Popis stanovništva

06-21/05/2009 - Poslije mukotrpnoga popisa stanovništva, procesa koji se razvlačio godinu dana, sudanski je Centralni statistički ured objavio rezultate. Utvrđeno je kako zemlja ima ukupno 39 154 000 stanovnika, od kojih 21 posto ili 8 260 000 živi na Jugu; dodatno - oko pola milijuna Južnjaka živi na Sjeveru. Vlasti Južnoga Sudana su protestirale, jer smatraju da je broj stanovnika pod njihovom jurisdikcijom podcijenjen; tvrde kako Južnjaci čine najmanje jednu trećinu stanovnika zemlje. Problem se pojavio i u tri ratom razdirane darfurske provincije, kojima je zajedno pripisano 7 500 000 stanovnika, ali je nejasno kako je u tom metežu izvršeno njihovo prebrojavanje? Što je bilo sa neregistriranim, prisilno raseljenim licima u samom Darfuru i sa darfurskim izbjeglicama? Problema je bilo i u nepristupačnim oblastima Južnoga Kordofana i Ekvatorije. Nije jasno kako su prebrojavani nomadi koji su sa svojim stadima u stalnome pokretu, često zalazeći preko državnih granica.

Dok su na sjeveru i zapadu zemlje cenzusi i ranije vršeni, ovo je prvi puta da su obavljeni i u južnim provincijama, uključujući na teritoriju Južnoga Sudana, kojega nominalno kontrolira Sudanski narodni oslobodilački pokret (SPLM).  A popis je upravo vršen zbog SPLM-a i njegova mirovnog ugovora sa centralnom vladom potpisanoga 2005. Ovim je dokumentom Jugu priznata preliminarna autonomija, s tim što će na tom teritoriju u siječnju 2011. biti organiziran referendum na kojem će se stanovnici izjasniti da li su za ostanak u zajedničkoj državi ili će optirati za nezavisnost. Zato je bio nužan cenzus, koji će biti osnovica za sastavljanje izbornih okruga i biračkih spiskova.

Izborna je komisija, zajedno sa Statističkim uredom, odradila ogroman, ali Sizifov posao. Vjerojatno nije ni moglo drukčije u najvećoj afričkoj zemlji, površinski jednakoj čitavoj Zapadnoj Europi, čiji su stanovnici pripadnici 597 raznih plemena, koji govore nekih 400. različitih jezika i dijalekata. Recimo, stanovnici se u puno napučenijoj Nigeriji ne evidentiraju pojedinačno, već se njihov broj procjenjuje avionskim promatranjem veličine njihovih naselja. Vjerojatno su i ovdje mnoge brojke određivane od oka, ili izvlačene iz izjava lokalnih administratora, plemenskih poglavica, imama i misionara. Sigurno su i natezane na ovu ili onu stranu. Sam je predsjednik Centralnog statističkoga ureda izjavio kako je iznenađen brojem stanovnika u darfurskim provincijama, i manjim od očekivanoga broja Južnjaka evidentiranih na sjeveru zemlje.

Darfurski problem

24/02/2010 - Sudanska vlada i Pokret jednakosti i pravde (Justice and Equality Movement-JEM), najveća organizacija darfurskoga otpora, potpisali su u Dohi, Kataru, okvirni sporazum o miru. Postigli su, naime, politički dogovor o načinima rješavanja zajedničkih problema, koji će se dorađivati kasnijim pregovorima. Prvo je na dnevnom redu  prekid vatre; zatim povratak izbjeglica, za što treba osigurati infrastrukturu, a to će koštati. Osim toga im Kartum mora ponuditi udio, ne samo u lokalnoj vlasti, već i dodatne financijske stimulanse, prvenstveno sudjelovanje u budućim prihodima od nafte. UN i Afrička unija su pozdravili sporazum. Za nadati se da će se zaživjeti. Nekoliko prethodnih sa drugim darfurskim grupama je propalo.

