Tijekom 224 godine američke povijesti, 42 predsjednika SAD-a su manje od 600 puta izrazili neslaganje odlukama Kongresa koristeći institut signing statementa; George W. Bush , 43. po redu predsjednik, u manje od 8 godina vladavine napravio je to više od 800 puta.

Zamislite da hrvatska ima emigranta u Americi, teškog 26 milijardi dolara, koji sluša Thompsona i Jezerinca i misli da je Stjepan Mesić izdajica! Takav tip ljudi podržava kampanju Johna McCaina.

SAD ima 737 vojnih baza u 132 zemlje - bez da se u to uračunaju vojne baze na Kosovu, u Afganistanu, Iraku, Izraelu, Kirgistanu i Kataru. U svojoj knjizi Patnje Imperija, iz 2004. godine, Chalmers Johnson navodi kako 38 američkih mega - vojnih baza rapoređenih po svijetu nadmašuje brojku od 36 takvih baza kojima je britanski imperij dominirao svijetom 1898. i 37 takvih objekata u provincijama Rimskog Carstva 117. godine. Nije dakle upitno da je SAD imperij. Problem je kakav je Amerika danas imperij? Da li je ona imperij jednog Marka Aurelija ili jednog Nerona? Kaligula kao uzor Koliko god se takvim usporedbama javno protivili, američki političari privatno vole biti uspoređivani sa Rimskim Imperijem. Bijela kuća i druge zgrade u Washingtonu izgrađene su da podsjećaju na arhitekturu Rimskog Carstva. Ustvari, od pada Zapadnog Rimskog Carstva pa do danas, povijest Zapada je samo slijed pokušaja dugačkog niza barbarskih vođa da re-kreiraju slavu i moć Svetog Rimskog Carstva. Johnson u svojoj knjizi, na primjeru Rimskog Carstva tokom prvog stoljeća, primjećuje kako uspješan globalni imperijalizam zahtjeva promjenu domaćeg političkog sistema iz demokratske republike u tiraniju. Jednako kao i Rim od nakon ubojstva Cesara, Amerika približno nakon ubojstva Kennedya doživljava sve veću kontrolu vojno-industrijskog kompleksa nad politikom i sve veću koncentraciju moći u rukama izvršne vlasti (rimskog imperatora ili američkog predsjednika). Kao i imperatoru Kaliguli, pod fasadom demokracije, tako i predsjedniku Bushu danas stoji na raspolaganju aparat moći i opresije uglavnom van kontrole Senata i sudova, kao što vidimo iz primjera Guantanama i CIA-inih mini zatvora na tajnim mjestima van SAD-a, o cemu Jane Mayer piše u svojem novom bestseleru Tamna Strana.

