ne mogu se oteti dojmu da je riječ o istoj metodi -- selektivno korištenje podataka da bi se dokazala teza -- ali iz dvije suprotstavljene ideologije. Chomskog još mogu razumjeti, on je, tipično američki, fokusiran na jednu jedinu stvar: raskrinkati američku politiku i imperijalizam svim raspoloživim sredstvima. Sve ostalo mu služi samo kao ilustracija.
Purger i istomišljenici su stvarno naporni u svojoj nacionalističkoj zadrtosti. Iz Hrvatske je otišlo oko 300.000 Srba, mnogi i prije Oluje. što zbog srpske propagande, što uplašeni hrvatskom ustašoidnom retorikom i politikom. I ja bih na njihovom mjestu bježala glavom bez obzira, pogotovo nakon tuđmanovog režanja 5. kolovza 95 "ostajte ovdje ja vam garantiram prava ...", obitelj Zec, Kir, Osijek, Pakrac, Merčep, Glavaš i stotine drugih slučajeva već su pokazali kredibilitet te garancije.
Drugo, Srbi u Krajini uopće nisu bili homogeni u početku. Korenica nije bila uz Knin dok ju tamo nije satjerao Tuđam i njegov krvavi Uskrs kod Plitvica. Tuđman je napravio baš sve da homogenizira Srbe, pretvori ih u četnike i tako dobije alibi za etničko čišćenje.
Purger, umjesto da fantaziraš o tome što bi se dogodilo da netko okupira njemački autoput, radije razmisli što bi se dogodilo da netko iz Berlina Nijemcima u Bavarskoj zabrani njihovu CSU ili bilo koji dio regionalne autonomije. I Bavarci bi zabarikadirali autoput i odcijepili se, kladim se :-) A što bi se tek dogodilo da neko u Italiji pokuša skresati autonomiju Tirolcima, ili Šveđanima u Finskoj???? Imali bi jedan sasvim lijepi hrvatsko-srpski rat.
Zato slika Galbraitha na traktoru u kolovozu 1995. ostavlja tragikomičan dojam: američki veleposlanik tu se pojavljuje u ulozi viteza tužnog lica.
Chomsky je dotaknuo jednu temu koja je za nas vrlo važna, a to je - jesu li Amerikanci imali opravdanje da vojno i politički pomognu ofanzivu hrvatskih snaga 1995. godine. Formalnopravno nisu, jer na snazi je bio embargo na izvoz oružja u zaraćene postujugoslavenske zemlje. Taj embargo je bio nepravedan, jer Miloševićevi su pristaše bili dobro naoružani, a hrvatska i bosanska strana nisu. No Amerima su 4 godine na raspolaganju bila međunarodno politička sredstva za ukidanje embarga, a oni su ga doturali putem RH Alana, Vladmira Zagroca i silčnih tipova, i tako potpomagali razvoj kriminala u Hrvatskoj.
Amerikanci nisu imali pravo da pomognu hrvatsku stranu zato što su iz HDZ-ovog ponašanja unazad 5-6 godina, tj. od samog njegovog formiranja mogli znati što će se dogoditi: da će nakon pobjede hrvatske strane nastupiti masovna ubojstva i protjerivanja uz onemogućavanje povratka izbjeglica i šikaniranje preostalog stanovništva. Hrvatska je imala pravo na povrat svoje teritorijalne cjelovitosti, Hrvati protjerani iz područja koja su bila pod kontrolom pobnjenika imali su apsolutno pravo na slobodan povratak kući, ali Hrvatskoj se nije smjelo dopustiti ono što je napravila nad svojim srpskim stanovništvom.
Protjerivanje ljudi bila je namjera HDZ-ove vlasti otpočetka, o tome ima masu indicija. Na kraju, o tome su se vodili razgovori i dogovori sa Miloševićem (čitajte Šarnića!). Sam Milošević instrumntalizirao je hrvatske Srbe da bi napravio nered ovdje i skoristio proliku da uhvati što veći komad Bosne, ali nikad nije ozbiljno mislio zadržati hrvatske teritorije i bolio ga je kurac za sudbinu hrvatskih Srba.