Veliki uspjeh za vladu Omara Al-Bešira i za JEM, dojučerašnje smrtne neprijatelje. Komandosi ovoga pokreta su u svibnju 2008. pokušali oboriti kartumsku vladu. Nekoliko stotina JEM-ovih boraca su 10. svibnja napali i zauzeli vojnu bazu i aerodrom u Omdurmanu, gradu-blizancu Kartuma. Pristigli su pustinjom iz 600 km udaljenoga Darfura na nekih stotinu terenskih vozila. Pokušali su se probiti preko mosta Al-Ingaz preko Bijeloga Nila u sam Kartum. Navodno im je cilj bio zauzeti predsjedničku palaču i zgradu Nacionalne radio-televizije. Odbijeni su intervencijom sudanske armije, koja je u dvodnevnim borbama koristila tenkove, artiljeriju i helikoptere. Jedan dio pobunjenika se uspio povući. Ukupno je izginulo oko 250 ljudi na obje strane. Poginuo je i jedan ruski pilot koji je upravljao vladinim MIG-29. Pohapšeno je nekih 400 osoba, većinom JEM-ovih gerilaca, ali i nešto oporbenih sudanskih političara optuženih za podršku pobunjenicama. Kasnije su ovi oslobođeni, ali su u travnju 2009. osamdeset dvojica zarobljenih pobunjenika osuđena na smrt vješanjem.

Kartumska je vlada odmah poslije svibanjskih događaja optužila susjedni Čad i njegova predsjednika Idrisa Debija za logističku podršku JEM-u. Navodno je među napadačima bilo više čadskih oficira. Prekinuti su diplomatski odnosi sa Ndžamenom. Čadski je diktator odbacio te optužbe, tvrdeći istovremeno kako je Kartum stajao iz pobunjenika koji su se u veljači 2008. pokušali dokopati vlasti u njegovu glavnom gradu. No početkom veljače o.g. Deby je doputovao u Kartum i dvije su zemlje, prema Beširovoj izjavi - "riješile sve međudržavne probleme" i "okrenule novu stranicu međusobnih odnosa".  Njihovo je pomirenje omogućilo potpisivanje sporazuma u Dohi.            

18/03/2010 - Beširova je vlada potpisala sličan sporazum i sa Pokretom oslobođenja i pravde (Liberation and Justice Movement-LJM), drugom po snazi

General Omar al Bashir, sudanski voljeni vođa

darfurskom grupom. Ima ih još nekoliko manjih, Svakom od njih dominira po neko "afričko" pleme, odnosno njhovi vođe.

 

Sudanska je vlada prije četiri godine bila potpisala mirovni sporazum sa vojnom frakcijom Sudanskog oslobodilačkog pokreta (SLM/A), kojega je druga frakcija istoga pokreta odmah demantirala. Od tog sporazuma nije bilo ništa. No danas nije jasno da li SLM/A, bilo ponovo ujedinjen ili podijeljen u više frakcija, predstavlja neku snagu na terenu.    

Do prvih je ozbiljnijih darfurskih sukoba došlo 2002. Bili su uzrokovani katastrofalnom sušom što je pogodila zapadne krajeve Sudana, sužavanjem obradivih površina i pašnjaka, prirodnim rastom stanovništva i umnoženim brojem domaćih životinja. Veći dijelovi pašnjaka, koji su ranije koristili stočari, su se povukli prema rijetkim izvorima vode, a okolinu ovih su zauzeli poljodjelci sa svojim parcelama. Nasilni prodori stočara i njihovih stada prema spasonosnoj vodi, preko obrađenih površina, naišli su na otpor. seljaka. Ekološki je problem tako dobio političke dimenzije, jer se stočari-nomadi smatraju "Arapima", a seljaci-poljodjelci "Afrikancima". I jedni i drugi su muslimani i podjednako crni, samo su prvi jezično arabizirani, a potonji govore svoje plemenske jezike. I "način proizvodnje" im je različit. U prošlosti, kada je bilo više prostora za jedne i druge, kada su se kišne i sušne sezone regularnije smjenjivale, oni su koegzistirali i razmjenjivali proizvode svoga rada. To je prestalo. Na čelo seljačkoga otpora su stale gore nabrojane organizacije, koje brane interese

