Bivši kubanski predsjednik Fidel Castro preuzeo je odgovornost za vladin progon homoseksualaca nakon kubanske revolucije jer je u to vrijeme bio zaokupljen drugim problemima. "Ako je netko odgovoran, to sam ja. Neću prebacivati krivnju na druge", izjavio je Castro u intervjuu za list La Jornada. Nakon revolucije 1959. vlast je krenula u akciju kojom je zemlju htjela riješiti homoseksualnosti jer su je smatrali proizvodom kapitalističkog društva.

Promjena spola

Tijekom 60-ih i 70-ih mnogi su homoseksualci dobili otkaz, završili u zatvoru bez suđenja ili u radnim "kampovima za preodgoj". Castro je rekao da su protiv gay zajednice počinjene "velike nepravde" koje su proizašle iz tradicionalne diskriminacije homoseksualaca na Kubi kakvoj su bili izloženi i crnci i žene. No, rekao je da je u to vrijeme bio prezaposlen drugim stvarima, kao što su bile prijetnje iz SAD-a i pokušaji atentata.

"Našao sam se zaokupljen, prije svega, kubanskom raketnom krizom, ratom, političkim pitanjima", rekao je Castro. Homoseksualnost je konačno dekriminalizirana 1979., govori se i o legalizaciji istospolnih zajednica, a kubansko državno zdravstvo danas osiguranicima plaća i promjenu spola.

Najgore zemlje

I dok se kubanska situacija donekle popravila, u mnogim zemljama homoseksualci i dalje završavaju u zatvorima. Međunarodna komisija za gay i lezbijska ljudska prava objavila je popis 10 zemalja koje najgore tretiraju homoseksualce. Na popisu su: Egipat, Gambija, Honduras, Indija, Jamajka, Kuvajt, Kirgistan, Litva, Nigerija i Uganda.