kennedy.jpg

Foto: Trenutak prije ubojstva Kennedyja, nakon kojega je Amerika ubrzano počela nalikovati na rimski imperij Posuđeni termin iz Lucasove heksalogije Zvjezdanih ratova je adekvatan, jer nitko danas nije bolji primjer trenda dart-vaderovske metamorfoze Republike u Imperij od sadašnje američke administracije: tokom povijesti SAD-a 42 američka predsjednika su tokom 224 godine manje od 600 puta izrazila neslaganje sa odlukama Kongresa kroz tzv. signing statement (kad predsjednik potpiše odluku Kongresa, koja tako postaje zakon, ali kaže da on i njegova administracija neće istu odluku provoditi). George W Bush, 43. američki predsjednik, u manje od osam godina napravio je to više od 800 puta. U toku vladavine predsjednika Busha, američki Kongres sveden je na rimski Senat u toku vladavine imperatora Comodusa. Njegova uloga je postala savjetodavna, a Sjedinjene Države su prestale biti republika. A nisu niti prava demokracija, nego odozgo-dirigirana: birački okruzi su kreirani prema potrebama dviju vodećih stranaka koje se mijenjaju na vlasti, i kako je koja na vlasti tako preuređuje granice izbornih okruga kako bi svaki okrug većinski glasao za nju. Umjesto da birači biraju političare, političari biraju birače. Raznim smicalicama i antidemokratskim zakonima (koje bi u drugim zemljama prozivali kršenjem ljudskih prava), Republikanci se već osam godina trude administrativno ukloniti što više potencijalnih demokratskih birača sa popisa registriranih birača: Američki Memorandum Srbija je 1986. godine dobila Memorandum SANU, koji je Slobodanu Miloševiću poslužio kao nacrt za Veliku Srbiju; u SAD-u taj je trend prisutan od memoranduma zvanog Projekt za novo americko stoljeće, i dokumenta Ponovna izgradnja američke obrane 2000. Ti dokumenti pružili su Bushu nacrt za globalnu dominaciju i rat u Perzijskom Zaljevu. Najveći proponenti tog trenda su potpredsjednik Dick Cheney i šef njegovog kabineta, carski pisar Addington, koji je, najčešće, autor Bushevih signing statements: iz njihove perspektive sudska i zakonodavna vlast samo su prepreke koje treba zaobići ili ukloniti. Pitam se dokle su njih dvojica spremni ići u toj nakani? Naslovnica NY Timesa za 1. kolovoz donosi vijesti: 51 tisuća ljudi ostalo je u srpnju bez posla, stopa nezaposlenosti 5.7 posto, General Motors izgubio 15.5 milijardi dolara u zadnja 3 mjeseca (5 milijardi mjesečno), Pakistanska obavještajna služba pomogla Al Qaedi napasti indijsku ambasadu u Kabulu, a Pakistanci su, kao, američki saveznici, kojima Kongres daje desetine milijuna dolara godišnje za suzbijanje Al Qaede i tolerira im posjedovanje nuklearnog oružja; i na kraju, Bruce Ivins, mikrobiolog, prvi na FBI-ovoj listi osumnjičenih 2001. godine za slanje demokratskim senatorima i lijevo-orijentiranim komentatorima pisama sa sporama anthraxa, ubio se pilulama - sad nikad nećemo saznati tko stoji iza napada (znamo da su spore sigurno iz vojnog laboratorija Fort Detrick, jer ih nitko drugi na svijetu nema), kao što nikad nećemo saznati tko stoji iza ubojstva Kennedya, nakon ubojstva njegovog ubojice Lee Harvey Oswalda - iako se ruka Tamne Strane nazire u pozadini oba nedjela.

ivins.jpg

Foto: Bruce Ivins, mikrobiolog čiju tajnu nikada nećemo doznati Njegovi kolege već sumnjaju u to da je FBI kako treba obavio istragu; FBI je sretno zaključio da je Ivins kriv, nakon što se ovaj ubio, kao što smo i očekivali, međutim što ako je osumnjičeni bacil anthraxa došao u sobu prof. Ivinsa nakon slanja poštom, jer ga je upravo FBI tamo poslao na istraživanje, da bi nekoliko godina poslije FBI zaključio da je bacil iz Ivinsove sobe upravo taj koji je bio poslat senatoru Daschleu? Danas se Tamna Strana regrupira. John McCain bio je obećao dostojanstvenu i poštenu kampanju. No ubrzo je uvidio da mediji nisu za takvu zainteresirani. Mediji Carstva žele gladijatorske borbe. Republikanski strateg Karl Rove, za kojeg smo svi mislili da je gotov, tako danas dirigira McCainovu kampanju i stoji iza pubertetskih ismijavanja Obaminih oratorskih sposobnosti, kao što su usporedba Obame i Paris Hilton i usporedba Obame i Mojsija. Desničarski Georg Soros No, tko je u stvari sličniji Paris Hilton - Obama ili McCain? McCain, koji je u sučeljavanju sa Obamom u crkvi Saddleback velečasnom Warrenu definirao bogate kao one kojima su godišnja primanja preko 5 milijuna dolara (Obamina definicija bila je skromnija, sa 250 tisuća), podržao je ekstenziju Bushevih poreznih olakšica za milijunaše kao što je on (McCainove vile putem Google Earth) - olakšica koje je Obama još ranije na svojoj web stranici nazvao poreznim olakšicama za Paris Hilton: tko je dakle prava Paris Hilton američke politike?

