Iako kiborzi već žive među nama, u Hrvatskoj se o ovoj temi ne govori mnogo. Radi se o stvaranju umjetnih tijela, pokušajima stvaranja umjetnog mozga i budućih robotskih oblika života - androida i robota, koji su na tragu da zamjene mnoge funkcije čovjeka.

U okviru Lošinjskih dana bioetike, održanih od 17.-19.svibnja, govorilo se o procesima kiborgizacije koji Homo Sapiensa postupno pretvaraju u Homo Kiborg. Izlaganje pod nazivom ''Kiborgoetika- presjecište ili poveznica bioetike i tehnoetike'' održala je Ivana Greguric, doktorandica na Filozofskom fakultetu, u suradnji s idejnim začetnikom projekta prof. Igorom Čatićem s Fakulteta strojarstva i brodogradnje.

kiborg.jpg

Riječ je o uspostavi nove primjenjene etičke discipline - ''kiborgoetike'', medicinsko-tehničke etike koja svoje utemeljenje pronalazi u propitivanju korištenja sveprisutnih tehnika ljudskog poboljšanja i nužnosti postavljanja granica implementacije umjetne tehnike u ljudsko biće. ''Danas stojimo pred zadatkom utvrđivanja ciljeva i definiranja normi koje će prisiliti sve one koji su uključeni u kreiranje novih tehničkih područja i njihovo implementiranje u ljudski organizam, da prihvate određenu količinu društvene odgovornosti'' - rečeno je na izlaganju.

Iako kiborzi već žive među nama, u Hrvatskoj se o ovoj temi ne govori mnogo. Riječ kiborg stvorena davne 1960. godine zahvaljujući NASA-inim znanstvenicima - M. E. Clynesu i N. S. Klineu, koji su razmatrali problem svemirskih letova. U stvarnom životu, pod sintezom biološkog organizma i mehaničkog stroja tj. "kiborgom'' smatra se osoba dodatno poboljšana ugradnjom tehničkih dodataka koji su umjetnog podrijetla, primjerice pejsmejker.

kiborg_1.jpg

Prema mišljenju autora, problem se javlja sve snažnijim razvojem rekonstruktivne kiborgizacije čiji  je cilj proširenje postojećih, te dodavanje novih funkcija koje čovjek izvorno ne posjeduje (npr. ugradnja čipova u ljudsko tijelo) čime se nužno mijenja izvorna biološka struktura s ciljem stvaranja nadljudskih sposobnosti. Naposljetku dolazi se do stvaranja umjetnog tijela  (pokušaj stvaranja umjetnog mozga) i budućih robotskih oblika života - androida i robota koji su na tragu da zamjene mnoge funkcije čovjeka.

kiborg_2.jpg

Etičke dileme javljaju se kod tzv. kiber (eng.cyber) - kiborga, primjerice prof. K. Warwicka sa Sveučilišta u Readingu  u Velikoj Britaniji koji je zahvaljujući eksperimentima s implantantima živčanog sustava, RFID senzorima i robotičkom rukom zaslužio titulu prvog kiber - kiborga. Naime, 1998. Warwicku je implantiran RFID silikonski čip pomoću kojeg je komunicirao s računalom te na taj način upravljao vratima, svjetlom, grijalicom i drugim računalima bez podizanja prsta. Implantant kojeg je već danas moguće ugraditi u čovjeka sadrži sve vrste informacija o osobi - od podataka o kreditnoj kartici, zdravstvenom osiguranju te krvnoj grupi. Je li upravo 2009. godine nastupio pokušaj nasilnog implementiranja RFID čipova za vrijeme H1N1 virusa, ostaje otvoreno pitanje.

kiborg_3.jpg

Tehnike ljudskog poboljšanja obećavaju ''pomoć'' ljudskom tijelu - kreirajući ljudska tijela sa svim proširenim sposobnostima, poboljšavajući mentalne i fizičke karakteristike i kapacitete, pri čemu ljudska bića postaju kontrolori vlastitih evolucija. Genetski inženjering i nanotehnika nude mogućnost da promijenimo naša tijela u nove i drugačije oblike postbiološkog čovječanstva s ugrađenim računalnim čipovima u mozgu, čije će implikacije za osobni identitet biti vrlo ozbiljne i duboke. Zato su autori postavili pitanje, je li etična takva primjena na ljudskom biću, gdje su granice tehničke integracije u ljudski život, i koje socijalne konzekvence iz toga mogu slijediti.

Ovakav razvoj, smatraju autori, nužno upućuje na potrebu izrade sveobuhvatnog pregleda ponajprije etičkih implikacija razvoja umjetne tehnike (živoga i neživoga) na suvremeno postmoderno doba te  definiranja ciljeva kiborgoetike obilježene sve većom isprepletenošću prirodne i umjetne tehnike. 

kiborg_4.jpg

Za znanstveno - tehničku revoluciju koja uključuje sve veće zadiranje u čovjekovu prirodnost i mijenjanje njegovih izvornih funkcija, nužna je nova paradigma znanja, usmjerena na način, granice i primjene znanja novih tehnologija, gdje su etičke vrijednosti i norme u prvom planu.

Potrebno je odrediti: Etičnost implementacije (Je li etično u Homo Sapiensa ugrađivati umjetne tvorevine koje mijenjaju njegove funkcije? ) Uporabu implementacije (Gdje je granica između liječenja ljudskog tijela i usavršavanja?) Granice implementacije (Tko odlučuje o granicama implementacije i ljudskog poboljšanja? Do koje granice je etično mjenjati ljudsku prirodu?) Svrhovitost implementacije (Koji cilj se želi postići?) Budući razvoj implementacije (U kojem smjeru će se nastaviti razvoj implementacije, te koje posljedice će izazvati? Mogu li poboljšanja uništiti  izvorno prirodno biće, stvarajući pri tome umjetnog čovjeka? Hoće li i u budućnosti postojati prirodna ljudska bića ili ćemo svi postati usavršeni i poboljšani kiborzi koji će sami odrediti tijek svoje evolucije? Hoće li tijelo doseći besmrtnost duše?)

Osim navedenog, potrebno je donijeti zakone koji bi legalno i etički regulirali granice i uporabu implementacije te uspostavom  međunarodnih zakonskih okvira njihove primjene donijeti odluke koje bi osigurale sigurnost pojedinca kao prirodnog ljudskog bića i time otklonile potencijalnu opasnost drugih centara odlučivanja poput vojne industrije ili interesnih korporacija.

Danas, suočeni sa sveprisutnom i samopostavljajućom tehničkom biti suvremenog svijeta postavlja se pitanje: što znači biti čovjek, i što je i kakvo bi trebalo biti ljudsko biće?  Odgovor na to pitanje jednim djelom svakako leži u promišljanju kiborgoetičkih načela i pitanja.

Ključne riječi: bioetika, kiborg
<
Vezane vijesti