Srpski pobunjenici su protjerali hrvatsko stanovništvo s teritorija njihove paradžave, to je neosporna činjenica. Odande su gađali hrvatske gradove i pobili mnoge civile. Neosporno je i da su za takva djela imali podršku znatnog dijela preostalog stanovništva te paradržave, i da su neki/mnogi aktivno i dobrovoljno sudjelovali u tome. Čak i ako ostavimo po strani pitanje koliko je tadašnja hrvatska vlast svojom propagandom, zastrašivanjem i konkretnim mjerama pridonijela pobuni hrvatskih Srba, svi koji su u zločinima sudjelovali apsolutno bi morali odgovarati, i mnogi odgovaraju. Na one kojima se ne može dokazati da su u pobuni sudjelovali u ratnim zločinima treba primijeniti Zakon o oprostu. Hrvatsko je sudstvo iz propagandno/politčkih razloga izvelo nekoliko stotina, pa i tisuća potemkinovskih sudskih procesa i osudilo gomilu Srba na dugogodišnje zatvorske kazne, u postupcima koji bi teško mogli izdržati strožu evaluaciju, i protiv optuženika koji su ostali tizički neuhvatljivi.
Apsolutno je neprihvatljivo da za zločine jednih odgovara čitav narod - pa čak i oni koji su tada pljeskali zločincima. Za to što su Martić, Babić i ostali njihovi poručnici, desetari i razvodnici divljali Krajinom i ubjali ljude, ne mogu nikako biti kažnjeni moje prijateljice Olga, Tanja i Seka, i prijatelji Alan i Stevo zvani Štef, niti im neka bagra ima pravo uz podršku države upasti u kuću, sve iz nje pokrasti i dignuti ju u zrak. O moralnoj odgovornosti onih u čije su ime počinjeni zločini pisala je Hana Arendt, a kasnije i neke ovdašnje autorice poput Slavenke Drakulić, a to što su pisale odnosi se i na moralnu odgovornost Hrvata za zločine koji su u ovom i u onom prošlom ratu napravljeni u njihovo ime.
Chomsky je dotaknuo jednu temu koja je za nas vrlo važna, a to je - jesu li Amerikanci imali opravdanje da vojno i politički pomognu ofanzivu hrvatskih snaga 1995. godine. Formalnopravno nisu, jer na snazi je bio embargo na izvoz oružja u zaraćene postujugoslavenske zemlje. Taj embargo je bio nepravedan, jer Miloševićevi su pristaše bili dobro naoružani, a hrvatska i bosanska strana nisu. No Amerima su 4 godine na raspolaganju bila međunarodno politička sredstva za ukidanje embarga, a oni su ga doturali putem RH Alana, Vladmira Zagroca i silčnih tipova, i tako potpomagali razvoj kriminala u Hrvatskoj.
Amerikanci nisu imali pravo da pomognu hrvatsku stranu zato što su iz HDZ-ovog ponašanja unazad 5-6 godina, tj. od samog njegovog formiranja mogli znati što će se dogoditi: da će nakon pobjede hrvatske strane nastupiti masovna ubojstva i protjerivanja uz onemogućavanje povratka izbjeglica i šikaniranje preostalog stanovništva. Hrvatska je imala pravo na povrat svoje teritorijalne cjelovitosti, Hrvati protjerani iz područja koja su bila pod kontrolom pobnjenika imali su apsolutno pravo na slobodan povratak kući, ali Hrvatskoj se nije smjelo dopustiti ono što je napravila nad svojim srpskim stanovništvom.
Protjerivanje ljudi bila je namjera HDZ-ove vlasti otpočetka, o tome ima masu indicija. Na kraju, o tome su se vodili razgovori i dogovori sa Miloševićem (čitajte Šarnića!). Sam Milošević instrumntalizirao je hrvatske Srbe da bi napravio nered ovdje i skoristio proliku da uhvati što veći komad Bosne, ali nikad nije ozbiljno mislio zadržati hrvatske teritorije i bolio ga je kurac za sudbinu hrvatskih Srba.
za Purgera : jeste, zovem se Dragana tako da ste Vi ne samo dosadni nego i vidoviti.
over&out
Nevjerojatno, pa 1999. je na vlasti bio Milošević, pa kaj je on bio neki borac za svjetsku pravdu i afirmaciju siromašnih bez obzira na naciju i vjeru???
I Hitler je imao socijalizam u nazivu svoje stranke, nadam se da neka nova "istina" o njemu također neće biti "kanonizovana u zvaničnoj istoriografiji. Prestrašni stavovi...
nekad, nekad je uteha kada te makar jedan covek razume...
purgeru, dosadni ste, pored svega ostalog.
Zato je ovaj clanak toliko relevantan: jer se moze povuci paralela izmedju hipokrizije zapada kad govori o Rusiji, o kojoj govori Chomsky, i hipokriziji komentara kad govore o Srbima…
"Džordž Orvel ovu vrstu reakcija objašnjava kao indiferentnost prema realnosti nacionalista, koji ne samo što ne osuđuju zločine sopstvene strane, već imaju neverovatan kapacitet da te zločine ni ne primećuju."
Interesantno je da vecina komentatora kao da uopce nije procitala citav clanak, nego samo onaj pasus o Krajini.
