Philip Gourevitch, u komentaru za New Yorker, napisao je:"U demokraciji, gradonačelnik koji misli da može ušutkati tisak, ne štiti javnu sigurnost, gradonačelnik, koji misli da može dopustiti policiji da zlostavlja građane, bez da za to odgovara, ne može tvrditi da je na strani reda i zakona". Glasnogovornik New Yorške policije, Paul J. Browne, izjavio je da je 2 mjeseca okupacije koštalo grad 8 miliona dolara u izvanrednom i prekovremenom radu policije: gušenje naših prava i sloboda koštalo nas je, dakle, oko 130 miliona dolara na dan. A to je bez tužbi i odšteta koje će grad sada godinama morati plaćati ljudima koji tuže policiju za zlostavljanje: tužbe je jednostavno podnijeti ovdje.

Masa prosvjednika usred mrkle noći i bez javnog prijevoza, nije otišla daleko, nego je okupirala drugi trg u blizini (Foley Square), gdje su dočekali zoru sa sloganom "Ne možete deložirati ideju čije vrijeme je došlo". U 6 ujutro Bloomberg se pojavio na konferenciji za tisak i objasnio da je park morao biti evakuiran budući su "higijenski i sigurnosni uvijeti u parku postali nepodnošljivi". U međuvremenu je tim od 11 odvjetnika predvođen odvjetnikom Gideon Orion Oliverom čitavu noć sastavljao tekst tužbe protiv grada i već pola sata nakon Bloombergove konferencije za tisak, sutkinja Vrhovnog Suda New Yorka, Lucy Billings, u 6:30 ujutro naredila je gradu i policiji da dozvoli povratak prosvjednika u Zuccotti park do donošenja pravomoćne presude.

Cijeli dan su međutim službenici grada i kompanije Brookfield Properties izbjegavali poštivati odluku suda pod raznim izgovorima: trebaju popravljati žice podzemne rasvjete ili našli su sumnjivi paket pa treba držati park evakuiranim dok policija ne ispita, itd. Do kraja dana donesena je presuda: prosvjed je dozvoljen pod prvim amandmanom, ali ne i okupacija; prosvjednici smiju natrag u park, ali bez šatora, vreća za spavanje, hrane, itd. Prosvjednici su se privremeno vratili u park te večeri, i plenumi se i dalje održavaju u parku.

Kako su im oduzeli trg, prosvjednici su se razmilili po gradu, po prometnim ulicama kao 6. avenija i Canal ulica, te su ponovno marširali preko Brooklynskog mosta, ovaj puta po pločniku za pješake i nitko ih nije dirao. Marš preko mosta dešavao se u ranim večernjim satima i bio je popraćen videom projiciranim putem snažnog projektora na zid zgrade telefonske kompanije Verizon: Mi smo 99%. Mi smo nezaustavljivi!

U svom saopćenju 15, studenog ujutro, plenum je izjavio: "Danas smo jači nego jučer, a sutra ćemo biti još jači nego danas. Okupiramo da bi oslobodili". Bloomberg je pokušao omalovažiti prosvjed nakon evakuacije izjavljujući: "Prava priča za novine sutra ujutro je da nije baš bilo tako puno ljudi na tom maršu". Iz videa se vidi da jeste.

Prije 240 godina Pariška Komuna je također trajala samo 2 mjeseca, ali je zauvijek promjenila francusko društvo (iako su se njene ideje o separaciji crkve i države, pravima žena, i pravima radnika počele zaista primjenjivati tek desetljećima kasnije) - a zanimljivo je i da je Marx kritizirao komunare za gubljenje vremena na plenume umjesto da su odmah silom zauzeli Versailles i nacionalnu banku :).

Tako je i dvomjesečna Okupacija Wall Streeta već promjenila američko i u manju ruku globalno društvo.

Koje su posljedice?

