Venezuela je ušla u kritičnu fazu u kojoj bi sve alarmantnija energetska kriza mogla izazvati velike ekonomske, ali i političke štete po režim Huga Chaveza. Da je tome tako svjetskoj je javnosti razotkrio uskrsni posjet ruskog premijera Putina, Venezueli.

Nije mu to bio cilj, dakako, ali dogovor o gradnji nuklearne elektrane privukao je pažnju i na elektroenergetski sektor te južnoameričke države. Što će nuklearna elektrana Venezueli, zemlji prebogatoj naftom, plinom, ali i rijekama? Zato jer sve to nije bilo dovoljno da kompenzira višegodišnje zanemarivanje proizvodnje električne energije, veliku potrošnju energije te neuobičajeno dugu sušu. Problem je toliko veliki da je nakon niza prilično neuspjelih pokušaja štednje Chavez bio prisiljen državnim dekretom produžiti uskrsne praznike za desetak dana kako bi smanjio potrošnju i hidrocentralama dao toliko potreban predah. Nešto se uštedjelo, ali nikako ne dovoljno jer Vlada je već napravila plan svakodnevnog iskapčanja struje. Očito, ne padne li kiša ili čudo neke druge vrste, Venezuela će imati malo pomoći od Putinove nuklearke, njoj struja treba sada i odmah. No, kako vlada Huga Chaveza već neko vrijeme sve nade polaže u kišu, koja jednom mora pasti, tako ni Putinov posjet nije bio važan s aspekta pronalaženja rješenja. Naglasak je više bio na poruci domaćoj javnosti da problemi nisu tako veliki kako se čini da jesu te da Hugo Chavez ima izlaz čak i u ovako teškoj situaciji. Malo hrabrenja puka uz nekoliko poruka zajedničkom "neprijatelju", SAD-u, klasičan je spin koji je Chavezu dosad mahom dobro funkcionirao.

Zainteresirana stručna javnost već duže prati što se zbiva u Venezueli, pa u činjenici da se od kraja prošlog mjeseca ne objavljuju podaci o tome koliko je visoka razina vode u najvećim hidrocentralama vidi mogućnost da se vlada odlučila na nojevsku taktiku. Dok su podaci o radu najvećih hidrocentrala u zemlji još bili dostupni javnosti, razina vode u brani Guri koja osigurava oko 70 posto potreba za električnom energijom bila je blizu razine kolapsa. Kako od tada do danas nije pala kiša za vjerovati je da je i unatoč iskapčanjima stanje još teže, što znači da se Venezuela možda približila kritičnoj točci koja će zahtijevati isključivanje velike većine turbina te brane. Ne učini li to, turbine bi mogle pretrpjeti veliku štetu, što bi tek bila velika nevolja za zemlju. Naime, sve su one napravljene baš za tu hidrocentralu i neće ih biti moguće ni lako ni brzo zamijeniti. 

Povratak Venezuelanaca na posao nakon praznika, svakako će utjecati na rast potrošnje struje, bez obzira na sve mjere štednje koje je Vlada poduzela pa se stručna javnost boji da dnevna iskapčanja neće biti dovoljna da se spriječi krah sustava. Prema vladinom planu na udaru će se posebno naći gradovi i industrija u unutrašnjosti zemlje jer Vlada zasad nastoji sačuvati Caracas od prečestih iskapčanja struje. Unutrašnjost je naime i dosad bila pod strožim režimom i iskapčanja su se posljednjih tjedana povećala s dva sata na ponegdje čak i 15 sati svaki drugi dan. Nestalo je i hrane s polica dućana, a i mnoge benzinske stanice imaju problema s pumpanjem goriva zbog sve slabije snage električne energije koja im se isporučuju.
Kakva nervoza vlada Venezuelom dobro ilustrira informacija o tome da je Nacionalna garda zauzela 38 od 125 benzinskih stanica u zapadnoj provinciji Tachira kako bi, prema tvrdnji vlasti, spriječila destabilizaciju opskrbe benzinom.

Prema službenom tumačenju vlasnici tih crpki su krivi jer su radili kratko i tako doprinosili širenju neistine da centralna vlada ne dostavlja dovoljne količine goriva u Tachiru, posebno u njen glavni grad San Cristobal. Chavezova vlada je uvjerena da iza svega stoji guverner Tachire, Cesar Perez Vivas, politički oponent Chavezu, koji je nedavno javno ustvrdio da je Vlada smanjila dostavu goriva za čak 60 posto kao oblik političkog pritiska na njegovu vlast. Centralna vlada je brzo i snažno demantirala takve tvrdnje uvjerena da joj angažman vojske daje na uvjerljivosti.

Posebno nakon Putinove posjete. Prema informacijama koje su se proširile medijima, Chavez i Putin su razgovarali i o mogućnosti da Rusija pomogne prijateljskoj latinoameričkoj vladi u organizaciji njenih službi sigurnosti za slučaj političkih previranja u zemlji. Je li ponovo u pitanju spin ili su u Caracas već stigli ruski policijski instruktori svakako nije nevažno. No, Chavezu je sada vjerojatno ipak najvažnije dobiti što više na vremenu kako bi kiša konačno pala, a onda će na red doći i nuklearna elektrana. Kao i mala igra živaca po iranskom principu s moćnim sjevernim susjedom. Dakako, sve ako kiša padne i onemogući krah elektroenergetskog sustava, ali i Chavezove vlade!

El Nino i nebriga 

Aktualni energetski problemi Venezuele dali bi se svesti na sljedeće: El Nino koji je prouzročio nezapamćenu sušu; značajno smanjenje isporuke kolumbijskog prirodnog plina Venezueli zbog kojeg su neke elektrane na plin posve zatvorene ili rade sa smanjenim kapacitetima; velikom rastu potrošnje zbog subvencionirane cijene struje, navodno se radi o najvećoj potrošnji struje na kontinentu; nedovoljnom održavanju i ulaganju u energetski sektor. Ako su prva dva faktora direktan rezultat djelovanja sile prirode, sljedećih nekoliko rezultat su političkih odluka Chavezove vlade i ona za njih snosi direktnu odgovornost.

Potrošnja za 18 posto veća od proizvodnje 

Aktualna kriza nije i prvi susret Venezuele s problemima zapuštenog elektroenergetskog sektora. Prva iskapčanja zbila su se 2008. i 2009. godine kao prilično logična posljedica neulaganja u elektroenergetsku infrastrukturu. Na inzistiranje stručnjaka da su investicije u nove pogone nužne Vlada se zadovoljila uzaludnim uvozom preskupih generatora iz Kube. Ni kada je kriza prvi put ugrozila sustav, 2009. godine, Vlada nije poduzela ništa osim nekoliko "požarnih" mjera - naredila je smanjenje potrošnje struje za 20 posto za kazina, velike robne kuće i neke industrije, građanima podijelila lampe koje štede energiju te zabranila uvoz električnih uređaja - a razmišljalo se i o ponovnoj promjeni vremenske zone iako je to već bilo učinjeno 2007. godine! Odluka o štednji energije izazvala je i brojne probleme posebno metalurškom sektoru koji je morao smanjiti proizvodnju aluminija za čak 40 posto. Koliko je situacija već lani bila teška pokazuje podatak da su vladini dužnosnici bili spremni i na zatvaranje svih tvornica aluminija i čelika kako bi uštedjeli struju. Od toga se tada odustalo, što ne znači da se ta mjera neće primijeniti već sljedećih dana. Stručnjaci su izračunali da Venezuela troši 18 posto više struje nego što je proizvodi.