Prije zore, 4. veljače, Ramya Salaha, 33-godišnji pisca i pjesnika, zaustavila je gradska patrola, jedna od mnogih nastalih tijekom pobune u glavnom gradu. U svojoj torbi imao je protuvladine pamflete te ga je patrola izručila egipatskoj vojsci, započevši na taj način ono što on naziva četrdesetosmo satnom sagom pritvora i mučenja.

Pripadnici vojne policije tukli su ga šakama i palicama dok mu nos nije prokrvario, izjavio je Salah. Sljedeći dan - rekao je - zavezali su ga uza zid, tukli kožnim remenom, svukli ga do gola te su pustili toliko struje kroz njegovo tijelo pomoću naprave za elektrošokove, da tjedan dana nakon mučenja nije imao osjeta u lijevoj ruci.

Salahova priča samo je dio onoga što grupe za obranu ljudskih prava opisuju kao ponavljajući uzorak mučenja zatvorenika od strane egipatske vojske podržane SAD-om, koja je preuzela kontrolu nad zemljom nakon ostavke predsjednika Hosnija Mubaraka.

Vrhovni sud egipatskih vojnih snaga prisegnuo je u petak da će osigurati slobodne izbore i ustavne reforme, da neće kažnjavati prosvjednike, te da će braniti "legitimne zahtjeve naroda" koji je 18 dana izlazio na ulice ne bi li svrgnuo Mubaraka s vlasti.

Doduše govori se da iza kulisa, vojnici i vojna policija provode istu vrstu proizvoljnih uhićenja i mučenja za koje se dugo vremena optuživalo egipatsku policiju. Zatvorenici i grupe za obranu ljudskih prava tvrde da vojska - poslana na egipatske ulice prvi put nakon 25 godina i nestanka policijskih snaga nakon sukoba s prosvjednicima od 28 siječnja - nastavlja tradiciju državno odobrenog nasilja koje se pokazalo kao jedna od ključnih iskri ustanka.

Humans Rights Watch optužio je vojsku za kampanju zastrašivanja uperenu protiv prosvjednika i njihovih pristaša, ističući da du vojnici i vojna policija proizvoljno zadržali najmanje 119 ljudi od 28. siječnja te su mučili barem petoro zatvorenika.

"Ovakva uhićenja i izvještaji o zlostavljanjima u pritvoru upravo su ona stvar koja je na prvom mjestu i potaknula demonstracije", izjavio je Joe Stark, zamjenik direktora HRW-a za Bliski istok i Sjevernu Afriku.

U intervjuu koji je dao ovaj tjedan, Salah je prezirno odbacio ideju da bi vojska - unovačena sila na koju se već dugo vremena gleda kao na bedem egipatskog nacionalizma - bila išta neutralnija sila nego što je to bila omražena policija ili bilo koja druga naoružana postrojba Mubarakovog režima.

"Kada su vojne snage prvi put izašle na ulicu navijao sam za njih", rekao je Salah, koji je zamolio da ga se zove po njegovom srednjem imenu ne bi li na taj način izbjegao moguću odmazdu. "Sada mislim da sam ja taj koji će otići, a režim nikada neće otići".

"Sve vladine institucije slizane su jedna s drugom. Oni su jedna banda."

Američki dužnosnici hvalili su vojsku, koja prima 1.3 milijarde dolara američke pomoći svake godine, zbog održavanja reda nakon nestanka policije i odbijanja upotrebe sile protiv prosvjednika.

"Smatram da je egipatska vojska tijekom cijele ove epizode držala pokazala uzorno držanje. Djelovala je umjereno i obuzdavajuće", izjavio je američki ministar obrane Robert Gates ovaj tjedan. "I iskreno, napravili su sve ono za što smo se mi nadali da će napraviti. Zato bi rekao da su napravili značajan prilog evoluciji demokracije koju sad gledamo u Egiptu".

Ali slika na ulicama, gdje su česti prizori bratimljenja i fotografiranja prosvjednika i vojnika, prilično je različita od one koju oslikavaju zatvorenici.

