Liječnik Howard Dean, osnivač Democracy for America,  trenutno najvećeg političkog lobbya u SAD-u, šest puta guverner države Vermont, autor "strategije 50 država", koja je dovela do premoći Demokrata u Kongresu 2006. i do izbora Obame za predsjednika države, bivši predsjednik Demokratske Stranke SAD-a (od 2005. do 2009.), i sam bivši predsjednički kandidat (2004.), govorio je na tribini o zdravstvenoj reformi u gradiću Rutland u svojem Vermontu ove nedjelje pred dvjestotinjak ljudi, od kojih je oko 50 posto bilo preko 50 godina staro.

Za razliku od Restona u Virdžiniji gdje ga je pred dva dana dočekao pro-life aktivist Randall Terry sa uličnim teatrom i slikama mrtvih fetusa, tribina u Rutlandu je prošla bez republikanskog interesa. Noseći plakate single payer plan (u prijevodu: žele da država preuzme garanciju za zdravstveno), ljudi su dugo pljeskali kad je rekao da bi u Americi svima mlađima od 30 godina trebalo dati besplatno zdravstveno osiguranje, kao sto to radi Kanada, prvo, jer su mladi izuzetno jeftini za osigurati, a drugo, zato jer ih malo u tim godinama ima stalno zaposlenje, koje bi im garantiralo zdravstvenu zaštitu unutar sadašnjeg sustava, te su mahom neosigurani.

Bio je jedino jedan stariji gospodin koji je napao reformu kao nepotrebno uvlačenje zemlje u još veće zaduženje, te je nakon tribine otišao privatno žnirati Deana, te jedan podgojeni, sa sombrerom, koji me neodoljivo podsjećao na Zagorovog Chicka, koji se pojavio pred kraj tribine sa rukom ispisanim transparentom obješenim oko vrata, sugerirajući kako je protiv "smrdljive vladine zdravstvene zaštite", na kojem je krivo napisao riječ smrdljiv ('steenking' umjesto 'stinking').

Howard Dean dijeli zasluge sa vermontskim zakonodavstvom za to da moja obitelj i ja danas u SAD-u imamo zdravstveno osiguranje. Naime, dio onoga o čemu se na federalnom nivou sada raspravlja, država Vermont je ozakonila još prije 15 godina, tokom njegovog mandata, kao npr. program Dr. Dynasaur koji automatski i besplatno osigurava sve Vermončane mlađe od 18 godina, te proširenje Medicaida da uključi veći broj obitelji nižih primanja, a ne samo one koji su na prosjačkom stapu, uz participaciju osiguranika, tj. ono što se danas zove public option.

Public option, kaže Dean, nužni je dio zdravstvene reforme. Prvo, zato što je 160 Demokrata u Zastupničkom domu već potpisalo da neće glasati za reformu bez tog elementa, drugo, jer je Obama izjavio da će samo takvu reformu potpisati, a treće, zato jer bi se bez public option reforma svela na poklon od 60 milijardi dolara već prebogatim osiguravajućim društvima. I nije prihvatljivo, reče, neka polu-privatna polu-javna ideja, kao co-op, jer i Blue Cross Blue Shield - najveće privatno osiguranje danas - počelo je kao co-op.

Bez obzira sto Republikanci rekli, Dean misli da će reforma proći, i da će proći sa public option. Na tribini je izjavio da već 47 od 59 demokratskih senatora podržava public option (na njegovoj web stranici još je 45), a na ovih 12 njegova i slične organizacije trenutno vrše pritisak da promjene mišljenje. On misli da ne treba etablirati čitavu novu birokraciju, već da treba proširiti postojeće državne programe, kako je učinjeno u Vermontu - ili da Medicare počne pokrivati i ljude između 30 i 65 godina, ili da Medicaid počne pokrivati i druge ljude se niskim primanjima, a ne samo šačicu onih koji skapaju od gladi, gdje bi korisnici u dobi između 30 i 65 plaćali doprinos za takvo osiguranje, sukladan njihovim primanjima. Sramota bi bilo, kaže, da Demokrati odustanu od public optiona samo zato da bi dobili jedan (1) republikanski glas: Olympia Snow je rekla da bi glasala za reformu, ali bez 'public option'.

Dean je poznat po izjavi da je Americi dosta kapitalizma nakon osam godina Bushove vladavine. Tj. ne srami se kada ga proglašavaju socijalistom. Borba za univerzalnu zdravstvenu zaštitu u Americi traje već 90 godina i kad god progresivne snage dođu blizu nekakvog plana za reformu, bukači s desna, dobro i lukavo, poskrivećki plaćeni od moćnih lobbya, počnu kreštati: "socijalizam!" .

Osim toga, ima stvari koje socijalizam radi bolje od kapitalizma, kao što je zdravstvena zaštita. Vrlo siromašne socijalističke zemlje imaju daleko bolji sustav zdravstvene zaštite od vrlo siromašnih zemalja koje su sve podredile slobodnom tržištu, Kuba je tome najbolji primjer. Zdravstvene usluge nisu toliko različite od vatrogasnih, po tome kako ih je nemoguće adekvatno pružiti svima i pritom zaraditi profit.. A da li je itko ikada predložio privatizirati vatrogasnu službu?

Dean nam je otkrio što je problematično sa zakonom o zdravstvenoj reformi kako je sada napisan: prvo, nigdje se ne spominje uklanjanje tzv. fee for service - gdje su doktori nagrađeni po broju procedura koje naruče za pacijenta, što nebrojenim nepotrebnim pregledima, testovima, snimanjima i operacijama, gura trošak medicinske zaštite u nebesa. Ljudi u Kanadi u prosjeku umiru jednakom brzinom i učestalošću od srčanih oboljenja uz tri puta manje kompliciranih kirurških zahvata. S druge strane, takav pristup uništava instituciju obiteljskog liječnika - u Americi koja po glavi stanovnika za zdravstvo troši 2 puta više od Engleske, liječnici opće prakse slabije su plaćeni nego u Engleskoj.

Drugo, zakon će zabraniti osiguranjima da odbiju pružiti usluge ljudima zbog njihovih ranijih oboljenja, ali će dozvoliti da se rizičnijim pojedincima i grupama naplati skuplja premija. Dean je nezadovoljan tekstom zakona koji dozvoljava osiguranja da naplate do 100 posto veće premije takvim ljudima. U Vermontu, maksimalna zakonom dozvoljena razlika u cijeni osiguranja između relativno zdrave osobe i teškog bolesnika iznosi 20 posto.

Komentirajući "tribunale smrti" Sarah Palin i Newta Gingricha, Dean je priznao da Medicare troši 80 posto sredstava na zadnje dane života. Ljudima, kaže, treba pustiti da odluče, ali ako im ne možemo pomoći, moramo im to reći i pustiti ih da odluče kako će provesti zadnje dane svog života, drugim riječima pokušati ih odvratiti od najskupljih operacija, koje im i tako neće produžiti život, niti olakšati patnju.

A kako bi Dean za sve to platio? Uveo bi porez na benzin. Uviđa da bi to otežalo život siromašnijima koji svaki dan moraju putovati autom daleko na posao, no smatra da koliko bi većim cijenama benzina izgubili onoliko koliko bi dobili kroz univerzalno zdravstveno.