Etničke raznolikosti najveće su bogatstvo Sudana

plemenskih skupina Fura, Zagara i Masabita, dok stočari imaju svoje Džandžavid milicije, većinom regrutirane među pripadnicima plemenske konfederacije Bagara. Termin Džandžavid je zapravo tradicionalan naziv za arapske plemenske "ratnike na konju" ili "vražje jahače" u ovom dijelu Sudana i u susjednom Čadu. Oni ga sami ne upotrebljavanju, već se međusobno raspoznaju po svojim plemenskim ili klanskim vođama, ili po pomoćnim milicijama kartumske vlade - Narodnim snagama obrane ili Graničarskim specijalnim jedinicama - što se popunjavaju iz njihovih redova.

 

Centralna se vlada, koja inače za svoju vojsku regrutira "Arape", svrstala uz Džandžavide, jer je njihove protivnike smatrala "pubunjenicima i secesionistima". Naoružavala ih je i financirala. U sukob su se umiješali i drugi. Na samom početku - Gadafijeva Libija, također uz "Arape" Čada i Sudana, a kasnije Francuzi i Amerikanci, čije su kompanije nanjušile miris darfurske nafte, ali na strani „Afrikanaca".  Kinezi, koji već pumpaju naftu u drugim dijelovima Sudana i koji su otkrili depozite „crnoga zlata" u Darfuru, svrstali su se uz kartumsku vladu. Čadski vlastodršci, većinom pripadnici afričkih plemena što žive s obje strane zajedničke granice, također na strani „Afrikanaca". Na svom su teritoriju prihvatili nekih dvjesto tisuća darfurskih izbjeglica. Neki su izbjeglički zbjegovi prešli u Kongo, a drugi stigli i do Centralnoafričke republike.

Kartum, Omdurman, Bahrija, Gezira...

 20/03/2010 - Priča mi bivša studentica, koja je kod mene magistrirala upravo sa tezom o Darfuru, i koja je radila u UN-ovoj agenciji za izbjeglice u vrijeme upada JEM-ovih komandosa u Omdurman/Kartum u svibnju 2008. da joj se prethodnih mjeseci grad činio najmirnijim i najdosadnijim na svijetu. Zalazila je, doduše, poslom u bijedna izbjeglička naselja u predgrađima, ali je i tamo izgledalo sve pod kontrolom. A onda je 10. svibnja, kada se u kasno poslijepodne spremala vratiti u iznajmljeni stan blizu mosta što spaja Kartum sa Omdurmanom, počela pucnjava. Nije se usudila krenuti prema svome stanu, već je predvečer našla utočište kod prijateljice u blizini.

Sjedište Kartuma modernizira se do neprepoznatljivosti

Kod nje je ostala tu prvu noć, cijeli slijedeći dan i još pola trećega. Nisu imale pojma što se događa, dok su detonacije postajale sve glasnijim. Osim vojnih kolona koje su hitale prema Omdurmanu ljudi su nestali sa ulica. Vlasti su proglasile policijski sat. Počele su mobitelima od prijatelja saznavati što se zapravo događa. Mada je nacionalna TV objavila 11. svibnja da je "teroristički napad" skršen, iz daljine je dopirala sve slabija pucnjava još 12. u jutro.

 

Davno nisam bio u Kartumu. Navodno se od tada puno izmijenio. Posljednjih je godina, zahvaljujući prilivu petro dolara, kažu mi, nešto živnuo. Ulice su, barem u centru grada, asfaltirane. Zakrčene su automobilima. Nema više prekida struje. Telefonske veze, kako one stabilne telefonije, tako i mobilne, funkcioniraju. Radnje su pune kineske robe široke potrošnje. Uz Nil je izgrađeno nekoliko hotela.