Iako je park nasilno evakuiran, okupacija je pobjedila. Ideja, da jedna samozadovoljna, drska manjina bezobrazno i nepravedno izrabljuje većinu, okupirala je društvo, medije, politički diskurs, javno mnijenje i svakodnevno razmišljanje svakog od nas. Termini 99% i 1% ušli su u rječnike, postali su dio svakodnevnih razgovora i reklamnih kampanja za različite proizvode. Wall Street Journal pružio je mogućnost čitateljima da izračunaju da li spadaju u 99%. Muzika Woody Goothrie-a se sada promovira kao "zvuk za 99%". Na Craigslisti su se pojavili oglasi za stanove u Boerum Hillu (Brooklyn): "Živite kao 1%!" Na Trgu Sindikata (Union Square) u New Yorku prodaju se "Darovi za 99%". Fox News je ostao usamljen u negativnom prikazivanju prosvjeda, ismijan na terenu od prosvjednika , i od profesionalnih satiričara u Saturday Night Live. Do okupacije, dug i deficit bile su dominantne ekonomske teme u američkim medijima, po diktatu Partije čaja. Danas su glavne teme nezaposlenost i nejednakost u primanjima. Dylan Byers, reporter bloga Politico, nedavno je primjetio kako se upotreba termina "nejednakost u primanjima" upetostručila od početka okupacije. CNN istraživanje pokazuje da danas 60% građana nece podržati nikakav plan za redukciju deficita koji ne uključuje podizanje poreza najbogatijima.

Na to Republikanci u Kongresu apsolutno ne žele pristati. Obama je bio sazvao tzv. super-komitet sastavljen od Republikanaca i Demokrata da donese mjere za redukciju deficita. Demokrati su pristali na rezove u socijalnim davanjima, ukoliko Republikanci pristanu na minimalno povećanje poreza. Republikanci su rekli odlučno ne. Dio prosvjednika iz Zuccotti parka otišao je pješice od New Yorka do Washingtona (projekt Okupacija Autoputa) da protestira protiv rezova u socijalnim davanjima. Pod pritiskom Okupacije, Demokrati su pronašli svoju kičmu, te na kraju nikakav dogovor nije postignut, pa će sada stupiti na snagu privremene automatske mjere za redukciju deficita, koje najviše smanjuju izdatke za vojsku, te će, vjerovatno, Pentagon pritisnuti Republikance da napuste svoje besmisleno protivljenje povećanju poreza na ljude sa visokim primanjima.

Primanja odnosno tzv. "bonusi", koji se svakog prosinca izdaju zaposlenicima na Wall Streetu ove će godine biti 20-30% manji 

Političke i društvene posljedice već se osjećaju: Republikanci gube glasove, njihove inicijative (da se državnim službenicima zabrani sindikalno organiziranje) propadaju u Ohio-u, Mississipi-u, Maine-u, njihovim guvernerima predstoji izglasavanje nepovjerenja u državnim skupštinama (Scott Walker, Wisconsin).  Senator Sanders je naveo Ben Bernankea (američka verzija Rohatinskog) da prizna da su prosvjednici "donekle u pravu" da nas je financijski sektor doveo do sadašnje krize.

Primanja odnosno tzv. "bonusi", koji se svakog prosinca izdaju zaposlenicima na Wall Streetu ove će godine biti 20-30% manji, a u kuloarima se govori i o tome kako ih treba potpuno ukinuti, dok nekim, donedavno velikim i nedodirljivim "tajkunima", kao što je Jon Corzine (bivši generalni direktor Goldman Sachsa, pa guverner države New Jersey), danas prijete istrage i, nadajmo se, zatvorske kazne.

Wall Street je pun takvih plačipizdi, kako o njima piše Paul Krugman za New York Times, no zašto bi političari više slušali njihovo jamranje i ravnali se prema njihovim potrebama? Jeste, oni drže novčanik, ali oni su samo 1 od 17 birača u New Yorku, a njihov udio u biračkom tijelu još je znatno manji drugdje u Americi: "Do prije par tjedana činilo se da je Wall Street uspješno podmitio i prisilio naš politički sustav da zaboravi cijelu tu priču o tome tko je pokupio pare nakon što je razorio svjetsku ekonomiju. Onda se najednom pojavila grupa ljudi inzistirajući da se o tome ponovno govori." To je promjena koja se desila uslijed Okupacije Wall Streeta. I ta promjena se desila i u drugim zemljama: u Londonu, po prvi puta u nekoliko stoljeća, zapravo sve od Putney debata 1647., financijski moćnici bili su prisiljeni odgovarati narodu: na stepenicama katedrale Sv. Paula, predsjednik Korporacije Grada Londona, Stuart Fraser i njegov pomoćnik pravdali su se pred radikalnim svećenikom William Taylorom, Jihn Christensenom iz Mreže za Poreznu Pravdu i sudionicima Okupacije Londona.

