Istina, stručnjaci tvrde da će se u nuklearnom reaktoru kao nusprodukt naći plutonij-239 koji se nakon daljnje obrade može koristiti za nuklearno oružje, no ta se činjenica fino uklapa u novinske naslove i to je sve. Bushehr naime, ima malo stvarne veze s iranskim nuklearnim programom oko kojeg se dugo i bezuspješno vode pregovori odnosno strahom da je Iran na putu da ovlada tehnologijom proizvodnje nuklearne bombe.

Ruska odgađanja

Iranski stručnjaci sigurno imaju znanja i mogućnosti da dalje obrađuju plutonij-239, no, kako je proces iznimno radioaktivan i opasan po ljudsko zdravlje, teško da bi se Iran odlučio za takvo što, pritom s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju za vratom. Uostalom, Bushehr nije srce iranskog nuklearnog programa. Gradnja je započela prije 35 godina i tada je partner šaha Reze Pahlavija bila njemačka tvrtka Siemens. Nakon islamske revolucije Siemens se na političke pritiske povukao iz posla da bi se 1995. godine u gradnju Bushehra uključila ruska Savezna agencija za atomsku energiju Rosatom. Centralu je trebalo praktički ponovo sagraditi, a dodaju li se tome stalna ruska odgađanja (dobro im je služila za pritisak na Teheran ili Washington), ne čudi što je puštena u pogon tek prošle subote.

Skriveni kapaciteti

Američki stručnjaci tvrde da se iranski nuklearni program bazira na uraniju, ne na plutoniju te da je poučen iračkim iskustvom Iran svoje nuklearne kapacitete dobro skrio, a trag im je dodatno zameo silnim dezinformacijama koje su svako malo puštane u javnost. Pretpostavlja se stoga da bi bilo potrebno puno bombardiranja, a i onda se ne bi moglo sa sigurnošću reći da je iranski nuklearni program zaustavljen. Izrael se stoga najvjerojatnije u takvu operaciju ne bi upuštao sam. Za njega bi posao morala obaviti Amerika, a ona pak na to, barem zasad, nije spremna. SAD-u treba Iran u Iraku i Afganistanu, a ne novih zaoštravanja. No, ima još nešto, Sjeverna Koreja nije bila zaustavljena kada je razvijala nuklearnu tehnologiju. Zna se, naime, da je nuklearna tehnologija najefikasnija kao prijetnja. Ona Sjevernoj Koreji ne treba želi li uništiti Seul, to može konvencionalnim oružjem porazmještenim na granici. Ista teza vrijedi i za Iran. On sa svojim raketama može do Izraela i nuklearna bomba mu za to ne treba. To što Iran zapravo pokušava je nametnuti se kao stožerna zemlja na Bliskom istoku, a to s obzirom na golemu konkurenciju odista nije jednostavan poduhvat. Prijetnja nuklearnim oružjem izvrsno služi cilju uspostavljanja nove geopolitike, tim više što sve što Izrael i SAD čine i govore samo pomaže stvaranju dojma o snazi Irana. Medijska reakcija na Bushehr samo je jedan od kamenčića u tom mozaiku.