Foto: Zagreb.hrFoto: Zagreb.hrČinjenica da Zagreb dobiva mrežu gradskih vrtova svakako jest uspjeh, i to uspjeh građanskih inicijativa koje su ideju pokrenule, gurale i razradile. Za nadati se da će uprava gradonačelnika Milana Bandića biti dovoljno pametna da, kad već prisvaja ideje, to napravi na način koji će rezultirati onim što je najbolje za grad.

"Smeća je bilo za dva kamiona. Sama sam platila da sve odvezu i dovela to u red" -  govori umirovljenica Hasnija Miloš (68), stanarka Trnskog i korisnica jednog od tamošnjih vrtova odavno izniklih na trasi buduće prometnice.

"Govore da dolazi nova ulica već trideset godina, pa ništa. Posadila sam kupine i jagode, a bude i papričica, paradajza, luka, ali najviše sadim cvijeće", kaže Hasnija oko čijeg vrta je i živica od sada sasušenog cvijeća.

"Sad se to ne vidi, još je rano, ali uskoro će sve zazelenit i procvjetat. Uživam kad sam tu, a gledam i s prozora" - i pokazuje na svoj stan u jednoličnoj zgradi do vrta.

Mnogi zagrebački kvartovi ispunjeni su urbanim vrtovima koji su iznikli uglavnom na praznim gradskim zemljištima u iščekivanju buduće namjene, najčešće izgradnje. Ta praksa u globalnim je razmjerima odavno postala trend koji u Zagrebu kao da postoji oduvijek. Slika Novog Zagreba bila bi nepotpuna bez slike vrtova koje ima gotovo svaki kvart. Jednaka je situacija i u mnogim drugim dijelovima grada, poput Dubrave ili Trešnjevke.

"Ljudi se nekad i smiju na vrt u gradu. Tima kažem izvol'te na plac pa platite" kaže Hasnija. 

simpraga_1.jpg

Kaže da je "najveći problem bila voda, ali smo se dogovorili i skupili novac za pumpe. Nas nekoliko ima jednu, a neki imaju i svoje, ali neće svi dati drugima da koriste. Ima svakakvih ljudi".

Hasnija potvrđuje da je vrt i mjesto gdje se uzgajaju i zdravi odnosi. 

"Ljudi su uglavnom prijazni i vrijedni, pa je dobro i za druženje."

Žali za gospodinom Franjom koji je umro ove zime u osamdesetpetoj. Njegov vrt, još uvijek uređen, ostaje prazan.

"Dala sam mu ruže i kupine, posadili smo prošle sezone, sve se primilo. Dolazio je svaki dan. Ne znam da li će tko doći nakon njega."  

Karakteristika urbanih vrtova je da se ne nasljeđuju, već jednom kad neki korisnik umre, obično prođe neko vrijeme pa parcelu zaposjedne netko drugi i počne obrađivati vlastiti vrt. Ljudi tako odlaze, a vrtovi ostaju.

Na pitanje kako se uopće odlučila za vrtlarstvo odgovara protupitanjem: "Zar nije ljepše malo radit na zemlji pa sjesti u vrtu, nego dangubit?"

Iako praksa urbanih vrtova nije posve nova, a posebno treba izdvojiti slučaj grada Rijeke nakon Drugog svjetskog rata, takvi vrtovi zaživjeli su u Hrvatskoj tek prošle godine

"Nikad u životu nisam sadila. Kupila sam knjige i naučila. Evo sad u vrtu naberem gavez i koprivu i spravim sredstvo protiv nametnika. Ukiselim i zalijem, sve funkcionira. Radim i kompost od svega što ostane iz vrta",  objašnjava.

Hasnija je s godinama postala iskusna vrtlarica, a njen vrt i mali ukras kvarta.

Umirovljenik Pero Čančar (70) stanovnik je Super Andrije već 35 godina, a vrt ima zadnjih desetak. I njegov, kao i Hasnijin vrt, nalazi se na trasi buduće ulice između Sigeta i Trnskog. 

