Izgovorena riječ za političare može biti vrlo nezgodna. Upravo su riječi ono čime se političari obvezuju u očima javnosti. Vladimir Bakarić, čovjek koji je gotovo četiri desetljeća bio najmoćniji čovjek u Hrvatskoj, izbjegavao je o istoj temi dva puta govoriti isto. Obrazlagao je to tvrdnjom da bi ga u tom slučaju mogli prozvati, jer se na nešto obvezao, a ako o nečemu jednom govori jedno, a drugom zgodom drugo, onda mu ta opasnost ne prijeti.

Opasnost gubitka vjerodostojnosti zbog razlike u onome što je govorila i onome što čini trenutačno itekako prijeti američkoj državnoj tajnici Hillary Rodham Clinton. Početkom godine, 21. siječnja, održala je važan govor u Newseumu, američkom novinskom muzeju u Washingtonu, o slobodi interneta, a taj je govor integralno objavljen u časopisu Foreign Policy. Krajem godine, u jeku slučaja WikiLeaks, ona u praksi u bitnome odstupa od onoga što je izgovorila. Reakcija na WikiLeaks u slučaju objavljivanja američkih diplomatskih depeša i inače je iznimno zanimljiva. Prije tih depeša WikiLeaks je objavio golemi broj američkih dokumenata koji se tiču američkog ratovanja u Iraku i Afganistanu, ali ti su dokumenti, iako potencijalno iznimno osjetljivi, izazvali bitno slabiju reakciju nego li početak objavljivanja diplomatskih depeša. Priča o govoru Hillary Clinton iz siječnja ove godine i njenoj reakciji na WikiLeaks krajem godine nije nova. Riječ je o raskoraku između proklamiranih ideala i njihove praktične provedbe u trenutku kad sam ideal ugrožava sistem.

Pravo na informaciju

Clinton je u govoru postavila Sjedinjene Američke Države na jedan pol, kao predvodnika onih koji zagovaraju i promiču slobodu interneta, a apostrofirala više zemalja, Iran, Uzbekistan i posebno Kinu, kao države koje tu slobodu onemogućavaju. No, mnogo toga što je kazala nije u skladu s onim što State Department čini od kraja studenoga i početka objave američkih diplomatskih depeša.
U svom se govoru pozvala na dva američka predsjednika. Franklina Delanoa Roosevelta i njegov glasoviti govor o četiri slobode i aktualnog predsjednika i njenog šefa Baracka Husseina Obamu. Ne slučajno, spomenula je Obamin posjet Kini. Tada je Obama u odgovoru na pitanje branio pravo na slobodan pristup informacijama, ustvrdio da što informacije slobodnije kolaju to su društva snažnija. Dapače, kazao je i kako pristup informacijama pomaže građanima da održe povjerenje u vlade, stvara nove ideje i ohrabruje kreativnost.

- Vjera Sjedinjenih Država u tu istinu je ono što me dovelo danas ovdje, izjavila je Clinton u Newseumu.

- Korisnici interneta moraju imati zajamčene slobode, jer internet kao mreža uvećava snagu i potencijal svega ostalog i zato treba sinkronizirati tehnološki progres s principima, ustvrdila je američka državna tajnica.

U svom silovitom kovitlacu što ga je izazvao WikiLeaks posebno zanimljivo zvuče njene riječi o tome kako su neke države izgradile elektroničke barijere koje onemogućuju njihovim stanovnicima pristup dijelovima mreže. Dapače, te akcije suprotne su Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, a "širenjem tih restriktivnih praski, nova informatička zavjesa je podiže u mnogim dijelovima svijeta". Valja se prisjetiti da je State Department (ali i takorekuć cijela američka administracija) zabranila svojim zaposlenicima da posjećuju stranicu WikiLeaks ne samo na službenim već i na svojim privatnim računalima, te ih obvezala da, ako su slučajno učitali neku depešu o tome obavezno izvijeste. Ne treba zaboraviti niti naputak neizravno dan studentima sveučilišta Columbia u New Yorku. Studentima je poručeno da ne ostavljaju poruke i komentare o WikiLeaksu na društvenim mrežama poput Facebooka i Twittera jer bi im to jednoga dana pri traženju posla u državnoj administraciji mogla biti otegotna okolnost.

Politička cenzura

Neki dijelovi govora danas zvuče gotovo autoironijski, jer "kao u diktatorskoj prošlosti, vladama su danas meta neovisni mislioci koji koriste oruđa interneta".
Naravno, Clinton ne zagovara potpunu slobodu interneta. Postoje oni koje se ni na internetu ne smije tolerirati, ali je među onima koje je nabrojala Clinton teško raspoznati WikiLeaks. Ne smije se tolerirati one koji potiču na nasilje, poput al Qaede, ne smije se tolerirati one koji rabe govor mržnje. Ozbiljno se mora razmotriti pitanje anonimnog govora čime je očito mislila na anonimne komentare na brojnim forumima koji mogu itekako iskakati iz okvira dopuštenog za neanonimne govornike. Nepoželjni su i oni koji se bave krađom intelektualnog vlasništva.

- Ali ti izazovi ne smiju postati isprika vladama da sistematično krše prava i privatnost onih koji internet koriste za miroljubive političke svrhe, kazala je Clinton.

U aktualnom sukobu WikiLeaksa i administracije Sjedinjenih Američkih Država možda je i najintrigantniji dio govora u kojem se Clinton oštro protivi politički motiviranoj cenzuri koju bi mogle prakticirati tehnološke kompanije. Odbijanje takve cenzure treba biti dio američkog nacionalnog branda, a Clinton je i uvjerena da će potrošači širom svijeta nagraditi tvrtke koje poštuju taj princip. Eh, sad, koliko će potrošači nagraditi EveryDNS, PayPal, Amazon, MasterCard, Visu, a od prije nekoliko dana i Bank of America, redom kompanije koje su uskratile svaku poslovnu uslugu WikiLeaksu, i to pod pritiskom State Departmenta, pokazat će vrijeme.

Četiri slobode Franklina Roosevelta 

Franklin Delano Roosevelt, možda i najveći američki predsjednik, cilj ostvarenja četiri slobode najavio je u govoru 6. siječnja 1941. U doba kad je već bjesnio Drugi svjetski rat, ali Sjedinjene Države još nisu bile vojno uključene u njega, a Hitler pokorio velik dio Europe, Roosevelt je naveo koje četiri slobode trebaju biti zajamčene ljudima u svijetu. To su sloboda govora i izražavanja, sloboda vjeroispovijesti, sloboda od nestašice i sloboda od straha.