Suzana Kunac, feministička aktivistica, konzultantica i kandidatkinja za novi saziv Upravnog odbora Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, analizira dosadašnji rad Zaklade i ukazuje na stvari koje bi trebalo poboljšati

Prihvatili ste prijedlog nekolicine udruga koje su vas kandidirale za članicu upravnog odbora Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Koji je vaš motiv za sudjelovanje u radu Zakladinog UO-a?

Kada smo prije nekoliko mjeseci na Zagovaračkoj listi komunicirali o kandidatima/kinjama za UO Nacionalne zaklade, ja sam se vodila idejom da kandidati/kinje za UO  iz redova civilnog društva prvenstveno ne smiju biti u sukobu interesa. To znači da član/ica UO ne smije biti u situaciji da donosi odluke o projektima organizacije civilnog društva za koju radi. Kako više nisam zaposlenica  udrue BaBe!, a tijekom tog aktivističkog angažmana sam se ozbiljnije bavila i istraživačkim radom o civilnom društvu, smatrala sam da bih mogla biti konstruktivan član UO Zaklade.

Nacionalna zaklada od samih početaka je uvela dobru praksu konzultacija s civilnim društvom o ključnim temama i prioitetima za razvoj civilnog društva

U svakom slučaju bi kandidature iz redova civilnog društva i izbor tih maksimalno 5 članova/ica trebao biti transparentan i u skladu s nekim kriterijima, od koji su navedeni samo neki od mogućih. Također bi bilo dobro da sama Nacionalna zaklada osmisli proceduru koja bi bila demokratska za izbor članova/ica iz redova civilnog društva, moguće po uzoru na izbor članova/ica za Savjet za razvoj civilnog društva i to za one podsektore  koje je Nacionalna zaklada definiralakao prioritetna područja djelovanja.

Kako biste, u osnovnim crtama, ocijenili Zakladin dosadašnji rad?

Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva od samih početaka je uvela dobru praksu konzultacija s civilnim društvom o ključnim temama i prioitetima za razvoj civilnog društva. Do danas nisam zaboravila ključnu ulogu koju je Nacionalna zaklada odigrala tijekom donošenja prve Nacionalne strategije za stvaranje podržavajućeg okruženja za razvoj civilnog društva i Operativnog plana provedbe.  Tada se pokazalo da je konzultativni proces sa civilnim društvom doista vrijednost kojom se Nacionalna zaklada vodi.

Osim toga, smatram da su natječaji za projekte koji su raspisivani u prethodnom razdoblju bili u skladu s osnovnim ciljevima iz Strateškog plana Zaklade  2008. -2011. (poticanje građanstva na aktiviranje, uključivanje i sudjelovanje u razvoju lokalne zajednice; izgradnja kapaciteta civilnoga društva; razvoj međusektorske suradnje i suradnje između organizacija civilnoga društva; povećanje javnog utjecaja i vidljivosti aktivnosti organizacija civilnoga društva; razvoj društvenog poduzetništva i zapošljavanja u neprofitnom sektoru; povećanje utjecaja civilnoga društva u procesima donošenja raznih oblika javne politike).

Vjerujem da bi Nacionalna zaklada trebala uložiti konkretne resurse u provođnje studija utjecaja (engl. Impact assessment) u postavljenim prioritetnim područjima i ciljevima iz Strategije 2008 - 2011

