Kao većina onoga što nam svjetska neoliberalna religija nudi kao istinu i priča o somalskim gusarima ima svoju drugu, stvarno tamnu stranu, koju mnogi žele prikriti od šire javnosti. Somalija se nalazi na istočnoj obali Afrike (Rog afrike) uz Indijski ocean. Kako je to uobičajeno za područje Afrike i na teritoriju današnje Somalije, kroz njenu blisku povijest, ispreplitali su se razni interesi kolonijalnih sila (Britanija, Italija, Francuska).

1886. Britanija proglašava protektorat nad sjevernim dijelom Somalije.
1889. Italija uzima veći dio juga.
1960. Britanski dio Somalije proglašava neovisnost i priključuje mu se dio pod tada već bivšom Talijanskom vlašću, stvorivši Republiku Somaliju.

Prvi premijer postaje Ali Shirmake, koji unutarnje sukobe između raznih klanova nastoji umanjiti čak i po cijenu vanjskog sukoba. Shirmake je ubijen u listopadu 1969. godine. Kratko vrijeme nakon toga vojska državnim udarom preuzima vlast, a na čelo države dolazi general Mohamed Siad Barre. Novo vodstvo, Somaliju svrstava u zonu utjecaja SSSR-a, od kojeg prima vojnu i druge vrste pomoći. Režim Saida Barre, da bi dobio političku podršku nekih klanova u Somaliji, 1970-tih počinje poticati djelovanje vojnih formacija u Etiopiji s namjerom da dio Etiopije priključi Somaliji. Na kraju se i Somalska vojska invazijom izravno uključuje u sukobe (Ogadenski rat). Takvim djelovanjem Somalija gubi podršku SSSR-a, jer Etiopija također predstavlja njegovu zonu interesa. SSSR počinje vojno pomagati Etiopiju i krajem 1970-tih (1977./78.), vojna intervencija Somalije završava neuspjehom, a Somalija se sve više povezuje s SAD-om, s kojim 1980. godine potpisuje obrambeni ugovor. Nezadovoljstvo u Somaliji raste i već 1981. godine dvije opozicijske skupine, potpomognute od Etiopije, započinju gerilski rat. Uslijedilo je desetljeće velikih teškoća za Somaliju u kojima se isprepliću razni vanjski interesi, problemi s velikim brojem izbjeglica, a da bi stvar bila još gora, 1985. i 1986. godine Somaliju su pogodile jake suše. Said Barre je 1991. godine svrgnut s vlasti. Rat se pretvara u kaos između raznih klanova, a glad postaje masovna pojava. Po nekim teoretičarima, Somalija gubi sve značajke države.

Otrovni otpad

Kaos stvoren bezvlašćem u Somaliji, kojem su dobrim dijelom doprinijeli interesi razvijenih država, neke od tih država uspješno su počele iskorištavati na svoj civilizirani način. Većinom europske i azijske države započinju nelegalno odlagati otrovni otpad na dugoj i nezaštićenoj obali Somalije i njenim teritorijalnim vodama. Proces odlaganja otrovnog otpada u Somaliji započinje još 80-tih godina, za vrijeme vladavine korumpiranog režima Saida Barre, a nastupanjem potpunog bezvlašća nakon 1991. godine stvari toliko eskaliraju da kontrolori UN-a ni danas ne mogu procijeniti količine i vrste otrovnih tvari, odloženih na krajnje neadekvatan način, u tom području.

Prvi izvještaji o tom što se događa u Somaliji pojavili su se krajem 1992. godine kada su švicarska tvrtka "Achair Partners" i talijanska tvrtka "Progresso" (znakovitog li imena) prozvane zbog odlaganja otrovnog otpada u Somaliji.
UNEP (United Nations Environment Program) počeo je istraživati problem, ali kako to obično biva, svi u lancu odgovornosti za taj problem, od vlada do tvrtki i pojedinaca, uspješno su skidali svoj dio odgovornosti. Direktor UNEP-a, dr. Mustafa Tolba, u jednom trenutku je izjavio: "Imamo problema s mafijom".

1994. godine talijanska novinarka Ilarija Alpi i njen snimatelj Miran Hrovatin, koji istražuju ilegalno odlaganje otrovnog otpada u Somaliji, ubijeni su u automobilu, a naručitelji, naravno, ni do danas nisu otkriveni. Javnost se malo bolje upoznaje sa slučajem ilegalnog odlaganja otrovnog otpada u Somaliji tek 1997. i 1998. godine kada talijanske novine "Famiglia Cristiana" u suradnji s talijanskim ogrankom Greenpeacea istražuje problem i objavljuju seriju članaka. Proces odlaganja otpada u Somaliji se naravno nastavlja i dalje, jer i sami znate kao se efikasno rješavaju stvari koje nitko ne želi riješiti.