"Sve je manje više hobi, kretanje i mjesto na koje mogu doći. Korist od same hrane je tu manja, ali je ima. Sadim blitvu, mahune, luk, poriluk... svega ima. Rastu i voćke." Pero u vrtu boravi svaki dan.

"Nikad nije bilo nikakvih problema, pa čak ni krađa."

U predvorju njegova vrta nalaze se sklepane klupe sa stolom. Kaže da ih je postavila gospođa koja je ranije tamo imala vrt.

"Danas ih najviše koriste mladi iz kvarta za kartanje", pojašnjava.

Čini se da je ugodnije sjesti u pomalo zakrivenom dijelu vrta, nego obližnjem parku iz kojeg se ulazi u vrtove, iako je Park mladenaca najljepši novozagrebački park. Vrtovi pružaju intimniji osjećaj, manji su pa su i nekako bliži ljudskom mjerilu, a smješteni uz sam rub parka, čini se kao da su ga i povećali. Ta simbioza koja je nastala spontano i način na koji je prostor iskorišten, ono je što bi etnologinja Dunja Rihtman Auguštin nazvala alternativnim urbanizacijama.

"Vrtovi su i tradicija kreativnosti prema gradskom i zajedničkom prostoru, a te samoinicijativne intervencije u neiskorištenim, često zapuštenim dijelovima, odraz su brige samih stanovnika prema vlastitom gradu" kaže  Sandra Dobrić (27), članica udruge Parkticipacije koja se već  točno godinu dana zalaže za uspostavu prvog zagrebačkog društvenog vrta, odnosno mreže takvih vrtova po gradu.

sandra_dobric.jpg sandra_dobric.jpg

Sandra stanuje u Dugavama, diplomirala je rusistiku i galicistiku, a prvi je vrt imala na prostoru ispred Mamutice.

"S prijateljicom sam započela vrt prošle godine, no ti su vrtovi baš onda uklonjeni budući da se tamo planira novi park. Od početka sam dio inicijative da se za vrtove pronađe neka alternativna lokacija u Novom Zagrebu. Oformili smo incijativu, danas udrugu Parkticipacija, a ideju smo spontano razvili do inicijative za prvi zagrebački društveni vrt koji predlažemo na jednoj parceli na prostoru budućeg parka Lakun, jednog od dva velika južna parka novozagrebačke Plave potkove. Budući da je taj prostor neuređen, a realizacija parka nije izgledna u bližoj budućnosti, prostor je idealan za veliki vrt koji bi služio stanarim svih okolnih kvartova" - objašnjava Sandra.

Naime, ono što Zagreb nema, za razliku od brojnih drugih gradova, upravo su društveni vrtovi. Koncept u kojem u okviru zajedničkoga vrta parcele sezonski mogu dobiti svi koji žele saditi. Tamo gdje postoje, obično su organizirani kvartovski.  

Iako praksa urbanih vrtova nije posve nova, a posebno treba izdvojiti slučaj grada Rijeke nakon Drugog svjetskog rata, takvi vrtovi zaživjeli su u Hrvatskoj tek prošle godine i to u nekoliko gradova.

Osobito se ističu varaždinski "Čudesni vrtovi". Taj projekt  Udruge Gredica nedavno je u međunarodnoj konkurenciji više od 500 projekata iz čitavog svijeta ušao u najuži izbor za njemačku "Sozial Marie - nagradu za društvene inovacije".

gredica1.jpg gredica1.jpg

Varaždinski slučaj toliko je uspješan da je potražnja za parcelama u stalnom porastu. Dio uspjeha leži i u činjenici da je gradska vlast prepoznala inicijativu i odmah osigurala zemljište za vrt kojim udruga sad upravlja.

Sličan je slučaj i s Mariborom, gdje su društveni vrtovi uspostavljeni prošle godine u okviru projekta europska prijestolnice kulture i pokazali se kao veliki uspjeh.    

Globalna zelena revolucija nije mimoišla ni Zagreb, koji još uvijek nema svoj prvi društveni vrt, unatoč građanskoj inicijativi koja ga zagovara već točno godinu dana.