Rove danas raspolaže sa četvrt milijuna dolara za negativne spotove o Obami, novac koji je u republikansku kampanju uložila organizacija Freedom Watch. Freedom Watch je pod kontrolom trećeg najbogatijeg čovjeka u Americi, Sheldona Adelsona, vlasnika najvećih kasino operacija u Las Vegasu i Macaou, kojeg, zbog njegovog židovskog porijekla, često zovu desnim George Sorosom. Adelson je zabranio sindikalno organiziranje u svojim hotelima u Las Vegasu i zadovoljno je primijetio kako je kineska super-država posao upitomljavanja radne snage u Macaou za njega već obavila. Njegova podrška najdesnijim elementima Izraela, koja je dovela do ostavke Ehuda Olmerta, jedna je od glavnih prepreka mirovnom procesu. Zamislite da hrvatska ima emigranta u Americi, teškog 26 milijardi dolara, koji sluša Thompsona i Jezerinca i misli da je Mesić izdajica! Takav tip ljudi podržava kampanju Johna McCaina. Ulaganjem u Roveovu kampanju za McCaina, Adelson vraca uslugu Roveu. Dva tužioca, u Las Vegasu i San Diegu, koji su bili na putu njegovoj zabrani organiziranja radne snage i drugim poslovnim interesima njega i njegovih prijatelja, otpušteni su kao loši radnici, u skandalu u kojem je tucet javnih tužilaca u SAD-u, koji su istraživali korupciju među Republikancima, jednostavno otpušteno, skandalu zbog kojega je spomenuti bivši zamjenik šefa Bushevog kabineta, Karl Rove, morao podnijeti ostavku na tu funkciju. Jednako tako, Comcast, korporacija koja je tokom Busheve vladavine, uslijed naklonosti republikanskih zakonodavaca, preko leševa manjih kompanija postala, najveći operator kablovske televizije (skoro jedna trećina svih Amerikanaca gleda TV putem Comcasta) i četvrta najveća telefonska kompanija u Americi, danas, nepuna četiri mjeseca prije izbora, vraća uslugu Republikancima, premještajući informativni program MSNBC, koji je pozicioniran lijevo od centra, iz svoje regularne ponude u skuplji paket, a ostavljajući desno od centra pozicionirani Fox-News unutar regularne ponude. Očita je namjera da se utječe na rezultate izbora, s ciljem da pobjedi kandidat koji bi Comcastu mogao dozvoliti potpuni monopol na američkom tržištu. Jednostavno su skinuli program, a nastavili naplaćivati pretplatu po starom. Budući da uskoro više neće imati konkurencije, nitko im ništa ne može. To je demokracija i slobodno trzište kakve ćemo pod McCainom uživati. Igre oko Wal Marta Na istu notu, druga nezajažljiva megakorporacija, najveći privatni poslodavac na planeti Zemlji, Wal Mart, šalje timove suradnika na teren da upozore zaposlenike na opasnost od Obamine pobjede: njegova pobjeda, naime, mogla bi dovesti do promjene zakona o udruživanju radnika u sindikate, omogućujući većem broju radnika da se sindikaliziraju – već pedeset godina sindikati gube članstvo, a radnici gube prava i novac. Poruka radnicima je: 1) članstvo u sindikatu puno košta, a ne donosi ništa; 2) podizanje cijene rada može dovesti do vala otpuštanja. Znači, indirektno prijete radnicima otkazom ukoliko glasaju za Obamu. No, pitanje je kako menadžeri namjeravaju prodati ljudima teoriju da članstvo u sindikatu ništa ne donosi, ako se boje da će izazvati povećanje cijene radne snage. Priča s Wal Martom ne završava tako brzo. Za razliku od Hilary Clinton, koja je nekad sjedila na upravnom odboru te korporacije, pa je onjezinoj poslovnoj politici tokom svoje političke karijere uglavnom šutjela, Obama i Edwards od 2006. podržavaju sindikaliziranje Wal Martove radne snage. Međutim, 2007. godine britanski tabloidi provaljuju da Michele Obama, doduše, ne sjedi u upravnom odboru Wal Marta, kao Hilary, nego u upravnom odboru agrokombinata Treehouse kojem je najveća mušterija - Wal Mart.

clinton_walmart.jpg

Foto: Kako god okreneš, Demokrati se vole lijepiti na Wal Mart Godine 2008., kada je njegova kandidatura postala sigurna, Obama za svog ekonomskog direktora postavlja Jamesa Furmana, koji je 2006. branio Wal Mart i protivio se Obaminom i Edwardsovom prijedlogu o sindikaliziranju Wal Martove radne snage! Budući se Wal Mart, izgleda, sada boji Obamine pobjede, možda je Obama preobratio Furmana? Za Edwardsa, nakon provaljenog skandala da je varao svoju od raka bolesnu ženu, su svi Demokrati danas sretni da nije predsjednički kandidat i da se neće niti pojaviti na konvenciji u Denveru...


U petak 22. kolovoza čitajte novi izvještaj Ive Škorića: NEUE AMERIKANISHE KUNST!