Ured za sprečavanje pranja novca pri Ministarstvu financija u svojih devet godina postojanja nije u Republici Hrvatskoj otkrio niti jedan slučaj pranja novca, koji bi bio sankcioniran na sudu i zbog kojeg bi neki perač novca bio kažnjen

U cijeloj sudskoj praksi postoje četiri optužbe zbog pranja novca izrečene na sudu, ali svaki od tih slučajeva je posljedica kriminalne obrade zbog nekog drugog oblika kriminala, a ne samog pranja novca. Poznati su slučajevi kada se pojedinci javno hvale automobilima ili jahtama milijunske vrijednosti u eurima no malo tko je došao u situaciju da ga Ured za pranje novca traži dokaz o porijeklu novca. Zakonska odredba nalaže provjeru porijekla novca kada se obavlja bilo kakva novčana transakcija s više od 105.000 kuna, no u praksi je vrlo upitno provjeravaju li prodavatelji porijeklo novca kada im kupac donese torbu s gotovinom. Obveznici prijave su sve financijske institucije, kao i investicijski fondovi i burza, ali i kladionice, agencije nekretninama ili npr. Draguljarnice. Od prije četiri godine obvezu prijave imaju i odvjetnici i javni bilježnici no prema neslužbenim informacijama niti jedan javni bilježnik u Hrvatskoj nije Uredu za pranje novca prijavio transakciju veću od 105.000 kuna.