"Za prvi zagrebački društveni vrt pronašli smo konkretnu zapuštenu parcelu u gradskom vlasništvu ali već godinu dana čekamo dozvolu grada da tamo pokrenemo vrt", pojašnjava Sandra i dodaje da nisu htjeli gerilski zaposjedati zemlju jer je cilj inicijative formalna uspostava društvenih vrtova, i po mogućnosti i uvođenje kategorije vrta u urbanističke planove.

maribor.jpg maribor.jpg

"Predlažemo da mjesta za društvene vrtove, kao dodatni sadržaj grada, budu predviđena u okviru budućih velikih javnih parkova tj. tamo gdje to prostorni kapaciteti parka dopuštaju", objašnjava Sandra.

Ali, za razliku od drugih gradova u Hrvatskoj, poput Virovitice i Ivanić Grada, koji su prošle godine u vrlo kratkom roku i u pravilu besplatno građanima ustupili prazne i neiskorištene gradske parcele za privremeno vrtlarenje, Grad Zagreb to još nije učinio iako je sezona sadnje započela.

Dok je varaždinski primjer daleko najbolji, nisu svi  gradovi razvili društvene vrtove.  I u Zagrebu, otkad je stvar preuzeo Bandićev ured, stvari su krenule u drugom smjeru. Građani su potpuno isključeni iz projekta koji se sada naziva "Gradski vrtovi" i zapravo je u službi gradonačelnikove kampanje. 

"Svojatanje ideje od strane gradonačelnika Milana Bandića samo po sebi ne bi bilo problem kada bi Grad razvio koncept koji im predlažemo, a ne ograničio se na puko davanje zemljišta u najam", kaže Sandra.

I dok se zagrebački vrt čeka, u međuvremenu su lokalni zahtjevi za gradske vrtove pokrenuti i u Rijeci, Splitu i Osijeku, a u Belišću je od ove godine osigurano 150 parcela za zainteresirane građane. Korist vrtova po zajednicu neupitna je i očito prepoznata u vremenu krize.  

Otkad je stvar preuzeo Bandićev ured, stvari su krenule u drugom smjeru. Građani su potpuno isključeni iz projekta koji se sada naziva "Gradski vrtovi" i zapravo je u službi gradonačelnikove kampanje

"Živimo u zemlji koja ima snažnu tradiciju uzgoja zdrave hrane, a Zagreb ima tradiciju urbanog vrtlarenja koja je autohtona i nije od ni od kuda uvezena. Ovdje to ljudi rade i ne znajući da je urbano vrtlarenje veliki globalni trend. Svemu tome samo treba dati novu dimenziju kroz koncept društvenih vrtova koji bi bili dostupni svima, a ne samo određenim kategorijama stanovništva što preferira Bandićev model po kojem bi prednost pri dodjeli parcela ima socijalni slučajevi i branitelji. Za te se kategorije, a to je Parkticipacija i predložila, može komotno osigurati dio parcela, ali vrtovi moraju biti dostupni svima i upravo u tome leži uspjeh projekta", objašnjava Sandra. 

Parkticipacijina inicijativa u relativno je kratkom vremenu od nastanka razvila koncept društvenoga vrta do detalja. Pritom je ključno ukazati na razliku između koncepta društvenoga vrta i običnog ustupanja gradskog zemljišta za urbano vrtlarenje.

Osnovna razlika je u tome što društvenim vrtovima upravljaju udruge građana ili vijeća vrtova, to da društveni vrtovi po mogućnosti imaju i zajednički (javni) prostor te da su otvoreni za sve koji žele saditi.