Tri urbane aglomeracije glavnoga grada su - sam Kartum, današnji administrativni centar, gdje su Egipćani Muhameda Alija početkom XIX. stoljeća locirali svoj garnizon i prikupljali afričke robove. Kasnije su ga Englezi, pošto su tu prvo iskrvarili pred naletima Mahdističkoga pokreta otpora, a zatim ga 1898. porazili, uzeli za sjedište

Ilustracija: kolonijalni rat u Sudanu (evropsko viđenje događaja)

svoga Anglo-egipatskog kondominijuma. Engleski su mu gubernatori iscrtali tlocrt na obalama ušća Plavoga Nila, čije vode pristižu iz etiopskih planina, i Bijeloga Nila. što se napaja iz jezera Victorija (Tanzanijci ga nazivaju Mvanza) u Istočnoj Africi. Postao je glavnim gradom nezavisnoga Sudana 1956. Tu je nekada postojao Talijanski klub, u čijem sam se bazenu svojevremeno osvježavao. Nestali su Talijani, a nestao im je i klub.

 

No taj mi je dio velikoga Kartuma bio manje zanimljiv od Omdurmana. To je bio, a kažu mi i danas, orijentalni grad sa svojim sukovima i bazarima, u mnogočemu arapski, ali su se tu nudili kupcima i egzotični proizvodi iz Južnoga Sudana. Sjećam se višemetarskih zmijskih koža, afričkih maski od ebanovine i figurina od slonovače. U jednom od bazara su se prodavale egzotične životinje i ptice. Sarajlija Arnautović, koji me je jednom vodio tamošnjim uskim ulicama, mi je tada pričao o anatomskim osobinama sudanskih deva. Bio je profesor na kartumskom Veterinarskom fakultetu, upućen u Sudan preko Saveznog zavoda za međunarodnu tehničku suradnju. U Sudanu je poslovalo više firmi sa prostora tadašnje SFRJ. Jako je popularna bila jedna zagrebačka firma. koja se proslavila izgradnjom serije arteških bunara po čitavoj zemlji.

Treći dio današnjega glavnoga grada je Bahrija (u prijevodu, doslovno - jezero). Ima nekakvu vezu sa slivom dva Nila, između kojih se nalazi ogromna Gezira (otok), gdje se poslije britanskoga osvajanja Sudana počeo uzgajati pamuk. Pamuk zahtijeva puno vode, a njegova su polja navodnjavana prirodnim protokom voda između dva

Kartum, tržnica

Nila. Zahtijeva također brojnu radnu snagu. Između ostaloga su zbog toga Englezi u XIX. stoljeću, prvo okupirali Egipat, a onda išli u osvajanje Sudana. Zbog građanskoga rata u SAD - njihova je tekstila industrija naime bila ostala bez američkog pamuka. Uz obale Nila u Sudanu i Egiptu su mu našli zamjenu. U obje su zemlje lokalni feudalci, plemenske poglavice i prvaci sufijskih bratstava organizirali proizvodnju, prodajući dragocjeni pamuk britanskim trgovcima i fabrikantima. Domaće elite su postale posrednicima u ekonomskoj eksploataciji vlastitog stanovništva i suradnicima kolonizatora. Tako su njihove zemlje bile uključene u međunarodne monetarne tokove. To se danas naziva globalizacijom. Sve do otkrića i početka pumpanja nafte, unatrag nekih deset godina, pamuk je bio glavnim sudanskim izvoznim proizvodom.

 

Tri grada koji su sastavni dio Velikoga Kartuma danas zajedno imaju blizu dva i pol milijuna stanovnika; zajedno sa Kartumskom provincijom - blizu devet milijuna.        