Originalne ideje za rješavanje ekonomske krize se pojavljuju, kao, recimo, kod profesora sociologije Herberta Gansa sa Sveučilišta Columbia, da treba smanjiti broj učenika u razredima, kako bi se zaposlilo više učitelja i kako treba smanjiti broj sati u radnom tjednu kako bi se moglo zaposliti više ljudi, jer u suprotnom imat ćemo jedno vrlo bijesno društvo u kojem se bogataši jednostavno neće moći osjećati sigurno ni uz kakav sigurnosni aparat. Originalne teorije kako ekonomske krize nastaju izniu, kao na primjer Williama Robinsona, profesora sociologije se Kalifornijskog Sveučilišta Santa Barbara, kako je ovo možda posljednja kriza kapitalizma, jer da isti nema više kuda rasti, a bez rasta on ne može opstati.

U takvoj euforiji sa zebnjom sam jedino primjetio da je u Španjolskoj, unatoč burnih Los Indignados prosvjeda u proljeću ove godine, ipak desnica pobjedila na izborima ove jeseni.  Da li se to može ponoviti u SAD-u? Da unatoč Okupacije Wall Streeta ipak slijedeće jeseni pobjede Republikanci? I tko bi to mogao biti od osam klaunova koje gledamo u već 11 epizoda lošeg televizijskog zabavno-političkog programa? Rick Santorum, koji bi natjerao žene, koje su zatrudnjele od silovanja, da zadrže

trudnoću? Koji kaže da je sasvim OK poubijati Iranske, Sjeverno-Korejske i Ruske nuklearne fizičare? Ili možda Michele Bachman, majka 23 usvojena djeteta, koja je protiv obaveznog cijepljenja i tvrdi da je do svog stava o porezima došla u konzultaciji sa Bogom?

Newt Gingrich, stara Washingtonska ruka, autor Ugovora s Amerikom, višestruko diskreditiranog Republikanskog Memoranduma? Ili Tim Pawlenty, koji bi mučio ratne zarobljenike? Herman Cain, kojeg već dvije žene tuže za napastovanje? Mozda Jon Huntsman, čije stavove još nismo uspjeli razabrati u 11 debata? Ili Rick Perry, koji bi rado ukinuo četiri savezna ministarstva, ali se ne može tocno sjetiti koja? Sigurno Ron Paul, koji se ne bi zaustavio na četiri ministarstva, nego bi lijepo ukinuo cijelu saveznu vlast, za koju kaže da je zadnja godina u kojoj nije "učinila sve pogrešno" negdje 1987. ili 1988.? Dakle, ostaje nam Mitt Romney, bivši guverner Massachussetsa, koji je u tu državu uveo obaveznu zdravstvenu zaštitu, a sad tvrdi da je greška da Obama taj njegov program želi primjeniti na čitavu naciju.