"Osnivanje društvenog vrta ne iziskuje minimalna ili čak nikakva sredstva, a ključna je politička volja. U jednogodišnjem procesu zagovaranja vrtova Partkicijacija je reagirala i na neke ideje od strane Grada da budući vrtovi dobiju svoja parkirališta, rasvjetu, cisterne itd. Sve to je suvišno i u suprotnosti s idejom vrta, posebno onih, poput Lakuna, koji se planiraju na lokacijama budućih velikih parkova. Ono što Grad može osigurati je alat, ograde, jednostavne pumpe za vodu, šljunak za staze i neka temeljna oprema za zajednički dio vrta koji će funkcionirati kao javni prostor, a to su klupe i stolovi, nadstrešnica, ljuljačke za djecu itd".    

bandic-vrt.jpg bandic-vrt.jpg

Prijedlog Parkticipacije je i da bi u takvom vrtu manji broj parcela bio predviđen za sve okolne vrtiće i osnovne škole, ali i udruge za promicanje inkluzije, čak i tražitelje azila iz obližnjeg centra.

I Sandra ističe da joj je "osobno najbitniji društveni aspekt vrta, izgradnja zajednice i zdravog grada."

Navodi da vrtovi "promiču društvenu koheziju, razvoj i osnaživanje zajednice i građanske solidarnosti, imaju rekreacijsku, terapeutsku i rehabilitacijsku dimenziju, doprinose očuvanju bioraznolikosti, utječu na dostupnost i promociju zdrave prehrane i općenito daju doprinos lokalnoj samoodrživosti."

Društveni vrtovi predstavljaju oblik socijalne politike te su vrijedan doprinos sadržaju i kvaliteti života u gradu. Društveni je vrt je i specifični javni prostor pa bi bilo u javnom interesu da se u Zagrebu i dogode. Potreba i želja očito postoje.  

Uz sve to, ključni moment je sam uzgoj hrane. 

"S globalizacijskim trendovima, unatoč ponudi, prehrambeno smo jako osiromašeni. Hrana koja je dostupna i koju jedemo je često štetna, a njena proizvodnja negativno utječe na okoliš", pojašnjava  Sandra.

Objašnjava da u tome smislu postoji želja i potreba gradskih stanovnika za kvalitetnu i lokalno uzgojenu hranu. "Lokalizacija, a ne globalizacija, što znači i prehrambeni suverenitet."

Navodi i da je "vještina uzgoja hrane jedna od temeljih vještina koje imamo. Osim toga, vrtovi su mjesto gdje se ljudi susreću. Oaze susjedske suradnje i međusobnog učenja", govori Sandra. 

"Stvar treba uzeti stvar u svoje ruke i uzgajati svoju hranu. Malo može biti puno" - zaključuje.

Društveni vrtovi predstavljaju oblik socijalne politike te su vrijedan doprinos sadržaju i kvaliteti života u gradu

Na potezu je Grad, a očekuje se da će, požurena izborima, gradska vlast s projektom "Gradski vrtovi" konačno uspostaviti mrežu vrtova na vrijeme za sadnju već ove sezone.

U ovom trenutku, ostaje otvoreno da li će Zagreb s projektom "Gradskih vrtova" uspostaviti društvene vrtove i to uvažavajući razliku između koncepta društvenih vrtova i pukog ustupanja zemljišta za obrađivanje.

U oba slučaja, činjenica da Zagreb ove godine dobiva mrežu gradskih vrtova svakako jest uspjeh i to uspjeh građanskih inicijativa koje su ideju pokrenule i razradile, a za nadati se je da će gradska uprava gradonačelnika Milana Bandića biti dovoljno pametna da, kad već prisvaja ideje, to napravi na način koji će rezultirati onim što je najbolje za Zagreb.     

"Zajednički nam je cilj da Zagreb dobije najbolju mrežu vrtova u ovom dijelu Europe i da ti vrtovi budu primjer suradnje gradske uprave s građanima, posebno zato jer je inicijalna inicijativa za uspostavu društvenih vrtova potekla upravo od građana. No, to ovisi isključivo o Gradu", zaključuje Sandra. 

Ukoliko ne budu definirani kao društveni vrtovi, ostaje pitanje da li će vrtovi uopće biti uspješni, što će pokazati vrijeme, a jedna od opcija je i da se jednom uspostavljena mreža vrtova s vremenom proširi i nadogradi upravo kroz koncept društvenog vrta. 

Ključne riječi: urbano vrtlarenje, zajednički vrt
<
Vezane vijesti