H-Alter
Ana Opalić i Martina Zvonić (Foto: Ana Kuzmanić)<br>Ana Opalić i Martina Zvonić (Foto: Ana Kuzmanić)
"Starim i da sam se s tim suočila. Bore su stigle, ne mogu sve jesti i psi su mi ostarjeli. Neka vrsta suočavanja sa starenjem i to ispričano u prvom licu. Na EP-u će se naći pet pjesama, ali uz to planiramo snimiti još pet pjesama te će zajedno činiti naš drugi album."

Povodom skore promocije novog EP-a Starimo, kao i promocije prvog albuma "Prihvaćam sve" benda "U pol' 9 kod Sabe", razgovarali smo o počecima benda, prošlim i budućim koncertima, pjesmama i video spotovima, ali i o starenju s vokalisticom Martinom Zvonić i klavijaturisticom Anom Opalić.

Dragana Hrnkaš (saksofon, akustična gitara), Helena Bučko (bas), Zrinka Kolarić (bubnjevi), Matina Zvonić (vokal), Goran Bogunović (električna gitara i ukulele) i Ana Opalić (klavijatura, harmonika i drugi vokal) čine postavu prvog autorskog lezbijskog feminističkog benda u regiji, "U Fora je jer nemamo pritisak da moramo ispuniti nečija očekivanja. Ako se nama sviđa, dobro je i zapravo je sve snimljeno za nula kuna pol' 9 kod Sabe" koji je kroz smart indie pop na specifičan i duhovit način opjevao svakodnevicu i društvene probleme. Bend neobičnog imena i zvuka nakon prvog albuma "Prihvaćam sve" i brojnih koncerata, u KSET-u 19. lipnja predstavlja novi EP Starimo koji su realizirali uz pomoć brojnih gostiju i producentsku podršku Berka Muratovića i Funhouse Studia.

Okupili ste se 2009. godine i zapravo, koliko sam shvatila, bend vam je bio svojevrsna terapija. Jeste li tada imali planove za svirke i bend ili je više bilo – idemo svirati pa što bude?

Martina: Da, bio je taj moment da samo sviramo s ekipom i nismo imali nikakve druge planove.

Ana: Dapače, mislili smo da ćemo se razići nakon prve svirke. Pustila sam Gabrijeli Ivanov iz Voxfeminae, onako frendovski, snimku s probe kojom se oduševila te nam je ponudila da sviramo na zatvaranju Voxfeminae Festivala te godine. Zapravo smo se spremali samo za taj jedan koncert misleći da je gotovo sa svirkama nakon toga.

Martina: Reakcije nakon tog koncerta su bile super, ljudi su počeli postavljati pitanja o tome što ćemo dalje, neki ljudi su odlazili iz benda, nisu bili sigurni je li to žele, ali smo nastavili sa sviranjem.

Koliko se postava benda mijenjala s vremenom? Koliko vas je trenutačno u bendu?

Ana: Dosta se mijenjala, a najviše jer mi nismo od početka definirali što smo i što hoćemo. Tako da je jako puno ljudi dolazilo u bend iz zafrkancije, zbog druženja i ekipe, ali što više sviraš smanjuje se količina zafrkancije i povećava količina vježbanja te se treba uspostaviti nekakva disciplina. Dosta ljudi bi došlo, malo bi se izguštali i otišli dalje.

Martina: Čim vide da moraju preuzeti odgovornost i malo se uozbiljiti, ljudima se jednostavno ne da. Ipak, ne sviraju u bendu koji donosi nekakav profit, a i uz to svi imaju svakodnevne poslove i onda još u bendu imaju zadatke.

U jednom intervjuu ste rekli da na početku i niste bili toliko vješti s instrumentima. Koliko vam je to odmoglo ili pomoglo?

Martina: Naše neznanje nam je zapravo i pomoglo jer smo imali osjećaj da sviramo samo za našu ekipu i zapravo smo se iznenadili kada bi Dugo se nagađalo o kome je pjesma Razmažena s prvog albuma i bile su tri kandidatkinje koje su mislile da je pjesma o nekoj od njih, ali je zapravo o svima njima stigla dobra kritika. Jedino je Goran bio uigran u smislu da je prije toga svirao u bendu Radost! i zapravo svira cijeli život, dok su se ostali "krpali" od koncerta do koncerta.

Ana: Ali, s obzirom na to da sada već sviramo šest godina dva puta tjedno, naučiš svirati htio ti to ili ne.

Iza vas je sada već dosta koncerata, ljudi odlično reagiraju na svirke i kritike su jako dobre. Jeste li očekivali toliki uspjeh kada ste krenuli s koncertima?

Martina: Kada smo vidjeli da ljudi super reagiraju i da su kritike dobre to nam je bio poticaj da nastavimo jer smo i mi imale krizu te smo razmišljale da prestanemo svirati. I to nas je držalo da nastavimo sa sviranjem jer nikada nismo imali velike ambicije. Više smo tip benda kojeg treba malo gurkati, ali kada vidiš te dobre kritike, super reakciju publike, to te i potiče da više radiš i ideš korak dalje.

Vas dvije pišete većinu pjesama. Odakle crpite inspiraciju?

Ana: To je više kao ispušni ventil te su neke pjesme nastale iz potrebe da izbacim to nešto iz sebe. Smatram da je užasno bitno da samu sebe shvatiš ozbiljno i čim imam neku ideju, odmah to zapišem, snimim i možda ne napravim odmah cijelu pjesmu, ali se ponovno sjetim za par Svi ti gej tekstovi koji pričaju o lezbijskoj ljubavi, propadanju veza su doista bili spontani, nismo imali nikakve planove da to bude aktivističkomjeseci i dovršim je.