Zločini i Međunarodni krivični sud

Već se u prvoj godini poslije izbijanja darfurskih sukoba govorilo o "genocidu" počinjenom nad lokalnim stanovništvom. Najglasniji su bili predstavnici Bushove administracije. Na njihov je prijedlog Savjet sigurnosti ovlastio generalnog sekretara UN-a uspostaviti posebnu Istražnu komisiju za Darfur. Ta je, poslije proučavanja dostupnih podataka, izvještaja sa terena. te intervjua sa nekim izbjeglicama u Čadu (kartumska joj je vlada onemogućila pristup Darfuru), podnijela izvještaj generalnom sekretaru, a ovaj ga proslijedio Vijeću sigurnosti. U izvještaju se kaže da se nisu mogle potkrijepiti tvrdnje o počinjenom genocidu, jer se nije došlo do dokaza o postojanju namjere kartumske vlade da se on počini. Ali je Komisija došla do potvrde o njezinoj krivičnoj odgovornosti i sa njom povezanih Džandžavid milicija, o kršenjima normi Međunarodnog prava i teškim povredama ljudskih prava. Civili su ubijani, mučeni, silovani i protjerivani, a njihova naselja razarana, imovina uništavana i prisvajana  Žrtve su većinom bili pripadnici t.zv. afričkih plemena. Komisija se nije upustila u procjenjivanje broja poginulih i umrlih. No procijenila je, pretpostavljam na osnovu broja registriranih u izbjegličkim logorima, da je već 2005. unutar tri darfurske provincije bilo oko 165.000 prisilno raseljenih lica, a u susjednom Čadu oko 200.000 izbjeglica  I pored tog nalaza, različiti su predstavnici UN-ovih agencija, pa i sam generalni sekretar UN-a, sporadično govorili o "darfurskom genocidu"; među njima i tužitelj Međunarodnoga krivičnoga suda u optužnici protiv sudanskoga predsjednika Bašira podignutoj lipnja 2008.

Procijene o broju poginulih i umrlih u darfurskim sukobima kreću se od 50.000 do 450.000. Najbliža je istini vjerojatno cifra od 298.271 žrtava, od kojih je 80 posto pomrlo od bolesti i gladi, objavljena u siječanjskom broju uglednog britanskog časopisa The Lancet.  Riječ je o analizi grupe stručnjaka izrađenoj prema istoj metodologiji kojom se utvrđivao broj žrtava u Ruandi, a zatim i u Iraku. U slučaju Ruande utvrđena je namjera fizičke eliminacije Tutsi stanovništva, dakle komandna odgovornost za Ruandski genocid, što nije (do sada) potvrđeno u slučajevima Iraka i Darfura.         

Gore sam spomenuo Međunarodni krivični sud (MKS), čije je sjedište u Haagu, Nizozemskoj, isto kao i Međunarodnom sudu za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije. Riječ je o odvojenim institucijama. MKS je osnovan 2002. za istraživanje i suđenje zločina genocida, ratnih zločina i povreda međunarodnog humanitarnog prava. Do sada mu je pristupilo 111 država, dok ih je 38 potpisalo odluku o osnivanju suda, ali je nije ratificiralo. Sud je u principu nadležan za zločine državljana zemalja-članica, one počinjene na njihovu državnom teritoriju, ili one koje im proslijedi Savjet sigurnosti UN-a. Mnoge države su apstinirale od pristupa ovom Sudu. Među njima - SAD, Rusija, Kina, Indija, Izrael - i Sudan. Sud je do sada pokrenuo istrage o zločinima počinjenim u sjevernoj Ugandi, DR Kongu, Centralnoafričkoj republici i Darfuru.

U veljači 2007. je pokrenuo istragu protiv sudanskoga ministra za humanitarna pitanja Ahmada Muhamada Haruna i malo poznatog džandžavidskoga prvaka Ali Kušaiba, a 2008, protiv sudanskoga predsjednika Bešira, za kojim je u ožujku 2009. izdat nalog za hapšenje. Bašir je prvi šef države osumnjičen od ovoga Suda. Kartum je odbacio obje optužnice sa obrazloženjem da je sud nenadležan za Sudan i za njegove državljane. Optužnice smatra politički motiviranim. Afrička unija je priopćila kako je optužnica MKS-a ne obvezuje. Jednako se izjasnila Arapska liga. Inače kartumska vlada ne negira da su u sukobima sa darfurskim pobunjenicima obostrano počinjeni zločini nad civilnim stanovništvom, ali kategorički odbacuje tvrdnje da se neki od njih mogu pripisati njoj, njezinim trupama ili njezinim čelnicima.         

