Mora da sam sve krivo shvatio.

Mislio sam da je prva dužnost vlade zaštititi svoje građane od napada dok se bave svojim zakonitim poslom.

"Nema važnijeg prioriteta, nema važnije dužnosti od sigurnosti građana..." Nije li to rekao naš prijašnji premijer Gordon Brown?

Prema mom shvaćanju, to znači zaštitu bilo kojeg britanskog podanika, koji plovi miroljubivo i zakonito otvorenim morem, od oružanih ubojica. Izraelci su oglašavali svoje prijetnje. Vlada je bila dovoljno upozorena, pa gdje je onda bila Kraljevska mornarica?

Foto: PA

Vjerojatno su se zafrkavali po Zaljevu štiteći strance koji bi radije da ih se ostavi na miru. Ili su natjeravali pirate uz obale Somalije. Ili su po Karibima pokazivali zastavu. Brown je također obećao da će Kraljevska mornarica ometati krijumčarenje oružja u Gazu, pa ako se sumnjalo da flotila prevozi oružje pomislili bismo da će se veseli Jack Tar naći pri ruci.

Čini se da su naši brodovi jednostavno bili prezauzeti svojim poslićima poput štićenja Iračana ili Afganistanaca da bi se zamarali braneći svoje državljane od toga da budu ubijeni ili oteti na putu kroz Mediteran u plemenitoj humanitarnoj misiji.

Tako je novi premijer David Cameron pao na prvom testu.

Njegov je ministar vanjskih poslova William Hague rekao Donjem domu Parlamenta da bi on naglasio potrebu za suzdržavanjem "budući da se čini da su njihove akcije Premijer David Cameron podsjetio je zastupnike u Parlamentu da se i on smatra "prijateljem Izraela". Zašto, zaboga, oni i toliki drugi izdižu  rasističku, nevaljalu državu? Zašto su prijatelji Izraela, a ne Palestine, Libanona, Sirije ili Irana? Zašto podupiru izraelsku Vladu, dokazane teroriste, ali su puni mržnje prema demokratski izabranoj upravi Gaze?  otišle dalje od onog što je zajamčeno ili proporcionalno. Moramo znati da li je moglo biti učinjeno više kako bi se rizici minimalizirali, ili broj ranjenih i poginulih manji."

Znači li to da bi napad bio u redu da je bilo manje krvi po palubama?

Također je htio da Izraelci poštuju UN-ovu rezoluciju 1860., koja poziva na "kontinuirano dostavljanje humanitarne pomoći" i poziva države na "ublažavanje humanitarne i ekonomske situacije". Činjenica da se to nije dogodilo, rekao je, je "tragedija".

Više od tragedije, to je zanemarivanje dužnosti od strane Britanije i ostatka međunarodne zajednice. Njihov kukavičluk i moralni bankrot omogućio je Izraelu da krši i niz drugih UN-ovih rezolucija.

"Zato ćemo nastaviti s pritiskom na izraelsku Vladu da prekine blokadu Gaze", rekao je Hague, "i planirati razgovore s Izraelom kao i s našim međunarodnim partnerima o tome što bi se još moglo učiniti da se osigura nesputani dotok pomoći i da ta pomoć uistinu dosegne one kojima je najpotrebnija, a ne da bude zloupotrijebljena."

Korak natrag... Postoji samo jedan način da se "ublaži" stanje, a taj je da svjetske mornarice isporuče zalihe na plaže Gaze.

Sir Gerald Kaufman, otvoreno židovski zastupnik u Parlamentu, istaknuo je da je bilo koji od 37 britanskih državljana mogao biti ubijen kada su Izraelci "počinili ratni zločin piratstva u međunarodnim vodama, otmice i ubojstva, a sve u cilju održanja ilegalne blokade Gaze koja se može nazvati kolektivnom kaznom..." Kaufman je tražio od Haguea potvrdu da će biti poduzete daljnje mjere ako Izraelci ne ispune ni skroman zahtjev koji im je upućen.

Foto: Washington Post

Ali Hague je odstupio kazavši: "Savjetujemo britanskim državljanima, sada i u budućnosti, da ne putuju u Gazu, želim da to bude apsolutno jasno, jer bi se upuštali u opasnu situaciju, iako je održavanje blokade apsolutno pogrešno."

Preporučivši nam da ne putujemo, sada i u budućnosti, te propuštanjem da učini išta kako bi se prekinula ilegalna blokada, on se ustrtario i predao Izraelcima pobjedu vrijednu divljenja. Naravno da oni ne žele svjedoke koji vrludaju po mjestu njihovog velikog zločina.

Jeremy Corbyn je upitao nije li vrijeme za sankcije kao opozivanje trgovinskog ugovora između EU i Izraela. Hague je odgovorio da ne misli da je nametanje sankcija prava politika.  I tako, sve prolazi bez posljedica.

Frank Dobson je predložio da Britanija i druge europske članice NATO-a pruže pomorsku zaštitu ako se još neka flotila otisne put Gaze, s Kraljevskom mornaricom u tradicionalnoj ulozi zaštitnika slobode mora. Hague je i to odbacio.

Znači li to da ćemo, nakon svega što se dogodilo, prepustiti Rachel Corrie njenoj sudbini? Zakasnila je s priključkom glavnoj flotili, kreće se sama prema Gazi i uskoro će ući u izraelsku zonu smrti.

Hague je "prijatelj Izraela" od školskih dana. Premijer David Cameron podsjetio je zastupnike u Parlamentu da se i on smatra "prijateljem Izraela". Zašto, zaboga, oni i toliki drugi izdižu  rasističku, nevaljalu državu? Zašto su prijatelji Izraela, a ne Palestine, Libanona, Sirije ili Irana? Zašto podupiru izraelsku Vladu, dokazane teroriste, ali su puni mržnje prema demokratski izabranoj upravi Gaze? 

