Mohamed Malainin, predstavnik Frente Polisarija za zemlje Balkana, boravio je prošloga tjedna u Zagrebu pokušavajući informirati hrvatske političare i javnost o dramatičnoj situaciji u Zapadnoj Sahari. Međutim, nakon sastanka u veljači u Ministarstvu vanjskih poslova ekspeditivna i uobičajeno nezainteresirana hrvatska diplomacija "ne može ga primiti prije svibnja", pa mu je preostao tek razgovor s novinarima.

Zbog teške ekonomske situacije i sustavnih kršenja ljudskih prava u Zapadnoj Sahari u listopadu prošle godine grupa Saharava podignula je prosvjedni kamp u Gdeim Iziku, 12 kilometara od El Aaiuna. Broj prosvjednika je u nekoliko tjedana narastao po nekim procjenama i do 20 tisuća. Postavljani su i drugi kampovi, ali ih je marokanska policija istoga dana rastjerala.

"Ti mladi ljudi su samo rekli da žele svoja ljudska prava, pravo na posao, Iako su Ujedinjeni narodi priznali narodu Zapadne Sahare pravo na samoodređenje, marokanska se okupacija nesmetano odvija i danas, a marokanski se režim bogati na eksploataciji prirodnih bogatstava toga dijela Sahare dostojanstven život i sudjelovanje u prirodnim bogatstvima zemlje. U Gdeim Iziku organizatori nisu dozvolili ni jedan simbol koji govori o neovisnosti kako ne bi bilo motiva za marokansku akciju. Govorili su samo o socijalnim pravima, a  Marokanci su kasnije tvrdili da su upali kako bi oslobodili žene i djecu koje su oteli kriminalci", opisuje Malainin.

Dana 8. studenog kamp je napala marokanska vojska i policija s oko 3 000 ljudi. Prema Polisariju u tom napadu i prosvjedima koji su uslijedili poginulo je 36 Saharava, 723 ranjeno, a 163 uhićeno. U marokanskoj verziji broj je puno manji.

Zbivanja u kampu Gdeim Iziku Noam Chomsky označio je kao pravi početak pobuna protiv režima u Zapadnoj Africi i na Bliskom Istoku.  Međutim, Malainin ističe da se problem Zapadne Sahare ipak razlikuje od problema ostalih država, jer je to posljednji teritorij u Africi koji nije čak ni formalno dekoloniziran. Nekadašnja španjolska kolonija koja graniči s Marokom, Alžirom, Mauritanijom i Atlanskim oceanom proglasila je nezavisnost 1976. godine kao Saharska Arapska Demokratska Republika, međutim nije nikada zaživjela kao takva, jer su je okupirale Maroko i Mauritanija. Mauritanija se kasnije povukla, a Maroko je proširio svoju okupaciju na cijeli teritorij.

^{Mohamed Malainin (Foto: M.K.)}

Iako su Ujedinjeni narodi priznali narodu Zapadne Sahare pravo na samoodređenje, marokanska se okupacija nesmetano odvija i danas, a marokanski se režim bogati na Problem Zapadne Sahare razlikuje se od problema ostalih sjevernoafričkih država, jer je to posljednji teritorij u Africi koji nije čak ni formalno dekoloniziran eksploataciji prirodnih bogatstava toga dijela Sahare, prvenstveno iskorištavanjem velikih nalazišta fosfata. Frente Polisario, pokret za neovisnost, službeno je priznat od strane UN-a kao predstavnik naroda Zapadne Sahare. Djeluju u izbjeglištvu i razvili su kompliciranu mrežu diplomatskih odnosa na različitim razinima po svijetu. Tako je Polisario prošle godine otvorio predstavništvo i u Ljubljani, koje pokriva područje bivše Jugoslavije. Dok je tadašnja Jugoslavija još 1984. godine priznala SADR kao suverenu državu, Hrvatska se o tom pitanju nije očitovala.

"Naša borba ne ulazi u unutarnje probleme Maroka, ali naravno, dolazak demokracije u Maroku olakšao bi borbu Saharava za referendum. Mi želimo referendum, i da pitanje na referendumu nudi izbor: intergracija, autonomija ili neovisnost. Ako narod želi integraciju ili autonomiju, u redu, ali i ako žele neovisnost to se mora respektirati. Saharavi su narod koji nikad nije imao priliku da na referendumu odluči što želi, iako su nam 84 zemlje priznale to pravo, a Frente Polisario član je i Afričke unije", kaže Malainin.

Marokanska monarhija provodi režim koji je prema Malaininu usporediv s onima u Tunisu i Egiptu, karakteriziraju ga, od apsolutne monarhije, preko multimilijunaša do posvuda raširene korupcije, o kojoj svjedoče i razni dokumenti koji su procurili na Wikileaks.

"Sigurni smo da će marokanski kralj doživjeti sudbinu Ben Alija i Mubaraka. Rekao sam i Slovencima, mi ne tražimo od vas više nego da zauzmete poziciju većine europskih država, ništa više. Želimo informirati javnost u ovim zemljama o borbi naroda Sahare. Ova zemlja zna što je okupacija i međunarodna solidarnost, a sada mi to tražimo od vas, tražimo moralnu i političku solidarnost", poručuje Mohamed Malainin.

Đuro Gavran, autor fotografija, od 2006. godine u nekoliko je navrata posjetio područje Zapadne Sahare, Alžira i Maroka kako bi istražio što u današnje vrijeme označuje riječ "kolonija". Jedan dio impresija materijalizirao je u multimedijalnu izložbu "Kolonija" održanu u zagrebačkoj galeriji ULUPUH u prosincu 2009., dok je dokumentarni film radnog naziva Glazba zaboravljenog naroda još u fazi postprodukcije. (op. ur.)