Somalskim piratima koji trenutno u svojim rukama drže desetke otetih pomoraca, među njima i jednog Hrvata, u zadnjih mjesec dana isplaćene su rekordne otkupnine za oslobađanje zatočenih moreplovaca i brodova. Piratima je u zamjenu za puštanje korejskog supertankera Samho Dream i njegove posade na slobodu početkom studenog iz helikoptera u more "iskrcano" nevjerojatnih devet i pol milijuna američkih dolara!

Svega pola milijuna manje, okruglih devet milijuna dolara, pirati su u studenom inkasirali za oslobađanje kineskog tankera "Golden Blessing". U oba su slučaja isplate izvršene potajno, bez službene objave visine svote, no i sami pirati su se preko svojih "glasnogovornika" pohvalili rekordnim ulovom prošloga mjeseca, potvrđujući time strelovit rast isplaćenih otkupnina od početaka intenzivnih napada na brodove prije nekoliko godina do danas. Dok su se tada otmičari zadovoljavali napadima na brodove uz samu obalu Somalije i otkupninama od nekoliko stotina tisuća dolara, u međuvremenu su znatno "napredovali", organizacijski i logistički, nabavivši bolje naoružanje, veće brodove za lansiranje napada stotinama milja od obale, ali i shvativši da su brodovlasnici spremni isplatiti astronomske svote za oslobađanje svojih plovila i posada.

Nepojmljiva zarada

Rekordne otkupnine razotkrile su, također, i sve manjkavosti sadašnjeg pristupa međunarodne zajednice problemu piratstva u Somaliji. Gomilanje ratnih brodova Europske unije, Rusije, Indije, Japana i drugih zemalja u ugroženom području, uz uspostavu donekle sigurnih koridora i poboljšane preventivne mjere na samim trgovačkim brodovima rezultiralo je, doduše, smanjenim brojem uspješnih otmica, kojih je u prvih deset mjeseci ove godine bilo manje od četrdeset. No, bez obzira na sve veći broj ratnih brodova još uvijek je riječ o golemom području važnih pomorskih puteva što seže od Roga Afrike gotovo do obala Indije i preko tisuću nautičkih milja na jugoistok, u Indijski ocean, pa ga je praktički nemoguće nadzirati.

Osim toga, pojačana represija prema piratima dovela je do situacije umnogome slične onome što se događa u svjetskoj trgovini drogom. Slično kao što represija bez prevencije, odnosno iskorjenjivanja uzroka, u trgovini drogom s jedne strane smanjuje ponudu, ali i istodobno povećeva cijenu droge, a time i profit onih koji njome trguju, tako i otmičari u Somaliji podižu cijene otkupnina. Rizik bavljenja piratskim poslom sve je veći, sve više piratskih "vojnika" nalazi se u zatvorima u Keniji i drugim zemljama, broj uspješnih napada manji je, ali su zato otkupnine i zarada veći. A time je i bavljenje piratstvom u opustošenoj i siromašnoj Somaliji još primamljivije novim generacijama mladih ljudi, nudeći im nepojmljive zarade u usporedbi s doslovnim umiranjem od gladi prije nego li uspiju pronaći kakav legalan posao.

Zemlja bezvlašća

Stoga su u svijetu sve glasniji zahtjevi da se, uz daljnju prisutnost međunarodnih mornaričkih snaga, rješenje problema piratstva napokon počne tražiti tamo gdje su mu korijeni. Na kopnu Somalije, gdje nered i bezvlašće caruju već gotovo dva desetljeća, ali i u dvoličnom odnosu međunarodne zajednice prema toj afričkoj zemlji, jednoj od najsiromašnijih u svijetu. Točnije, prema njenom ribljem bogatstvu.
Dok javno svjetske sile poput Rusije, Japana i EU šalju pomoć izgladnjelom stanovništvu, a njihovi brodovi održavaju kakvu-takvu sigurnost na moru, manje javno ribarske flote istih tih država od 1991. naovamo pustoše somalski riblji fond, nekad peti po veličini u svijetu, uništavaju lokalnu ekenomiju i ostavljaju stanovništvo bez hrane i prihoda. Prema izvješću Somalske pomorske fundacije (SMF), međunarodne organizacije koja se bori za stabilizaciju stanja u toj zemlji, samo ribarski brodovi Europske unije u prosjeku su, od 1991. do danas, godišnje u somalskim vodama izlovljavaju ribe u vrijednosti pet puta većoj od pomoći što je EU svake godine šalje Somaliji.
Ukupan ulov stranih ribarskih brodova koji u Somaliji love bez nadzora, naknada i ograničenja procjenjuje se na golemih 450 milijuna dolara godišnje! Taj novac završava u džepovima vlasnika ribarskih flota i trgovaca ribom na raznim stranama svijeta, dok domaćem stanovništvu ne pripadne ni cent.