Bi li takvi ljudi trebali imati prste na polugama moći u Britaniji? U ovom novom razdoblju politike oslobođene od ljigavosti duguju nam objašnjenje.

Što nas vraća na to da je vrlo malo ljudi preispitalo izraelsku blokadu i njenu legalnost. Čuo sam izraelske branitelje kako govore da je rješenje u tome da se dozvoli humanitarna opskrba cestom kroz izraelske kontrolne točke dok se istovremeno zadrži pomorska blokada, te da bi SAD vjerojatno pristao na to.

Kao i za sve ostalo što Izrael radi, a Amerika podupire, mora se sagledati skriveni cilj. Zašto je ratoborna družina uopće postavila blokadu?

Jedan su razlog morska nalazišta plina koja leže 25 do 30 kilometara od obale Gaze. Procjenjuje se da sadrže jedan trilijun kubičnih stopa plina vrijednog četiri milijarde dolara prihoda. Nalazište bi trajalo 15 godina i Izrael ga želi, pa tako nitko to ne spominje. 

Godine 2005, u vrijeme izraelskog "oslobađanja" pojasa Gaze, Palestinci su odlučili odustati od prodavanja plina Izraelu i pregovarati s Egiptom. Pozicija se nanovo promijenila kada je Tony Blair, vjerni pas čuvar Izraela i specijalni izaslanik Kvarteta, osobno intervenirao u korist Izraela. 

Plan koji su skuhali je da se plin dopremi iz morskog ležišta na kopneni terminal u Ashkelonu u Izraelu. Odvojena cijev vodila bi iz terminala u Gazu, dok je Izrael osiguravao uvjeravanja o neometanoj opskrbi i neprekinutom priljevu profita Palestincima.

Foto: HRW

Kako smiješno. Riječ je o istom Izraelu koji izgladnjuje Gazu do podčinjavanja, strašeći ih u njihovom kućnom zatvoru i uništavajući njihovu ekonomiju... Istom Izraelu koji nastavlja ubijati i zatvarati bilo koga želi i krasti što god želi... Istom Izraelu koji nema poštovanja prema međunarodnom pravu ili ljudskim pravima... Istom Izraelu koji blokira priljev palestinskih poreza i prihoda od carine, humanitarnu pomoć i bolničke zalihe... Istom Izraelu koji neće priznati Palestinu ili njeno pravo na demokratsko samoodređenje. 

Nitko na Bliskom istoku ne vjeruje da izraelske garancije vrijede ni papira na kojem su ispisane. Posebno u ovom slučaju kada je riječ o pravu Palestine da posjeduje i kontrolira nalazišta plina. Njihov je plan, čini se, domoći se vrijednih palestinskih energetskih resursa slično kao što su već ukrali palestinsku vodu. Izrael bi se domogao plina dok istovremeno zadržao Palestince u bankrotu i onemogućio ih da se koriste svojim dijelom. Alternativno, izazivat će beskonačne "sigurnosne" uzbune u svom stilu, te blokirati plinske cijevi kad god odluče kao kolektivnu kaznu.

Ako se plin iz Gaze dopremi na obalu u Izraelu, kako će Palestinci imati od toga koristi u smislu poslovnih ugovora i zapošljavanja?

Da li bi ikad primirisali vlastitom plinu?

Uistinu, zar bi Palestinci uopće trebali razmišljati o prodaji svoga plina za energijom uvijek pohlepnim Izraelcima? Nakon 62 godine okupacije i uništavanja, zar nije svaka kubična stopa potrebna za oporavak njihove vlastite ekonomije? Bit će to dug proces koji će trajati mnogo duže od 15 godina.

Sama Gaza trebala bi izravno žeti sve zalihe sa Zapadne obale. I možda nešto slati cijevima u Izrael ukoliko se pristojno ponašaju.

Na žalost, Privremeni sporazum potpisan 1995. godine omogućio je Izraelcima da spletu zamršenu mrežu sigurnosnih zona u Gazinim teritorijalnim vodama ostavljajući Izraelu kontrolu da diktira što se događa na moru i tko dolazi i odlazi. To je sporazum koji nijedan Palestinac ne bi potpisao osim u ekstremnim teškoćama.

Sporazum je omogućavao ribarskim brodovima iz Gaze da odlaze 20 nautičkih milja od obale, ali nakon izraelskog takozvanog "oslobađanja" i zarobljavanja satnika Shalita, Izrael je unilateralno smanjio ribarsko područje na tri milje.

S obzirom da je "privremeni" restrikcije nisu trebale trajati duže od 1999. godine. Ali još su uvijek na snazi. Zašto?

Trulo ne zaudara samo plin. Hitan je zadatak na međunarodnoj zajednici. Mora razmrsiti pomorsku blokadu i vratiti Palestini slobodnu i nesputanu upotrebu njezinih teritorijalnih voda. 

Što se tiče kopnene blokade, ako je "pogrešna", kako je Hague rekao, i nezakonita kako svi ostali vjeruju, onda je bila pogrešna i nezakonita zadnje četiri godine. Nije dovoljno reći da to mora prestati. Mora se djelovati kako bi prestalo.

Hague nije bio od koristi u opoziciji. Sada je na vlasti,  ali loše je započeo. Poruka njemu i njegovim kolegama koji se skiću po EU večerama: Prestanite kokodakati i učinite nešto... sada!

---

^{Stuart Littlewood je autor knjige "Radio Free Palestine", koja govori o položaju Palestinaca pod okupacijom. Za više informacija posjetite www.radiofreepalestine.co.uk. Ovaj je tekst prvobitno objavljen na PalestineChronicle.com.}

Tagovi: izrael, palestina, gaza