Martina: Većinu pjesama je napisala Ana i baš ima momente kada inspiracija iz nje curi na sve strane pa jedan dan napiše pjesmu, sutradan novi tekst, preksutra glazbu.

Unatoč veselom zvuku i melodijama, tekstovi su većinom ozbiljni i progovaraju o svakodnevnim i društvenim problemima kao u pjesmama Želim biti strejt ili Disfunkcionalni Božić. Koliko vam je bilo lako ili teško spojiti veseli zvuk s ozbiljnim tekstovima?

Ana: Čini mi se da takve melodije pomažu da "probaviš" teže tekstove i da ne bude toliko patetično. Ponekad složim malo teži tekst i onda shvatim da ću zaglibiti u patetiku ako uz to još stavim tešku glazbu tako da namjerno tu težinu razbijemo s veselim zvukovima.

Martina: Nekako mi se čini da je s glazbom kao i u životu, pa ako problemima priđeš s humorom, uvijek je lakše. Zato i mislim da su pjesme toliko pitke jer se zafrkavamo na vlastiti račun i imam osjećaj da ljudi prepoznaju tu dozu samoironije i humora.

Je li se aktivizam u pjesmama nametnuo ili ste znali da želite biti aktivistički bend?

Ana: To se zbilja spontano dogodilo te smo u jednom trenutku prepoznali da postoji ta aktivistička snaga i potencijal. Svi ti gej tekstovi koji pričaju Zafrkavamo se na vlastiti račun i imam osjećaj da ljudi prepoznaju tu dozu samoironije i humorao lezbijskoj ljubavi, propadanju veza su doista bili spontani, nismo imali nikakve planove da to bude aktivističko, tim više što nismo mislili da će te pjesme ići vani, recimo biti javne.

Uskoro u KSET-u imate promociju novog EP-a Starimo. Koliko se toga promijenilo od albuma Prihvaćam sve? Je li Starimo predstavlja neki novi početak ili je to, nazovimo, nastavak "odrastanja" u glazbenom i životnom smislu?

Martina: Ana je na novom EP-u napravila sve stvari, a na prvom albumu smo se još tražili i dosta različitih ljudi je sudjelovalo u njegovom kreiranju tako da je taj prvi album spoj različitih energija usmjerenih k istom cilju. Tematski se ne razlikuje previše iako smo nekako na prvom albumu otpjevali sve te gej problematike, iako ni toga ne manjka na novom albumu, ali smo se usmjerili na neke druge životne probleme.

Koja je priča iza singla, ali i EP-a Starimo?

Ana: Da ja starim i da sam se s tim suočila. Bore su stigle, ne mogu sve jesti i psi su mi ostarjeli. Neka vrsta suočavanja sa starenjem i to ispričano u prvom licu. Na EP-u će se naći pet pjesama, ali uz to planiramo snimiti još pet pjesama te će zajedno činiti naš drugi album.

Martina: Idući singl koji bismo trebali izbaciti je Ljetna pjesma i iako postoji već nekoliko verzija s ukuleleom i harmonikom na plaži sada smo odlučile snimiti studijsku verziju jer nam je dosta ljudi reklo kako im je stvar fora.

Ana: Uz singlove Starimo i Ljetna pjesma imamo još tri pjesme. Jedna je o djevojci koja ima problema s cuganjem i zove se Dosadno mi je, Sve jesme su inspirirane likovima iz stvarnog života i svaka povezanost i nije toliko slučajnaimamo jedan sentiš, romantičnu pjesmu Ne razumijem. Na EP-u imamo i nekoliko gostiju bez kojih ne bi bila moguća realizacija, a to su Lucija Brnardić i Neva Begović, kao i Anina sestrična Tihana koja je svirala obou u Starimo te Jakša Kriletić koji se pridružio na saksofonu.

Martina: Sve pjesme su inspirirane likovima iz stvarnog života i svaka povezanost i nije toliko slučajna.

Jesu li se prepoznali u pjesmama?

Ana: Nisu, srećom. Na primjer, dugo se nagađalo o kome je pjesma Razmažena s prvog albuma i bile su tri kandidatkinje koje su mislile da je pjesma o nekoj od njih, ali je zapravo o svima njima.

Singl Starimo prati i video spot koji ste same snimile. Koliko vam je zahtjevno uz glazbu snimati i video spotove? Je li i to spontano krenulo kao i bend ili?

Ana: Fora je jer nemamo pritisak da moramo ispuniti nečija očekivanja. Ako se nama sviđa, dobro je i zapravo je sve snimljeno za nula kuna. Nemamo novaca da iznajmimo studio, opremu, rasvjetu tako da je sve Do It Yourself. Imali smo samo troškove kada smo snimali Prihvaćam sve za iznajmljivanje kazališta, ali zapravo je sve po principu snađi se druže.

Martina: S tim da se nama dvjema uvijek to radi, dok je ostatak benda malo sramežljiv, ali se sve više oslobađaju i pokazuju želju za sudjelovanjem u spotovima.

Ana: Osim benda, frendice nam pomognu i sudjeluju u snimanjima tako da nam zapravo uvijek netko drugi gostuje u spotovima.

Ključne riječi: nezavisni glazbenici, glazba
<
Vezane vijesti