Ovako je govorio starozavjetni Propovjednik: »Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.« Pa nabraja sve varijante tih vremena, od rađanja i umiranja, preko plača i smijeha, do rata i mira. Ali, kao da tada nije mogao uočiti ili bar predvidjeti da postoji i vrijeme bogaćenja i vrijeme gubljenja imovine (što pogađa i pošteno i nepošteno stečenu imovinu u teško objašnjivim razmjerima).

Zadnjih 30-ak godina, od reganomike i tačerizma pa do aktualne svjetske gospodarske krize, bilo je vrijeme najvećeg bogaćenja u svjetskoj povijesti. Naziru li se već i krajnji obrisi zahuktala vremena gubljenja imovine? Hoće li iduće dvije-tri godine biti vrijeme najvećeg siromašenja svjetske elite u povijesti, kao što je spomenutih 30-ak bilo na kontu njezina enormnog bogaćenja?

Potpune odgovore na ta pitanja znao bi samo starozavjetni Propovjednik, da je ponovo živ. No nešto već može dokučiti i običan današnji svijet iz najnovijih međunarodnih analiza, što ih u sažetku donosi najnoviji broj londonskog »Economista«, vodećega glasila posrnulog neoliberalizma. Prema nekima od odabranih procjena, svjetska bi elita tijekom ove krize, ako ne potraje dulje od dvije-tri godine, mogla izgubiti samo jednu četvrtinu imovine, koju je stekla u najprofitabilnijem i najšpekulativnijem razdoblju u gospodarskoj povijesti.

Socijalna slika novog svijeta

Novu svjetsku elitu - prema najstrožim suvremenim ekonomskim pokazateljima - danas predstavlja skupina veličine jedan posto svjetskog stanovništva (njih 65 milijuna bogataša), od kojih je donedavno njih šest i po milijuna bilo slično mitskome Krezu ili Midi. Nasuprot njima, novo svjetsko socijalno dno predstavlja manje značajna skupina od 90 posto svjetskog stanovništva (njih pet milijardi i 850 milijuna), dok preostalih devet posto glume srednju klasu. Povijest je svjedok da se u vremenima bogaćenja socijalne razlike i u nacionalnim i u svjetskim razmjerima šire, dok se u vremenim gubljenja imovine sužavaju. Kroz najveći dio povijesti osnovica na kojoj su bujale socijalne razlike bilo je posjedovanje vode, zemlje (s rudnim izvorima), riječnih putova i mora. Od parnoga stroja osnovica su izvori energije, sirovina i širina tržišta, a u zadnjih 30 godina sofisticirane tehnologije, obrazovanost, informacije, financije, špekulacije i vojna sila, koja jamči opskrbu energentima i pouzdanost novih tržišta ili suvremenih kolonija.

Vodeći ekonomisti još ne istražuju koliko će zbog svjetske krize izgubiti donjih, 90 posto svjetskog stanovništva, nego samo koliko će, u slučaju da se kriza prevlada do početka 2011., izgubiti elita, gornjih jedan posto plus uz njih zakvačena srednja klasa. Prema jednom od najnovijih istraživanja Olivera Wymana, najbogatiji bi mogli izgubiti imovinu donedavno vrijednu 10.000 milijarda dolara (što je blizu vrijednosti amerčkog godišnjeg bruto proizvoda), ili samo jednu četvrtinu svoje imovine (koja je u zadnjim godinama nabujala ponajviše na račun povlaštenih informacija i burzovnih špekulacija, kao i osvajanja novih tržišta u Istočnoj Europi, Kini i Indiji).

Većina te najnovije svjetske elite ima prebivalište u Americi i Europskoj Uniji (njih po 34 posto), a ostali u ostatku svijeta. Još konkretnije- milijardera (u dolarima) lani je bilo 793, a godinu prije 1.125, dok je milijunaša samo u Americi bilo 6,7 milijuna (što je za 2,5 milijuna osoba manje nego godinu prije). Vrijeme gubljenja imovine zahvatilo je i naftonosnu Rusiju, gdje je unazad godinu dana desetero najbogatijih tajkuna izgubilo dvije trećine svoje imovine. Istodobno je vrijednost svjetskog burzovnog indeksa smanjena blizu 50 posto, što najsažetije tumači uzroke najnovijeg vremena propadanja najbogatijih.

Obamin obračun s njima

Zadnji put vrijeme velikog stezanja i sužavanja socijalnih razlika bilo je poslije Drugoga svjetskog rata, kad je većina stanovništva radila uz niske plaće, plaćala visoke poreze, ali uživala u visokoj zaposlenosti i u nekoj novoj solidarnosti, uz elitu koja je imala mjeru. No svijet je u 21. stoljeće ušao na plećima globaliziranog kapitala, čija je elita stvorila plutonomiju, gospodarski sustav u kojem sretnik može biti rođen u Americi, raditi u Parizu, držati novac u Švicarskoj, a najprofitabilnijim se biznisom baviti preko računa na Kajmanskim Otocima. Silom neprilika protiv tog »Richistana« ustao je novi predsjednik SAD-a Barack Obama, kojeg je podržala i Grupa-20, pa se udarilo i protiv enormnih bonusa menadžera čije su kompanije propale, protiv poreznih rajeva, preko kojih se izbjegavalo plaćanje poreza i protiv neoliberalnog sustava, u kojem je elita ubirala ekstradobit, a državama ostavljala goleme deficite. Vrijeme gubljenja imovine će vrlo skoro pokazati kamo sve to vodi.