Romney je lijepo lice ručne politike. Oličenje 1%. Čovjek koji se obogatio na otpuštanju drugih danas se želi prikazati kao netko tko će pomoći rješiti krizu nezaposlenosti?! Njegova tvrtka Bain Capital kupila bi tvornicu pozajmljenim novcem, prividno ju učinila profitabilnijom i vrijednijom, tako da ju sve više zadužuje (dvostruki prihod uz trostruki dug), zatim bi otpustila polovicu zaoposlenika i prebacila njihove poslove u druge zemlje s jeftinijom radnom snagom, kako bi se ti krediti mogli otplaćivati bez da se zadire u profite, koje je iz iste tvornice svakodnevno izvlačila, isplaćujući basnoslovne sume svojim financijskim maherima, koji su smislili kako da se legalno bogate i na tuđem radu i na tuđem kapitalu, dok je na tisuće radnika ostajalo bez posla. Nakon što bi tako isisali tvornicu, onda bi je natjerali, podmićujući pri tom rukovodstvo, čija suradnja bi im trebala, da samu sebe otkupi, poslije čega bi ista naravno bankrotirala, a oni bi krenuli tražiti drugu žrtvu. Njihov slogan je očito bio: radi više za manje novca kako bi tvoj šef mogao izvući veći profit. Ne čudi me zato da je tokom debate na pitanje što bi on učinio u svezi ovrha i ljudi koji gube svoje domove, hladno i uglađeno odgovorio kako se "on ne bi mješao u normalne procese tržišta".

Nadam se da je to dovoljno jasna poruka za 99% populacije da ih nikakav televizijski spin neće nagnati da glasaju za gada. Posebno zato što su te ovrhe čisti gubitak za svakoga. Ljudi gube kuće. Ali banke ne dobivaju novac. Dobivaju kuće s kojima ne znaju što će. Ne mogu ih prodati, jer nema kupaca, budući da nema novca. Kuće tako zjape prazne i svakodnevno im pada vrijednost. I cijelim četvrtima sa puno tako ispražnjenih kuća onda pada vrijednost. Banke samo gube novac na njima - jer moraju plaćati posebne firme da zabarikadiraju razbijene prozore (a ljudi, koje istjeraju iz njihovih kuća, imaju neugodan običaj ostavljati iste u ne posve prezentabilnom stanju), izvuku vodu iz cijevi da se ne bi zamrzla u kućama bez

Ideju direktne demokracije više se ne može odbaciti kao nekakav utopijski koncept nakon Okupacije Wall Streeta

grijanja u državama u kojima su zime brutalne (kao Vermont, Maine, Montana, Wisconsin, Minnesota, itd.). Sumnjam, dakle, da će takva desnica ovdje pobjediti. Narodu je, međutim, dosta i Obame. Dosta im je ovakvog političkog i ekonomskog sustava. Ideju direktne demokracije više se ne može odbaciti kao nekakav utopijski koncept nakon Okupacije Wall Streeta: svi oko mene o njoj govore, ne samo mladi punkeri, ne samo akademska ljevica, već i konzervativne kršćanske obitelji, koje su još pred deset godina glasale za Busha.

Kraj je početak, zaključuje Stanley Rogouski , fotograf i bloger iz Zuccotti parka, nakon evakuacije, ljudi su izrevolucionizirani i neće se više smiriti i povući u svoj ugao i nastaviti trpjeti nepravdu. I poručuje 1%-tnjacima: dobro si zapamtite blijedo i napaćeno lice Ray Kachela sa fotografije iz New Yorkera - čovjeka kome ste uzeli posao i stan, i kome ste sad oduzeli i ova dva kvadratna metra na kojima je spavao u parku i društvenu zajednicu u kojoj se osjećao prihvaćen i koja mu je davala smisao.

Globalni utjecaj okupacije je toliki da je čak Putin morao dozvoliti mirne prosvjede protiv sebe u Moskvi i zadovoljiti se samo dvotjednim zatvorskim kaznama za organizatore (koji bi u stara dobra vremena bili prognani u Sibir na nekoliko desetljeća), tako da slike iz Moskve izgledaju smirenije nego is Oaklanda. Zato je zaista zabrinjavajuće i pomalo kratkovido od New Yorškog gradonačelnika da se policija New Yorka ponaša bahato i nasilno prema prosvjednicima - kao na primjer u ovom potresnom videu gdje su djeca prosvjednika napravila ukrase od papira u podrsku uhapšenih prosvjednika i naljepila iste na ogradu gradske kuće, da bi ih dva posebno jadna policajca nakon toga bijesno počupali i poderali.