Nije glavna tema clanka Krajina, nego kritika HIPOKRIZIJE zapada kad govori o napadu Rusije na Abhaziju i Osetiju.
Primjer: "...britanski ministar spoljnih poslova, Dejvid Miliband...je optužio Rusiju da se bavi diplomatijom 19. veka, jer je izvršila napad na jednu suverenu državu, što Britanija nikada ne bi učinila. To jednostavno nije način na koji se vodi međunarodna politika u 21. veku, dodao je Miliband. " ???? (sjetimo se samo Iraka i Afganistana)
Chomsky je spomenuo Krajinu zato sto su Amerikanci za obucavanje Gruzijske vojske koristili privatne vojne kontraktore, ukljucujuci i kompaniju MPRI, koju su koristili i za obucavanje Hrvatskih jedinica uoci Oluje.
Mislim da niko ne osporava da je Milosevic raspirio nacionalizam i sovinizam kod Srba, izmedju ostalog i kod Srba u Hrvatskoj. I da je to onda dovelo do stvaranja Krajine. Ali je isto tako nesporno da je Franjo raspirio nacionalizam i sovinizam u Hrvata i da se Srbi nisu iselili zato sto su njih 120000 svi do jednog bili zlocinci, nego iz straha da ce im Hrvati uciniti isto ono sto su im ustase radile u drugom svjetskom ratu. Pa nije Franjo valjda kreirao svoju teoriju o humanom preseljenju naroda zato da bi bio predsjednik svim gradjanima Hrvatske bez obzira na nacionalnost, nego bas zato da bi imao cistu Hrvatsku. Zato se etnicko ciscenje nije desilo usprkos, nego u skladu sa teznjama Hrvatske, a po komentarima, cini se da su Hrvati i danas u tome jedinstveni…
Zato je ovaj clanak toliko relevantan: jer se moze povuci paralela izmedju hipokrizije zapada kad govori o Rusiji, o kojoj govori Chomsky, i hipokriziji komentara kad govore o Srbima…
Tko je tu normalan - naravno Srbi su normalni a Hrvati su koljači!
Npr. tek se sada pomalo Plitvice vraćaju na predratnu visoku razinu poslovanja. Do 1995. godine je "poslovalo" onako kako posluje "srbski narod"! Itekako svi vidimo kako dobro posluje srbski narod u Banja Luci - svaka čast, razvija se u svakom pogledu. Ma jadan srbski narod - vasceo je svet protiv njega. Ako je to primjerice, čak i istina, onda je razlog tomu što je svatko protiv budala i primitvaca s kokardom u mozgu! Formalna razina obrazovanja je tu sporedna, jer srpski ekonomisti i srpski "genije" je pokazao genijalnost i u Hrvatskoj, a o BiH da i ne govorim. Podigoše sebi VEČAN SPOMENIK NA OVČARI I SREBRENICI ! Pamtit ćemo ih na vekove ....
Ovoliko sada pišem jer je bezobrazluk da Hrvatska Alternativa prodaje serbsko smeće ..... Imamo mi domaćega i više nego dostatno.
Ne znam, vi iz Hrvatske Alternative - jeste li pali s "kruške" ili s "Marsa", i od kuda vam duhovne snage pljuvati po vlastitoj Hrvatskoj Domovini. Telegencija vam je stvarno "hoch", vi niste Hrvati - vi ste Alternativa - BRA VOOO !
Kakvi su Ameri, prepustimo to Amerima i Chomskom. Možete biti 101% sigurni da bi tekst Amerikanca ! Chomskog bio drukčiji da mu je srpska krajinska gamad npr. kao dio nekog kvarta u New Yorku srala kao što je "srala" po Hrvatskoj! Ne samo da bi ih Nacionalna garda sredila u roku od "pet minuta", već bi dio koljača odsjedili podosta doživotnih, a u 40% am.država u kojima postoji smrtna kazna bi za takve "građanske prosvjede" dobili bi i - iglu. Ostali bi lijepo platili štetu koju su počinili. Onima kojima treba zdravstveno i socijalno, pa su se kasnije samo zato vratili u New York, to će biti osigurano - ali kada plate kao "entiet" odnosno zajednica. Ovako država New York (čitaj. Hrvatska) ih još mora "nagraditi" kvalitnijim javnim besplatnim uslugama od onih kojih su imali, i imaju tamo gdje su otišli. A otišli su u svoju Srbsku Otadžbinu, ma zamisli - od jarma od kojega nisu mogli živjeti u N.Y. Koliko sam mogao uočiti nakon kratkog početnog čitanja, središnje pitanje nije SAD, već je središnje pitanje ovog "ekavičnog intelektualnog sranja" holokaust nad "jadnim i bednim Srbima". Koje nam Hrvatska Alternativa serviše ... jer nama Hrvatima to treba da se "svetski obrazujemo" jer smo "bre zatucani". Pfljuj ...