Tsunami

Tek 2004. godine kada je val razornog tsunamija doslovno na površinu izbacio velike količine otrovnog otpada koji je bio plitko zakopan na plažama Somalije ili ga pak iz mora izbacio na obalu, počeli su se naslućivati razmjeri problema. Otkriveno je da se u Somaliji odlagao otrovni otpad svih vrsta. Otpad koji sadrži velike koncentracije teških metala poput olova, kadmija ili žive, visoko toksični otpad kemijskih tvrtki, medicinski otpad i što je najstrašnije, nuklearni otpad. Da, dobro ste pročitali, čak nuklearni otpad poput radioaktivnog i visoko toksičnog urana, pronađen je na plažama u velikim količinama. O zdravstvenim problemima i patnjama koje zbog takvih postupaka civiliziranih država, trpi stanovništvo Somalije neću sada pisati, jer to nije moguće prenijeti ukratko, pa to prepuštam vašoj mašti, iako nakon čitanja izvještaja o toj problematici, a bez namjere da nekoga uvrijedim, mislim da vam mašta neće biti dovoljna.

Ilegalni ribolov

Ako ste pomislili da je to što civilizirane države rade stanovništvu Somalije, strašno i već vas pomalo hvata ljutnja ili sram što niste u mogućnosti nešto poduzeti da se stvari poprave, tada je vrijeme da idemo dalje. Već je spomenuto da jedan od problema koji tišti Somaliju predstavlja glad. Kad je nastupilo bezvlašće taj problem se pojačao, pa su civilizirane države odlučile intervenirati. S obzirom da u morima tih država ulov ribe zbog prelovljenosti stalno opada, njihove ribarske flote odlučile su pojačano ribariti u teritorijalnim vodama Somalije, jer tamo ne postoji obalna straža ili organizirana država koja bi ih u tome mogla onemogućiti. Tako sada somalski ribari više nisu u mogućnosti uspješno loviti već ionako, zbog odlaganja otrovnog otpada, zatrovanu ribu da bi prehranili svoje obitelji. Na vama je da razmišljate kada kupujete smrznutu ribu iz uvoza, na kojim tržnicama i u kojim proizvodima ta zatrovana riba završava.

Somalski gusari

Da bi se zaštitili od djelovanja civiliziranih država, stanovništvo Somalije organiziralo je, kako su je sami nazvali, "Dobrovoljačku obalnu stražu" s namjerom sprečavanja odlaganja otrovnog otpada u njihovom teritorijalnom moru i obalama, te sprečavanja ilegalnog izlova ribe. Počeli su otimati brodove i tražiti otkupnine kako bi sanirali štete uzrokovane ostavljenim otrovnim otpadom i prehranili stanovništvo. Kako su godine prolazile neki su se odmetnuli i počeli neselektivno otimati brodove samo zbog novca, što je civiliziranim državama dalo idealan alibi da ih sve proglase gusarima, te pošalju ratne flote kao zaštitu svojim brodovima, jer tim putem prolazi i veliki broj tankera. Taj potez mogao bi se protumačiti i kao zaštita ilegalnog odlaganja otrovnog otpada i ilegalnog ribolova. Slična priča kao sa ZERP-om, samo znatno brutalnija izvedba zaštite tuđih interesa na štetu domicilnog stanovništva.

Odlaganje otrovnog otpada u Somaliji predstavlja veliki biznis, jer tamo odlaganje visoko toksičnog otpada pošiljatelja košta tri do osam dolara po toni, a cijena odlaganja takvog otpada u Europi košta preko tisuću dolara po toni. Posao je očigledno isplativ za tvrtke, jer plate osam dolara po toni i proviziju za posrednika, a ostatak cijene plaćaju stanovnici Somalije svojim zdravljem i životima, te kroz ilegalni ribolov možda i svi mi, ali za sada u puno blažem obliku.

Kada ćete ponovo slušati izvješća o strašnim, amoralnim somalskim gusarima, sjetite se da pomoć koju stanovništvu Somalije pružaju civilizirane države u obliku dostave visoko toksičnih otpadnih poklona i uklanjanjem zatrovane ribe iz njihovog teritorijalnog mora, možda nije najprimjereniji oblik pomoći državi u problemima, pa vjerojatno neki tu pomoć ne žele primiti dobrovoljno i spremni su se tome suprotstaviti svim raspoloživom sredstvima, jer ionako nemaju što izgubiti.

Osim toga, pripadnici somalske dobrovoljačke obalne straže umiru i zbog zaštite našeg zdravlja mada im to sigurno nije primarni cilj, čime priča dobiva dodatnu nakaradnu dimenziju u kojoj žrtve trovanja riskiraju živote da spašavaju svoje trovače od djelovanja vlastitog isporučenog otrova, pa ih nemojte sve jednako, paušalno i brzopleto osuđivati za njihove postupke.