Zaklada je pružila financijsku podršku organizacijama civilnog društva te je na taj način (prema izvještaju same Nacionalne zaklade za 2010. godinu) omogućeno zapošljavanje za 584 osobe i uključivanje ukupno 950 volonterki i volontera što smatram iznimno važnim. Također sam uvjerenja da bi, bez financijske podrške Zaklade, organizacije imale daleko teži zadatak osigurati dodatna sredstva (najčešće 20 posto) za ukupne budžete iz EU projekata, tako da je svojom podrškom Nacionlna zaklada zasigurno doprinijela održivosti organizacija civilnog društva jer su podržane organizacije u 2010. uspjele privući četiri puta više sredstava iz EU i drugih međunarodnih fondova od onih sredstava koje je Nacionalna zaklda uložila (organizacije su od Zaklade dobile ukupno 10 milijun kuna, a povukle dodatnih 6 milijuna eura.) U svakom slučaju je za pozdraviti i trud Zaklade na razvoju Programa regionalnog razvoja i jačanja sposobnosi organizacija civilnoga društva na lokalnoj i regionalnoj razinii razvoju Decentraliziranog modela financiranja razvoja civilnoga društva kojima je cilj bio izgraditi  infrastrukturu pridruženih partnera s kojima utječe na ujednačavanje regionalnog razvoja civilnoga društva uz adekvatnu financijsku podršku dostupnu na lokalnoj i regionalnoj razini. Za pozdraviti je i inicijativu Nacionalne zaklade za pokretanje Programa "Europa plus" kojim bi sepomoglo organizacijama civilnoga društva u međufinanciranju odobrenih EU projekata.

Gdje vidite prostor za unapređenje rada Zaklade?

U prvom redu vjerujem da bi Nacionalna zaklada trebala uložiti konkretne resurse u provođnje studija utjecaja (engl. Impact assessment) u postavljenim prioritetnim područjima i ciljevima iz Strategije 2008 - 2011. Teško je govoriti o uspjesima i relevantnom utjecaju -  bez unaprijed postavljenih indikatora uspješnosti te njihove provjere nakon implementacije Strategije. Takve studije bi uz konzultacije s organizacijama civilnog društva trebale biti vodič za izradu sljedeće Strategije. Jer, primjerice, kako procjeniti rad Nacionalne zaklade i onih organizacija civilnog društva koje je Nacionalna zaklada podržala stručno i financijski za bilo koji navedeni strateški cilj bez jasnih indikatora i provjere njihove realizacije? Kako znamo da smo aktivirali građane da se uključe u razvoj lokalne zajednice? Koliko je građana potrebno informirati, aktivno uključiti u pojedinim zajednicama da bismo govorili o pozitivnom trendu ili ostvarenju cilja?

Drugo područje za koje držim da bi se moglo unaprijediti je kompleksno, ali zasigurno je uz puno truda moguće - ublažiti krutu birokratsku proceduru tako da se više vodi računa o kvaliteti i sadržaju samih projekata, nego o tehničkoj ispravnosti projektne dokumentacije. Također se slažem sa stavom organizacija da bi trebalo uravnotežiti obim potrebne natječajne dokumentacije za zadovoljavanje propisanih uvjeta natječaja s visinom financijske podrške koja se na tom natječajumože dobiti.

Iz konzultacijskog procesa s organizacijama civilnog društva je jasno da su institucionalne potpore Nacionalne zaklade jako važne za održivost civilnog društva i slažem se s predloženom promjenom da pauza izmedju dvije potpore ne bi trebala biti dvije, već jednu godinu, te da se može uvesti osim postojeće tri kategorije institucionalne potpore i četvrta.

Kako procjeniti rad Nacionalne zaklade i  organizacija civilnog društva koje je Nacionalna zaklada podržala, bez jasnih indikatora i provjere njihove realizacije?

Vjerujem i da izbor za članove/članice UO-a Nacionane zaklade, kao i rad UO-a, može   biti transparentniji, tako da se relevantni dokumenti oko izbora, kao i izvještaji sa sastanaka UO-a mogu naći na mrežnim stranicama Nacionalne zaklade. Veću transpaentnost rada IMPACT centra bi također trebalo osigurati. To su neka područja koja mi se, ovako kao outsideru čine izvediva, što ne znači da je popis poboljšanja time zatvoren.

Osnovni prigovori koji se mogu čuti među udrugama civilnog društva odnose se na strogoću admnistrativnih prepreka za prijave na natječaje i na nefleksibilnost za podršku ad hoc inicijativa (kao što su studentski pokret protiv komercijalizacije obrazovanja, "Ne damo Varšavsku", "NATO na referendum"...). Smatrate li doista da je na tom planu moguć napredak?

