I naši stari imaju što za reći u vrijeme kad su ulična okupljanja u modi i kad svatko pokušava učiti kako prakticirati demokraciju. Tako je građanska inicijativa Krug za trg već drugi put ove godine okupila istomišljenike, njih čak dvije tisuće, da bi Skupštini grada Zagreba dali na znanje da treba mijenjati ime Trga maršala Tita

Nije Facebook jedino sredstvo pomoću kojeg se organiziraju prosvjedi i nisu mladi jedini koji vježbaju demokraciju u adolescenskoj nam državi. I naši stari imaju što za reći u vrijeme kad su ulična okupljanja u modi i kad stvatko pokušava učiti kako prakticirati demokraciju. Tako je građanska inicijativa Krug za trg već drugi put ove godine okupila istomišljenike (ovaj put njih čak dvije tisuće) da bi Skupštini grada Zagreba dali na znanje da treba mijenjati ime Trga maršala Tita. Zbog tako krucijalnog pitanja koji je dio nacionalnog ponosa (kako to vole reći naši političari) došetali su se oni jučer do HNK namrgođena i smrtno ozbiljna lica da bi dali na znanje svima onima koji žive u zabludi da je Tito bio zločinac.

3lika2036.jpg

Predpotopne strasti na djelu Da ne bi ispalo da su to neke pretpotopne teme kojima se bave starčići subotom ujutro umjesto da se vozaju besplatnim tramvajima, našli su oni i pokoje mlađe pokljenje da im popravi prosjek od cca 75 godina. Nekom su momku tako ukazali čast da strastveno zbori o '71., a ovaj je zadaću odradio kao da su njega samog te davne godine progonili i ostavili trajne ožiljke na usplahirenoj duši. Bio je tu i pokoji samosvjesni mu vršnjak obrijane glave i u obaveznom crnom dress codu šepureći se s transparentom ili šalom na kojem je pisalo Kazališni trg. Poput četa partizana promarširali su oni zajedno oko kazališta uzvikujući parolu o zločincu Titu. Pokazali su ti vremešni građani i građanke osnaženi pokojom mlađom glavicom da i oni, unatoč životu provedenom većim dijelom u diktatorskoj državi i svim zlima koje je taj režim donio i nanio im, mogu u novonastaloj slobodi i demokraciji izreći svoj stav, iako ne u potpunosti demokratskim sredstvima. Ali naučit će oni, kvragu i priša. Nije lako u tim godinama usvajati nova gradiva. Tako je bilo i onih koji su umakli policijskoj budnosti pa su se našli na protivničkoj strani gdje se okupila druga antifašistički orijentirana strana vječnog sukoba koji poput teškog utega leži na plećima hrvatskog društva pa su pljucnuli na te izdajnike i povukali đubradi i slično.

zadnja.jpg

A ta druga strana koja se okupila ispred Muzeja za umjetnost i obrt, doduše u puno manjem broju (njih tek tristotinjak) i pretežno slične dobne strukture (dobro ovdje je bio nešto veći broj mlađe populacije)našla se onako u kavanskom stilu na ćakuli o starim partizanskim vremenima, šumama i gorama, zgodama i nezgodama. I dok se suprotna strana pjenila i uzvikivala Tito zločinac antifašisti su, onako provokatorski, da ne bude da su tu tek tako došli viknuli Tuđe nećemo, Hrvatsku vam ne damo. Dobro raspoloženi nisu se dali isprovocirati povicima s druge strane. A zašto i bi kad Trg još uvijek nosi ime maršala Tita, a to je ono bitno.

tudje_necemo.jpg

I koliko god ovaj prizor izgledao kao da je iz vremenske kapsule, toliko neodoljivo podsjeća na današnje stanje hrvatskog društva u kojem jedino radikalna desnica ima snage da se okupi u većem broju i pod krinkom ljubavi prema domovini prošverca ustaške simbole na kojekakvim okupljanjima koje eto policajci nisu registrirali dok se radikalna ljevica povlači u salone i nekim umjetničkim provokacijama kao što je nekakav estetski bezvrijedni i neoriginalni plakat koji parodira Posljednju večeru na način da apostolima stavi u ruku pivo, a Judi srednji prst koji pokazuje Isusu, iskazuje svoj društveni angažman. Ukratko, radikalni desni izdani, a radikalni lijevi bez imalo želje i volje za društvenom promjenom.

broz_rijeka.jpg

A za to vrijeme etablirani lijevi i desni centri, uhljebljeni u državnoj vlasti, trljaju ruke. Oni desni, na vlasti, tako što eto uspijevaju odvući pažnju s bitnih pitanja jednako kao i oni lijevi u oporbi jer ih se ne proziva da ne reagiraju i jer nitko neće rušiti ove nesposobnjakoviće koji se sad grcaju u problemima i čiji bi eventualni odlazak s vlasti u konačnici značio njihov dolazak, odnodno propast. Neka narod uči demokraciju i trenira građanski neposluh dokle god to radi oko tamo nekih nebitnih tema poput promjene imena trga što je svojevrstan luksuz koje si mogu priuštiti zemlje razvijene demokracije. Ma neka se penzići zabavljaju i krate si vrijeme, za neke to ima sigurno i terapeutski učinak zbog svih krivo artikuliranih službenih politika koje ne mogu umaći mehanizmimima usmene povijesti i obiteljske kulture sjećanja i koje su mnogima od danas prisutnih učinile nepravde, ali valjda će oni malobrojni potomci koji su se danas našli tu sutra misliti i o nekim životno praktičnijim stvarima i korigirati zajedno s mladima iz neprijateljskog tabora one politike koje nemaju ideološkog predznaka, a utječu na njihove živote u puno većoj mjeri.

antifa_urlik.jpg

I tako se narod s jedne strane pjenio, a s druge prosvjedno šepurio, spreman da kopa po smeću i ne uzrujavajući se previše oko toga kao ni oko praktičnih problema poput primjerice zdrastvenog osiguranja, jer Bože moj, prošli su oni i punog gorih stvari od nekih državnih pljačkica, apstraktnih globalnih ekonomskih krizica i kojekakvih bljezgarija. Imaju oni u nogama trka kao što je 2.svjetski rata, Goli otok i strahote poput njemačkih fašista ili jugoslavenskih krvnika, i što njih briga za tamo neki zakonu o izvlaštenju ili čemu već što je dio politike koju preziru, a koji će biti na dnevnom redu Sabora u ponedjeljak.

<
Vezane vijesti