Fizička okupacija Zuccotti parka je bila samo prva faza ove šire globalne okupacije postojećeg sustava novim idejama. Prosvjednici trenutno okupiraju nekoliko ureda zastupnika kongresa u Washingtonu. A nešto moraju učiniti i sa onih doniranih 400 tisuća dolara, koliko im je još ostalo, pa će unajmiti prostor - priča se po radnim grupama da će biti na 138. ulici i Broadwayu u Harlemu - koji će im sluziti kao ured.

Odlučeno je također da se neće ići kroz postojeći politički sustav, nego mimo njega uličnim akcijama. Postojeći politički sustav već je međutim itekako senzibiliziran na njihove zahtjeve. Obama je ovaj tjedan drsko održao govor dostojan socijalističke internacionale, u koji je inkorpororao dosta 'occupy' duha, u stilu Theodora Roosevelta (a i njega su zvali komunistom, kad je prozvao 1%-tnjake), na istom mjestu gdje je Roosevelt taj govor održao, u gradiću Osawatomie, koji je otprilike tako poznat u Americi kao što su Čavoglave u Hrvatskoj bile prije Thompsona, u srcu Kanzasa, države u kojoj je Obama izgubio i koja nema niti jednog predstavnika Demokratu u svojoj skupštini.

Iako su Obamina izborna kampanja i ‘occupy' prosvjedi formalno nepovezani, dapače grad Charlotte u Sjevernoj Carolini misli zabraniti okupaciju javnih trgova tokom nadolazeće konvencije Demokratske stranke, a Obama će ipak, unatoč prijetnjama vetom, potpisati zakon da se Amerikance može zatvoriti bez suda na neograničeno vrijeme pod sumnjom za terorizam  (približavajući ovu zemlju još jedan korak bliže blisko-istočnoj diktaturi), neformalno jedan proces utiče pozitivno na drugi i obrnuto, tako da će informacije o novim dogadjanjima posljedičnim okupaciji Zuccotti parka vjerojatno kapati svakih par dana barem do završetka izbora slijedećeg studenog. Posljednja takva informacija do objavljivanja ovog teksta je prihvaćanje unutar političkog "establishmenta" jednog od zahtjeva prosvjednika da se ukine "corporate personhood" (korporacijska osobnost) i time preokrene odluka Vrhovnog Suda u slučaju Citizens United.

Suština je da zakon trenutno tretira korporacije kao (pravne) osobe, i da onda, kao osobe, one imaju ustavno pravo na slobodu govora, koju kao i (fizičke) osobe potom mogu ostvariti tako da ulože neograničene svote novca u kampanje za političare koji im se sviđaju, a to su u pravilu političari neprijateljski raspoloženi prema pravima radnika i zaštiti okoliša. Kao i svuda u svijetu, financijske teškoće se prebacuju niz hijerarhiju - tako recimo, savezna država prebacuje probleme na države, a države onda prebacuju probleme na gradove, te neki gradovi propadaju, a u drugima se ljudi počinju propitkivati nije li škvadra iz occupy prosvjeda u pravu... Tako su gradske skupštine diljem Amerike sve više spremne podržati okupaciju. Ovaj tjedan je paralelno Gradska Skupština Los Angelesa donijela jednoglasnu odluku, i ovdje često spominjani Vermontski senator, Bernie Sanders je održao govor u Senatu, zahtjevajući amandman na Ustav da se ukine "korporacijska osobnost".

Ne znam da li je amandman načelno neophodan (postao je neopodan u praksi): osobno mislim da su suci Vrhovnog Suca, posebno ovi koje je Bush tamo postavio, da bi se dodvorili Kapitalu namjerno pogrešno protumačili postojeći Ustav. Očevi naše Republike su jasno napisali "We the people" - da su htjeli da korporacije, kao pravne osobe, uživaju jednaka prava kao i fizičke osobe, napisali bi "We, the people and the corporations", ne?

Niti Republikanci ne zaostaju u izvlačenju poučaka iz okupacije: na sjednici Udruženja Republikanskih Guvernera na Floridi prošli tjedan, Republikanski strateg Frank Luntz rafinirao je politički korektan novogovor nakon okupacije wall streeta za Republikanske kandidate, kaže Luntz: "nemojte spominjati ‘kapitalizam', recite ‘ekonomska sloboda'..." Dakle, okupacija u jedva 12 tjedana uspjela toliko ocrniti riječ KAPITALIZAM u Americi da ju se političari ustručavaju spomenuti. 