Doista je nedokučivo zašto je Nacionalnoj zakladi teško reagirati u takvim ad hoc situacijama, posebice kada kampanje vode ugledne, dugovječne organizacije poput Zelene akcije ili Centra za mirovne studije koji zasigurno zastupaju vrednote iz članka 3. Ustava RH - dakle nisu izvan ustavno-pravnog poretka RH, čak ni kada pozivaju na građanski neposluh. To je samo jedna od legitimnih metoda borbe za opće dobro. Nadam se da će Nacionalna zaklada to prepoznati i mijenjati stav u odnosu na građanske inicijative nepopularne među političkom elitom i vladajućima. No, bez takvih građanskih inicijativa teško da se može govoriti o borbi za ljudska prava ili demokratizaciji društva.

U svakom slučaju, javno zagovaranje, javne i medijske kampanje, sav taj vrijedan policy rad organizacija civilnog društva bi trebao biti dodatno i zasebno financiran od strane Nacionalne zaklade jer je činjenica da se društveni stavovi, pa i stavovi političkih elita kako o pojedinim temama, tako i o civilnom društvu u cjelini, najviše pozitivno mijenjaju upravo kampanjama i javnim zagovaranjem.

U zadarskom IMPACT centru su se, kao što se može vidijeti iz Zakladinog izvještaja za 2010. godinu, tjekom čitave godine svega 32 dana odvijali neki sadržaji. Smatrate li opravdanom toliko nisku iskorištenost?

Potrebno je ublažiti krutu birokratsku proceduru tako da se više vodi računa o kvaliteti i sadržaju samih projekata, nego o tehničkoj ispravnosti projektne dokumentacije

Kao što sam već navela, rad IMPACT centra nije dovoljno transparentan i teško je bez dodatnih informacija bilo što komentirati. No, zdravorazumski se čini da je to doista niska razina iskorištenosti prostora, a vjerojatno i ljudskih resursa koji rade u IMPACT-u. Međutim, moguće postoje racionalni razlozi zašto je tomu tako, ali problem je da to javnosti nije poznato.

Kako komentirate pojavu portala Civilnodruštvo.hr? Stječe se dojam da Zaklada takvim aktivnostima preuzima na sebe funkcije informiranja koje bi trebale obavljati neprofitne udruge?

Nacionalna zaklada ima mandat stručno i financijski podržati razvoj civilnog društva, te je očekivanje bilo da Nacionalna zaklada neće provoditi aktivnosti koje civilno društvo može uz suradnju i podršku Nacionalne zaklade provoditi samostalno. Doista je teško reći je li Nacionalna zaklada započela s radom na portalu Civilnodruštvo.hr jer nije bilo zainteresiranih organizacija i projekata koji bi to radili na razini ukupnog civilnog društva, ili se takvi projekti nisu pojavili jer je Nacionalna zaklada tom aktivnošću zatvorila taj prostor za organizacije.

Međutim taj portal se svakako može svesti pod stručnu podršku razvoju civilnog društva što jeste u opsegu djelovanja Nacionalne zaklade.

Kako biste prokomentirali Zakladin program podrške neprofitnim medjima?

Nezavisni, neprofitni mediji su izuzetno važni za demokratizaciju društva i to što je Nacionalna zaklada prepoznala tu aktivnost organizacija civilnog društva i što je 2010. godine podržala 9 neprofitnih medija je vrlo vrijedno.

Čini mi se da bi na području neprofitnih medija trebalo uložiti više sredstava za manje medijskih projekata, ali onih koji doista imaju utjecaj na javno mnijenje i koje civilno društvo i same lokalne zajednice prepoznaju kao nezavisne i važne izvore informiranja