Salah je izjavio da su ga vojnici neprestano psovali, da su mu u trenutku puštanja odbili vratiti dokumente i mobitel te su ga optužili da je agent Irana i strani špijun, što je optužba koju je tadašnji potpredsjednik Omar Suleiman sam često upućivao pripadnicima prodemokratskog pokreta koji su sami stručnjaci opisali kao nevjerojatno raznolik.

Saleh je rekao da je bio zadržan u postaji vojne policije u blizini palače Abdeen, službene predsjedničke rezidencije u Kairu. Jutro nakon njegovog uhićenja, službenici vojne policije privezali su mu zglobove za metalno stubište, izjavio je. Nakon što su ga tukli remenjem, rekao je, svukli su mu odjeću te su primijenili elektrošokove na njegovu glavu, vrat, leđa i genitalije.

"Nakon toga su me ponovo odjenuli. Ali nisam mogao prestati drhtati", prisjeća se.

Izjavio je da ga vojna policija uopće nije ispitivala te ga nije suočila s nijednom ozbiljnom optužbom. Nakon zadnjeg serije udaraca, rekao je, odnijeli su ga u drugu sobu, gdje je vidio grupu uhićenih aktivista koji razgovaraju s vojnicima "kao s normalnim ljudima". U tom trenutku jedan je oficir naredio vojnicima da ga prestanu tući, i nekoliko sati kasnije bio je oslobođen.

Salahov slučaj preslika je iskustva još jednog bivšeg zatvorenika, dvadesetosmogodišnjeg Maysara Omara, kojeg su pro-Mubarakove bande zarobile 4. veljače na Trgu Tahir, epicentru kairskih prosvjeda, te ga izručile vojnicima. Nakon što su mu zavezali oči i tukli ga nekoliko sati, izjavio je Omar, smjestili su ga u ambulantna kola, za koja je mislio da će ga konačno odvesti u sigurnost.

Umjesto toga, dvojica vojnika unutar vozila nastavila su ga udarati dok su se vozili prema Egipatskom muzeju, na sjevernom dijelu Trga Tahir. Unutar muzeja, izjavio je Omar, pripadnici vojne policije formirali su polukrug oko njega i nastavili ga metodično udarati. Izbjegavali su udarce u glavu, gdje se masnice najlakše poznaju, ali su ga udarali po cijelom tijelu šakama, palicama i kundacima.

Ispitivači su ga dodatno mučili s pitanjima: Za koga radiš? Zašto si u Tahiru? S kojim si stranim grupama povezan?

"Vojnici su mi rekli da smo svi mi vandali i strani špijuni s planovima za uništenje zemlje", izjavio je Omar, 28-godišnji mladić s dreadlocksima koji radi kao učitelj. „Bili su puni mržnje za ljude poput mene, a izgledalo je da im ovakvi postupci nisu nimalo strani".

Omar je rekao da ga je njegovo vlastito iskustvo dodatno zabrinulo oko uloge koju će vojska imati u tranziciji nakon Mubarakove ere.

"Sa svim tim zlostavljanjima, očito je da se ništa nije promijenilo", kaže. „Ujutro govore jedne stvari, a navečer muče ljude. Dominiraju procesom vladanja. Zato ne želimo nikakve vojne intervencije u javnom životu".

Dan Williams, aktivist Humans Right Watch-a koji je uhićen prošli tjedan tijekom vojne racije na Hisham Mubarak zakonski centar, grupaciju koja je pružala zakonsku pomoći i podršku prosvjednicima, izjavio je da ga je vojni časnik optužio da je izraelski špijun. Tijekom noći koju je proveo u pritvoru, urlici i zavijanja koja je čuo da dopiru iz vojnog zatvora sugeriraju da vojska nije neutralna snaga kakvom je žele prikazati pripadnici Obamine administracije.

"Ako ste bili u Egiptu tijekom godina, mogli ste vidjeti kako policija koristi puno gora sredstva u puno manjim demonstracijama nego što je ova", izjavio je Williams. „Nije stvar u tome što vojska sad kontrolira ulice na neki ad hoc način. Ona sada kontrolira Egipat".