No, okupatori će pustiti izabrane predstavnike da se malo preznojavaju, dok se oni posvete ozbiljnijim akcijama prezimljavanja. Od ovog tjedna "occupy" prosvjednici počeli su zauzimati prazne kuće, koje su banke oduzele ljudima u čitavoj Americi i u njih naseljavati ljude, koji su ostali beskućnici, pri čemu majke s djecom imaju prednost. Dobro su procjenili da će ta akcija, posebno u manjim, a teže pogođenim, mjestima proći bez nekog službenog protivljenja, dapače uz oduševljenje građana, i prešutnu podršku lokalne uprave.

Sprema se koalicija sa sindikatima i imigrantima, demonstracije za prava imigranata 18. prosinca od 12-4 popodne u New Yorku, a 12. prosinca najavljena je okupacija, u suradnji sa sindikatima, osam najvećih luka na zapadnoj obali (San Diego, Los Angeles, San Francisco, Oakland, Portland, Tacoma, Seattle, Vancouver) - taman uoči Božića i najveće shopping sezone, roba iz Kine neće moći u zemlju! Ta okupacija je trenutno na čekanju, jer su sindikati nezadovoljni da budu druga violina u projektu. Pritisak će se nastaviti nakon Božićnih praznika: Occupy Wall Street i Adbusters pozivaju na masovni dolazak u Washington 17. siječnja sa MILIJUN ŠATORA ispred Capitola.

17. prosinca, na tromjesečnicu okupacije Zuccotti parka, rođendan Bradleya Manninga i godišnjicu samospaljivanja Mohameda Bouazizija, OWS obecaje okupaciju drugog javnog prostora. Michael Moore predlaže još nekoliko ideja pored hitne i neodložive okupacije praznih kuća: okupaciju sveučilišta dok se školarine ne smanje, okupaciju radnih mjesta u vidu osnivanja sindikata u svim korporacijama, okupaciju banaka (time da se podignu svi novci van) i okupaciju privatnih zdravstveno-osiguravajućih društava sa naglaskom na to da je nemoralno izvlačiti profit iz zdravstvenog osiguranja.Trenutno imamo apsurdnu situaciju da ima više praznih kuća, koje su banke oduzelje ljudima da bi ih držale praznima, nego što ima beskućnika: 1,200,000! U teoriji dakle, Amerika ne bi smjela imati beskućnike uopće. Detroit je najgore prošao (1/4 grada je doslovce napušteno) - valja pogledati slideshow  - Michael Moore je od tamo, odatle toliko osobne gorčine u njegovom angažmanu. U nekim praznim kućama pojavile su se i plantaže kanabisa (a čega bi drugoga), a predložen je i zakon da se dadu imigrantske vize svakom tko dodje i kupi kuća za pola miliona dolara.

U članku anti-korupcijskog istraživačkog novinara Christophera Ketchama u Harpers magazinu pojavljuje se grupa National Homeowners Cooperative, koja se bavi spriječavanjem banaka u ovrsi. Uglavnom, budući su zajmovi preprodavani, u velikom broju slučajeva izgubila se veza izmedju zajma i zaloga, tj. kuće, odnosno banka, koja je trenutno listana kao izdavač zajma, ne može više dokazati da je taj zajam zaista izdan za tu kuću, pa je tako taj dug zakonski ništavan. Na tribini koju je NHC organizirao u mjestu Ramona, Kalifornija prisutni gradjani raspravljali su i činjenicu da u Americi postoji oko 50 miliona privatnog vatrenog oružja i teoriju kako nedavna prijetnja Al-Qaede da planira ciljano napadati direktore Wall Street banaka zapravo stavlja Al-Qaedu u poziciju saveznika američke srednje klase. Zaista se dosta promjenilo u Americi u zadnjih desetak godina!

Počelo je, počelo!, 1. dio

Počelo je, počelo!, 2.dio