Neko od uređivača ove stranice "bre - Revati - stvarno je bre ... Samo eto "naši revatski mozgovi to ne razumedu .... Stid vas bilo našli Chomskog za prodaju "intelektualne magle s reke Drine", fino "upakovano" u "skrb za pravdu u svijetu" ...!
doduše kod Chomskog me uvijek smeta nekakav pseudoideološki naboj, naime što je tu zapravo i kakvog uopće smisla podjela na lijevo i desno?
teško da se može bez ozbiljnije analize (a i zašto uopće kad se sve svodi na tržište i profit) razaznati razlika između konzervativaca, socijalista, demokrata, komunista, anarhista, socijaldemokrata, liberala, pacifista, vegetarijanaca, homoseksualaca, qeerovaca, mlatimudana, drkađija itd
iz ove male vukojebine u kojoj je jedino bitno da su nam trbusi puni i pljuvačne žlijezde aktivne te razlike je stvarno teško vidjeti, pogotovo ako nam je glava stalno u guzici
http://www.h-alter.org/tekst/jure-radic,-premoscivanje-proslosti---1.-dio/7007#hot
ili:
http://www.h-alter.org/tekst/politika-ponovo-prerezala-%27selotejp%27/9878#hot
ili:
http://www.h-alter.org/tekst/civilno-drustvo-komentira-istragu-protiv-branimira-glavasa/1776#hot
Postoji dosta indicija da je protjerivanje srpskog stanovništva otpočetka bila zamisao hrvatskih vlasti, koja ih je još od 1990. godine zastrašivala ustaškom ideologijom, protjerivala s posla, šikanirala, izbacivala iz tanova, sve do i vrlo izvjesnog pokrivanja ubojstva onih koji su se trudili održati međuetničko povjerenje (Reihl Kir). Pričekajmo da se postupak protiv Gotovine et.al. odvrti do kraja, tko zna što će se još sve tamo čuti (ako nam naši novinari prenesu) - šteta što su glavni osumnjičenici u grobu.
Hvala Bogu da ih je HV Olujom zaustavio u tim zlocinima !!!
Srbi su bacili kocku...i izgubili. Poslije jebanja nema kajanja ...kaze stara narodna poslovica.
Sto su posijali to su i poznjeli - kolektivno su proganjali - kolektivno su i protjerani.
Bozja pravda je to i nista drugo! Ne ide li tako nekako i njihova himna...Boze pravde....e pa evo im pravde.
U svakoj normalnoj europskoj drzavi svatko tko je oruzano sudjelovao u tim stvarima dobiva najvecu zakonom propisanu kaznu - dozivotnu ili smrtnu...................ne vjerujete u to?? Pokusajte kalasnjikovima napraviti blokadu njemackog autoputa, ubijte par civila i silujte par njemica, ubijte nekoliko njemackih policajaca te odcjepite dio Njemacke pa cete vidjeti kako cete proci.
No, u Hrvatskoj im se sve oprostilo zakonom o oprostu ali srbi opet rovare tvrdeci da su oni zrtve!!!!!!!! ...........
Napominjem da su u svim tim nedjelima sudjelovali i srbi civili - sto aktivno -pljackanje i prokazivanjem i batinanjem, - sto pasivno - pruzajuci sve svom rezimu od logisticke podrske do nepobunjivanja protiv te vlasti - nikada u tzv krajini nije pukla niti jedna bomba koju su postavili srbi kao znak otpora zlocinackom cetnickom rezimu, nije se oformila niti jedna srpska jedinica koja bi ratovala protiv cetnicke Kninske vlasti - razlog je jednostavan - svi su oni bili za tu cetnicku vlast i tu tzv krajinu!!!!!!
Kada su rat izgubili cijena koju su morali platiti je bio odlazak u maticu srbiju. Ja im tamo zelim svu srecu, neka im tamo raste tisucu cvjetova i neka se sjete kako su Turcima sjekli glave kada su se oslobadjali turske okupacije. Nada se da su u srbiji sretni i zadovoljni, kako ce tamo naci svoju srecu i prosperitet - to je i za njih bolje jer oni sami u prvom redu NE ZELE zivjeti sa Hrvatima u Hrvatskoj. Sasvim je logicno da onda zive sa svojom bracom u srbiji, u miru i srpstvu.
Srbi su bacili kocku...i izgubili. Poslije jebanja nema kajanja ...kaze stara narodna poslovica.
Zivjela slobodna i neovisna Hrvatska...! ! ! !
Da vidim kako me cetnici pljuju, izvolite:
Dodaj komentar