dodaj komentar 4 komentara

1. Kurbla06.02.2012. 04:58#1
   Podrška borbi Tibetanaca za slobodu i nezavisnost!
   
2. Majka13.02.2012. 10:30#2
   Više me zanima tko je pripremio 18 godišnjakinju za samospaljivanje.
   
   Sigurno je bila duboko svijesna kompleksnosti političkih odnosa u svijetu, pa je to izabrala kao ultimativni čin protesta.
   
   Kako su naše oči začarane! Kada se u Iraku raznese bombaš samoubojica i sa sobom u đenet odvede još desetak onih koji mu nisu željeli biti suputnici, tada mi govorimo uglavnom o muslimanskom fundamentalizmu, o zaslijepljenosti vjerom, te to osuđujemo. Međutim, kada se spali osamnaestogodišnjakinja (!), to se smatra činom koji utjelovljuje visoku produhovljenost i odricanje, pa se po automatizmu optužuju oni protiv kojih je taj čin usmjeren.
   
   Da je kojim slučajem Tibet u Bosni, danas bi većina j**** majku Tibetancima, a ne izražavala podršku u borbi za slobodu i nezavisnost.
   
   Tako to ide u ovom našem vrlom svijetu.
3. Kurbla13.02.2012. 11:24#3
   U pravu si, priznajem.
4. ap13.02.2012. 14:34#4
   Kina - Tibet je općenito bitnija i značajnija priča od drugih a ovo je uvod u bitne svjetske sukobe i rješavanja, prividno prvenstveno religijske i ideologijske a zapravo u prvom redu posve nemistične fizičke sukobe imperijalizma i SSR-a, saveza slabosti i različitosti.
   
   http://www.step.hr/duhovnost/uvod_religije.shtml
   
   SSSR kao spoj religijskog marksizma i drugih evropocentričkih proročko-religijskih imperijalizama sa azijskim mistično-religijskim imperijalnim despocijama pada i u SSSR-u i konačno i u SFRJ kao vodećem staljinističkom bućkurišu.
   
   Međutim, u Kini i istočnoj Aziji je s tim obrnuto. Tu spoj evropskih i azijskih religijskih imperijalizama, dodatno ojačanih USA varijacijama na temu, ima neizbježno još puno prostora baš iz činjenice što su predugo apsolutno dominirali evropsko-rusko-sfrj-usa gemišti a stare azijske civilizacije posve neprimjereno i neuravnoteženo držali kao i sve sitne potčinjene narode i civilizacije kao zadnje smeće za tek tako igre i manipulacije svojim proročkim objavama, do stupnja da je dugo i do jučer svaki ološ u Moskvi, Evropi, SFRJ i USA kako mu se i kada digne ne kurca nego sranje u šupku tek tako drlajo i manipulirao svim tim.
   
   Pogledajmo to samo na primjeru jedne od popualrnijen od mnoštva polupalarnih proročkih objavica iz Evrope, koje tek tako i lako dugo prže kontinente, ne snagom te objave nego ako alibijem za nimalo mistično fizičko gaženje cijele Azije, a čemu se je baš čuveni Mahatma Ghandi na temelju evropskih znanja i iskustava, uključujući Tolstoja, zajedno sa svojima prvi u Aziji počeo hrvati tako da glave fizički pucaju od udaraca imperijalne fizičke sile i tijela azijskog roblja umiru smrtnoj agoniji tik pored svoje soli koju im novi najviši bogovi ne daju nego i gaze.
   
   "Religija je uzdah potlačenog stvora, osjećaj okrutnog svijeta, duša bezdušnih okolnosti. Ona je opijum za narod."
   "Ukinuće religije kao prividne sreće naroda zahtjev je za njihovu stvarnu sreću. Zahtjev da se odreknu iluzija o svom stanju, zahtjev da se odreknu stanja koje dovodi do iluzija."
   Karl Marx (1818-1883)
   
   Objavica, kao i razne druge, nikada nije razrađena kao ni ono zamjensko, ovdje "stvarna sreća". Dapače, osnova svih proročko-religijskih objava u imperijalnim ideologijama je izbjegavanje baš tog središnjeg i najbitnijeg, što i same te proročko-religijske objave i imperijalne ideologije postavljaju kao glavno.
   
   Stvarna sreća i kako se dolazi do nje je i proročko-idejno i još više time neizbježno svarno ni malo mistično i intelektualno vrijedna fizička sila - napad, savladavanje mete, ubijanje, osvajanje i sve što ide i to sve više i više totalno, kao naj naj dilajla, uz konalna rješenje i nulte stope tolerancije.
   
   KP Kine nema izbora s Tibetom jer je i stvarna i idejna i proročka osnova svega jednostavna, baš onako kako je veliki Mao ponavljao i realizirao ideju a ostali doradili i povrdili - da bi oni bili stvarno sretni puška ne samo što mora biti u njihvom rukama nego bez dvojbe udariti i ubiti sve ono što šo nije u skldu s njihovom srećom i što ne lovi miševe baš u skladu s tim, jer je to jako potvrđeno evropski, ruski, USA a maksimalno u Kini.
   
   Tibet i SSR imaju još manje izbora jer se je u tom nepristupačnom i nezahvalnom području baš zbog toga davno začelo i posve pustilo korijenje sve i svuda sve ono slabo i različito što nije moglo drugdje a tu dugo i složeno uspijeva i jest
   Kao Mahatma Ghandi i njegovi su i oni bez svoje soli i ostalog što je tu pred njima, a novi bogovi i naj naj dilajla im fizičkim razbijanjem glave to ne daju i ne samo da je na vidiku kompromis nego je sve to sve više nadbožansko i fizički jače.
   
   Glave i tijela su počeli pucati u grčevima. Ako KP Kine i malo popusti kao Velikoj Britaniji itd. redom padaju još jače podaničke pojave i "retardi". A Tibet i SSR više nemaju šta čekati jer idu nove i nove ofamzive, baš kao i kod nas na Blakanu gdje su isti nadbogovi yu staljinissti i klerici nakon još jedne trijumfalne pobjede na "retardima" krenuli u konačna rješenja i nulte stope tolerancije na bilo kakva odstupanja od svih svojih 126 mlijuna proročko-religijskih objavica i spama.
   
   Milijuni fanatičnih šupak na šupak na šupak totalno odanih šupaka, zadnjeg smeća koje drukčije nema nikakve šanse na bilo šta i koji su estetsko-erostki impotentni osim tako, kao krda napadaju svaku točku svim sredstvima.
   
   I da hoće SSR se ne može odreći baš ničega i nema izbora nego je krenuo uzvrat.
   Po vim bojištima konačno prava takmičenja i nadigravanja.
   Nas je sve više i sve više smo u kontranapadima nakon dugih grčevitih obrana a napadač je sam.
   Još malo pa velike duge svečanosti svega živog i mrtvog.