Iz meni poznatih partikularnih primjera nije moguće imati cjelovitu sliku podrške Nacionalne zaklade svim medijskim projektima, no čini mi se da bi na tom području trebalo uložiti više sredstava za manje medijskih projekata, ali onih koji doista imaju utjecaj na javno mnijenje i koje civilno društvo i same lokalne zajednice prepoznaju kao nezavisne i važne izvore informiranja. Primjerice portal slobodnifilozofski.com je jedna novija medijska pojava koja kritički propituje društveno relevantne teme i funkcionira potpuno volonterski, a tekstove, video snimke i drugi materijal preuzimaju drugi mediji. Tu je potrebno ozbiljno i sustavno praćenje i analiza (kao što većina mainstrem medija prati čitanost, gledanost, slušanost itd.) na osnovu koje bi se osiguralo dugoročnije i sigurnije financiranje u suradnji s drugim donatorima i zakladama gdje bi Nacionalna zaklada dala preporuku ili se aktivnije uključila u osiguranje dijela sredstava koja nedostaju s ciljem održivosti i povećanja kvalitete takvih, neprofitnih i nezavisnih medijskih sadržaja.

Smatrate li postupak izbora tijela Zaklade (UO-a i upravitelj/ice) dovoljno transparentnim? Smatrate li opravdanom mogućnost beskonačnog reizbora upravitelja/ice NZ-a?

Što se tiče izbora članova/članica UO Nacionalne zaklade bilo bi dobro da se svi kandidati i kandidatkinje mogu vidjeti na stranicama Nacionalne zaklade sa svojim biografijama, iz kojeg sektora dolaze itd. kao i procedura izbora.

Što se tiče izbora članova/članica UO Nacionalne zaklade bilo bi dobro da se svi kandidati i kandidatkinje mogu vidjeti na stranicama Nacionalne zaklade sa svojim biografijama, iz kojeg sektora dolaze itd. kao i procedura

Mogućnost beskonačnog reizbora ne samo upravitelja/ice Nacionalne zaklade, veći predsjednika/ica organizacija civilnog društva, strukovnih i drugih organizacija i institucija držim nedemokratskim i prostorom koji ostavlja mogućnost za različite zlouporabe. Konkretno, upraviteljica Nacionalne zaklade Cvjetana Plavša Matić je najzaslužnija za pokretanje Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, i prema dosadašnjim izvještajima (narativnim i financijskim) ne vidi se neki kritičan razlog za njenu smjenu. Isto tako, implikacija da će ona biti beskonačno puta reizabrana kao upraviteljica ne mora nužno biti točna, međutim to doista ovisi prevenstveno o njenom radu, kao i o ocjeni njenog rada članova/ica UO. Zato je važno da su članovi/ice UO transparentno i prema jasnim kriterijima izabrani. Reizbor nije problem sam po sebi ukoliko je takva odluka racionalna i temelji se na jasnim pokazateljima uspješnog rada. To postaje problem kada su procedure nejasne i kada u UO ili drugim tijelima koja donose odluke vlada klima klijentelizma, međuovisnosti i kada takva izbora odluka nije vođena onim što je najbolje za organizaciju, instituciju, zakladu već nekim drugim kriterijima.

Zaklada je u 2010. godina potrošila blizu 200 000 kuna na usluge međugradskog taksi-prijevoza (usporedbe radi, solidan automobil košta oko 10 000 eura, čime bi Zaklada dugoročno riješila problem prijevoza).  Što biste, kao članica UO-a, napravili kada biste se suočili s takvom činjenicom?

Zanimljivo pitanje, za koje čak nisam sigurna da je u domeni odluka UO. Prvo što mi pada na pamet da se ovakvim principom smanjuje mogućnost zlouporabe službenog vozila, jer je svaka vožnja namjenska i definirana. Međutim, kako se ipak radi o priličnom iznosu, moguće da bih predložila javnu nabavu službenog vozila, s jasnim procedurama korištenja. Nabava službenog vozila bi uvelike ovisila i o osiguranom parkirnom mjestu jer službeno vozilo treba biti parkirano ispred institucije i dostupno onima kojima je potrebno za obavljanje radnih zadataka. Problem jednog službenog vozila je moguće i u tome da dvoje ili troje zaposlenika treba istovremeno putovati istog dana, pa bi se vjerojatno dio novca i nadalje trošio na usluge nekog prijevoznika. Trebalo bi imati sve te izračune za donijeti informiranu odluku.


 

Čitajte H-Alterov dossier Igre na sreću!

Igre na sreću

<
Vezane vijesti