22/03/2010 - U Kairu je jučer završena Međunarodna konferencija za rekonstrukciju Darfura. Cilj joj je bio prikupiti dvije milijarde dolara pomoći za tu ratom opustošenu sudansku oblast, ali je predbilježen iznos od svega 841 milijuna dolara. Najviše je osigurala Islamska banka razvoja - 355 milijuna, Katar - 200 milijuna, EU - 95 milijuna, Turska - 70 milijuna, itd.  No druge zemlje već provode ili planiraju vlastite programe pomoći: SAD su u tu svrhu izdvojile 528 milijuna, Kina - 160, Francuska - 75, Saudijska Arabija - 40. Konferencijom su supredsjedali ministri vanjskih poslova Egipta i Turske. Osnovan je komitet Organizacije islamske konferencije, koji će odobravati i nadzirati programe pomoći, priticanje novca i njegovu raspodjelu.     

Izbori 2010.

03/04/2010 - Više puta odlagani izbori za predsjednika države, madžlis (parlament), provincijske skupštine i guvernere su zakazani za 11-13. travnja, ali još nije jasno što će se dogoditi. Odlagani su zbog također odlaganoga i kontraverznog popisa stanovništva, zbog određivanja granica između Sjevera i Juga i između provincija, neslaganja oko izbornoga zakona i o načinima glasanja, registracije glasača i sastavljanja izbornih listi, i rata u Darfuru. Za parlamentarne izbore se prijavilo 69

Strane u sudanskim ratovima četo mobiliziraju djecu

stranaka, a za predsjednički položaj 11 kandidata. Više oporbene stranaka Sjevera zahtijeva ponovo odlaganje izbora, i prijete bojkotom. Dvojica su se predsjedničkih kandidata s različitim obrazloženjima povukla. Predsjednik Bešir, prvak i kandidat vladajuće Stranke nacionalnoga kongresa, tvrdi kako odlaganje ne dolazi u obzir. U tomu ga podržava i južnjački SPLM, koji je povukao svoga kandidata Jasara Armana, kako bi pomogao izboru Bešira. Sa njegovom je vladom SPLM 2005. potpisao mirovni ugovor, kojim su bili predviđeni sadašnji izbori i referendum o budućem statusu Juga 2011. godine. Bešir im je garant da će se referendum doista održati. I Amerikanci, koji su posredovali potpisivanju toga mirovnog sporazuma, također podržavaju sadašnji datum izbora. Poslali su u Sudan specijalnog izaslanika (iako je Washington prekinuo diplomatske odnose sa Kartumom!), izvjesnog Scotta Gartona, koji je poslije razgovora u sudanskoj Izbornoj komisiji, izjavio da je „stekao uvjerenje kako će izbori biti pošteni". Narednih bi dana trebao još uvjeriti sjevernosudanske političare da odustanu od najavljenoga bojkota. A ove je Bašir optužio da su „američki agenti"!

 

Ovdje valja podsjetiti da je kartumska vlada 2006. postigla i dogovor sa prvacima tzv. Istočne fronte, čije su dvije najvažnije organizacije - Beža kongres i Slobodni lavovi Rašaide - operirale u tri istočne provincije - Kasali, Crvenomorskoj i Gedaref. Neposredno prije toga su borci ovih organizacija ugrožavali sigurnost naftovoda što spaja Kartum sa terminalom u Port Sudanu na Crvenom moru.

Omaru Al-Baširu, sudanskom predsjedniku već 21. godinu, bilo je važno, poslije sporazuma sa Južnjacima i sa predstavnicima Istočne fronte, naći zajednički jezik i sa

Bashir u svom elementu

darfurskim pobunjenicima prije ovih predsjedničkih i parlamentarnih izbora. Potpisane sporazume je prikazao kao svoj veliki uspjeh, što mu se mora priznati ako je sa njima doista nađena formula za rješavanje problema ove zemlje..