Atraktivno lovište

Upravo je "ribarsko piratstvo", u režiji moćnih ribarskih flota bogatih zemalja, smatraju u SMF-u, prvi i osnovni uzrok pojave stvarnog piratstva koje danas ugrožava jedan od najvažnijih svjetskih trgovačkih puteva između Azije i Europe. Od početka devedesetih najezda velikih, supermodernih ribarskih flota u Somaliji je bez posla ostavila tisuće ljudi u lokalnim zajednicama duž obale. Ne samo što je moderna ribarska flota izlovila ribu, uništila mrijestilišta i staništa riblje mlađi, već je bezobzirno i sustavno lokalnim ribarima uništavala ribolovne alate i potapala im brodove, pri čemu su brojni somalski ribari i smrtno stradali. 

Lokalna je ribarska ekonomija u svega nekoliko godina posve izbrisana, a o razmjerima uništenja govore i podaci da je u somalskim vodama znalo istodobno ribariti više od osamsto sofisticiranih, snažnih brodova iz cijelog svijeta. Somalija je sa svojim ribljim bogatstvom, osobito tune, nakon ograničavanja ribolovnih kvota u Europi i osiromašenja azijskih ribolovnih područja postala glavna meta velikih ribarskih flota. No, njihovo je ribarenje u Somaliji potpuno ilegalno, pa se u SMF-u s pravom pitaju zašto niti jedna rezolucija UN-a, kao i nikakve akcije međunarodne flote nisu usmjerene protiv tog nezakonitog biznisa koji donosi enormne zarade, istodobno tjerajući lokalno stanovništvo u pirate protiv kojih se ista ta međunarodna zajednica bori.

Morski razbojnici

Piratski rat je, upozoravaju u SMF-u, u prvom redu i počeo zbog ilegalnog ribarenja golemih razmjera koje svjetske sile do dana današnjeg podupiru, umjesto da ga spriječe. Lokalni ribari počeli su piratsku karijeru smatrajući sebe zaštitnicima somalskog mora i svojih zajednica, a ne morskim razbojnicima. Stanovništvo ih također doživljava u tom svjetlu, kao zaštitnike i hranitelje te im pruža punu potporu u njihovim napadima i otmicama brodova i pomoraca. Dok takvo stanje - u kojem svijet podupire pustošenje somalskog ribljeg fonda - i dalje traje, a lokalno stanovništvo nema što jesti, problem piratstva u Somaliji neće biti riješen, ističu analize SMF-a.

Svjetska bi zajednica, želi li doista zaustaviti otmice brodova i nedužnih pomoraca, trebala napokon skinuti maske i pozabaviti se iskorjenjivanjem stvarnih uzroka piratstva, te prvenstveno svojim dvoličnim odnosom prema toj nesretnoj zemlji i njenim stanovnicima. Taj će posao, što više vremena prođe biti sve zahtjevniji jer nekadašnji ribari i njihove obitelji sve više prihvaćaju piratstvo kao posve legitiman način osiguravanja egzistencije, a lokalni "šerifi" koji ubiru najveći dio zarade sigurno će pružiti žestok otpor svakom pokušaju da se piratstvo zaustavi. Sa sve većim zaradama povećava se i njihova moć, pa će i borba protiv njih biti sve teža. Ukoliko se itko doista želi boriti.

Osnivanje centra za pomorsku izobrazbu

Somalska pomorska fundacija kao početak rješavanja problema piratstva u toj zemlji predlaže međunarodnoj zajednici osnivanje centra za pomorsku izobrazbu gdje bi polaznici stekli osnovne vještine i certifikate za bavljenje pomorskim zanimanjima. To bi današnjim piratima omogućilo da nastave za život zarađivati na moru, ali na legalan način. Drugi važan korak je oživljavanje lokalne ribarske industrije i uspostava kontrole nad morskim resursima, za što je pak ključan treći prijedlog - osnivanje, opremanje i financiranje Obalne straže Somalije.

Ilegalna odlagališta nuklearnog otpada

Još strašnije od najezde ribara iz cijelog svijeta u Somaliju zvuče priče o ilegalnom odlaganju nuklearnog, toksičnog i opasnog otpada u toj zemlji i njenom podmorju. Brojna svjedočanstva Somalaca, ali i istrage međunarodnih organizacija svjedoče o masovnom rješavanju svih vrsta opasnog otpada iz razvijenih zemalja koji se bez ikakva nadzora baca u more oko Somalije, ali i na kopnu. Odlaganje otpada u Somaliji uglavnom se povezuje s talijanskim organiziranim kriminalom, ali otpad stiže sa svih strana svijeta. Posljednjih godina bilježe se sve češći slučajevi teških oboljenja kod stanovnika obalnih naselja, a otrovne kemikalije dodatno uništavaju riblji fond. Poznat je slučaj iz 1998. kada je 45 kilometara obale između Mogadishua i Warsheeka bilo prekriveno uginulom ribom, nakon bacanja otrovnog otpada u more.