 

E, sad, analitičari Međunarodne krizne grupe (International Crisis Group-ICG) unaprijed tvrde kako će ti izbori biti promašeni. Citiram dio njihova priopćenja od 30/03: „Glavna briga vladajuće Stranke nacionalnoga kongresa (NCP) je kako pobijediti na izborima (...) Manipulirala je sa rezultatima cenzusa i registracijom birača, ispisala Izborni zakon kako joj odgovara, crtala izborne okruge, kooptirala tradicionalne lidere i kupovala plemenske lojalnosti. Činila je to po cijelom Sudanu, a osobito u Darfuru, gdje je imala slobodu djelovanja i sredstva za provođenje svoje strategije, pošto je to jedina regija podvrgnuta Zakonu o izvanrednom stanju. Pošto je riječ o temeljito manjkavom (izbornom) procesu, međunarodna bi zajednica (...) treba znati, bez obzira kakav će biti ishod izbora, kako će pobjedniku vjerojatno nedostajati legitimiteta".

27/04/2010 - Na prvim pluralnim izborima poslije 24. godine očekivano je „pobijedio„ Omar Al-Bešir. Prema zvaničnoj objavi Centralne izborne komisije - prikupio je 68 posto glasova. Ne znam kako, ali su preostali glasovi, pripali i nekim viđenim oporbenjacima što su „odustali"  Bešir dakle ostaje na kormilu klimave države i ponovo će sastaviti koalicionu vladu sa Salvom Kirom, predsjednikom južne poluautonomne provincije, kojemu je tamo povjerenje ukazalo 93 posto glasača što su izašli na birališta.

Šezdesetosmogodišnji general Bešir je odmah poslije objave rezultata istupio na televiziji i rekao da će biti „predsjednik svih Sudanaca", uključujući onih koji nisu za njega glasali, da će se referendum o budućnosti Južnoga Sudana održati 2011. kako je predviđeno, i da će sve učiniti kako bi u Darfuru zavladao mir.

Promatrači EU-a i Carterova centra iz SAD su se ogradili od ovih izbora na kojima "nisu ispoštovani demokratski standardi". Predstavnici najvažnijih sjevernjačkih stranaka, koje su „bojkotirale" izbore, su bili puno oštriji. Većina ih je različitim riječima diskvalificirala kao unaprijed namještene, izmanipulirane i t.sl. Kritikama se pridružio i prvak Pokreta pravde i razvoja (JEM) iz Darfura, koji je nedavno potpisao mirovni sporazum sa vladom. Jedini su zadovoljni ishodom - vladajuća Stranka nacionalnoga kongresa i južnjački Sudanski narodnooslobodilački pokret (SPLM). Ovaj je prije izbora „povukao" svoga predsjedničkog protukandidata (koji je ipak prikupio blizu 22 posto glasova!) i odlučio ne sudjelovati u utrci za zastupnička mjesta u većini sjevernih provincija, što je bilo dogovoreno sa Beširom. Bešir se za uzvrat obavezao da neće dovoditi u pitanje izborni postupak na jugu i minirati referendum o statusu Južnoga Sudana slijedeće godine. Salva Kir se na sumnjiv način domogao svojih 93 posto glasova na Jugu, a jednako je sumnjivo kako je sam Bešir u Darfuru uspio prikupiti najveći broj glasova.

Sada preostaje vidjeti da li će Bešir ispoštovati sve sporazume koje su on i njegovi predstavnici potpisali.     

01/05/2010 - Jedan od njegovih doglavnika iz Stranke nacionalnoga kongresa, Hagmagid Svar, je izjavio kako su počeli pregovori sa svim strankama za pronalaženje rješenja za sudanske probleme i postizanje "apsolutnoga mira", a to su - "pitanje referenduma u Južnom Sudanu, problem Darfura i zadovoljavanje potreba stanovništva". 

No, budućnost je neizvjesna. 

Tagovi: Afrika, Sudan