Problem s Vatikanskim ugovorima nije samo u Crkvi i njenim eskpoziturama, već u onima koji zbog vlastite nesposobnosti vladanja i nedostatka društvene odgovornosti, omogućuju diskriminaciju većine građana kroz javno financiranje protusekularnih elementa koji narušavaju ustavni poredak Republike.

Inicijativa za promjenu mora doći s hrvatske strane, budući da Vatikanu nije u interesu da se mijenjaju ugovori na kojima ostvaruju enormni profit

U čitavoj priči oko referenduma o braku posebno treba istaknuti činjenicu da je anticivilizacijska kampanja zapravo financirana od strane svih nas. Vlada Zorana Milanovića ne nalazi za shodno ukinuti tzv. Vatikanske ugovore koji diskriminiraju većinu građana te krše ustavne principe sekularne države po čitavom nizu točaka. Naime, čitave kampanje za referendum vjerojatno ne bi ni bilo da nije bilo novca Katoličke crkve koja, po svemu sudeći, stoji iza inicijative za referendum i koja svoje izvore financiranja odbija javno obznaniti.

Jasno je i da Milanovićeva vlada referendum nije iskoristila i stvar okrenula u vlastitu korist. Referendum je nametnut, ali je pitanje civilizacijsko i to je trebalo iskoristiti - ako ništa onda zato jer se time nije imalo što izgubiti.

Činjenica je da se za Crkvu u Hrvatskoj iz državnog proračuna, različitim kanalima, godišnje izdvaja oko milijardu kuna.

Po nekim izračunima, građani Crkvi daju 400 kuna od prosječne plaće, 16 lipa od svakih 100 kuna potrošenih u trgovini i 80 lipa od svakih 100 kuna kazne ili takse". Vatikanski reket, dakle, plaćamo svi. 

Iako financiranje Crkve nipošto ne predstavlja javni interes kao što je to npr. izgradnja škola ili bolnica, novac koji Crkva ubire plaćaju svi građani, i to neovisno o vjerskoj (ne)pripadnosti, a plaćamo im sve - od Bozanićevih novih haljina do biskupskih luksuznih zdanja i kampanja. 

Umjesto crkvenog poreza, Crkva bi se svojim društveno korisnim projektima mogla (poput nevladinih organizacija) prijavljivati na javne natječaje

Sve to moguće je na temelju bizarne situacije u kojoj jedna strana država - Vatikan, uživa u ogromnim privilegijama koji Katoličku crkvu stavljaju iznad svih ostalih građana, a druga strana - Hrvatska, nema nikakva prava već samo i isključivo obaveze. Već sama ta činjenica ukazuje na nakaradnost spornih ugovora potpisanih za tuđmanizma.

U toj situaciji Milanovićeva vlada ipak ne vidi priliku i potrebu djelovanja, a time i mogućnost napretka čitavog društva, ali i vlastito pozicioniranje za samu Vladu. Utoliko problem s Vatikanskim ugovorima, nije samo u Crkvi i njenim eskpoziturama u raznim željkama markić, već u onima koji zbog vlastite nesposobnosti vladanja i nedostatka društvene odgovornosti, omogućuju kontinuiranu diskriminaciju većine građana kroz javno financiranje protusekularnih elementa koji narušavaju ustavni poredak Republike. Nezanemariva nije ni činjenica da bi se u zemlji s više od 350 000 nezaposlenih, ogromni iznos javnoga novca koji Crkva godišnje ubire, svakako mogla bolje utrošiti.

Žalosno je i da HDZ-ove vlade za svoje birače čine više od SDP-ovih (koalicijskih) vlada, budući da SDP-ova vlast kontinuirano vodi računa o tome što misle desničari, uključujući notorne fašiste, umjesto da demonstriraju hrabrost i naprave ono sto i sami vjerojatno misle da je ispravno, ali se to ne usuđuju učiniti.

Umjesto djelovanja, Milanovićeva vlada gubi dragocjeno vrijeme u neodlučnosti, pritom ne uviđajući da odlučni potezi, usmjereni na ostvarivanje pravednosti, ne mogu ostati nenagrađeni kod birača.

U slučaju ukidanja aktualnih Vatikanskih ugovora, a što će se s vremenom neminovno dogoditi, samo ne i s ovom Vladom, Crkva kao najveći vlasnik nekretnina u Hrvatskoj, sasvim sigurno neće oskudjevati. 

Ustav je iznad Biblije, a sekularizam civilizacijsko dostignuće, i kao takav ustavna vrednota koju je Vlada dužna štititi i u tome smislu (konačno) poduzeti potrebne korake

Unatoč tome i na temelju dosadašnje (ne)aktivnosti, posve je iluzorno očekivati da će Milanovićeva vlada sama od sebe poduzeti konkretne korake, budući da nijedan od tih potrebnih koraka u dvije godine mandata nije poduzet, već je kao posljedica takve prakse sekularizam samo dodatno narušen.

Osim neodlučne vlade, svakako je dodatni problem i nepostojanje zajedničke kampanje svih prosekularnih organizacija, od ljudskopravaških na dalje. Bez zajedničke kampanje nema nikakvog napretka ni rezultata.

Primjer su zelene stranke koje su iz najrazličitijih, pa i objektivnih razloga, razjedinjene i time sve zajedno beznačajne tj. nikakav politički faktor.

U obrani sekularizma koji je u Hrvatskoj bitno narušen i ugrožen, ključno je ujedinjavanje sekularnih faktora, ne u smislu objedinjavanja organizacija već zajedničkih zahtjeva kao temeljnog preduvjeta da se problem Vatikanskog reketa dodatno osvijesti te vlast prisili na djelovanje i obranu Ustava.

A upravo sada, s većinom u Saboru, vlada ima na raspolaganju sve potrebne mehanizme za ukidanje spornih ugovora koji potopavaju ne samo sekularizam već i suverenitet, a svakako i budućnost Hrvatske.

pranger_internet.jpg

Pritom je u potrebno isticati argumente poput onoga da bi eventualno uvođenja "crkvenog poreza" Crkvu također stavilo u povlašteni položaj. Zadaća države svakako nije prikupljati novac za ikoga. Modele vlastitog financiranja Crkva treba naći sama. Crkveni porez je model koji postoji u nekim državama, ali nije najpravedniji, a nema razloga da Hrvatska ne dobije najpravednije rješenje. U tome smislu i sama bi Crkva svoje mjesto u društvu trebala tražiti na pravednim osnovama, a ne u povlaštenim kategorijama. Umjesto crkvenog poreza, Crkva bi se svojim društveno korisnim projektima mogla, kao i bilo tko drugi (poput nevladinih organizacija), prijavljivati na javne natječaje. 

Činjenica je da se, kako pokazuju recentna istraživanja, većina katolika ne slaže s pogledima aktualnoga vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj kojega karakteriziraju rigidni stavovi koje aktivno pokušavaju nametnuti duštvu u cjelini. Činjenica je i da se u Hrvatskoj 86 posto stanovnika izjašnjava katolicima, no ono što treba isticati je da smo prije svega svi prvo sto posto građani. Ustav je, dakle, iznad Biblije, a sekularizam civilizacijsko dostignuće, i kao takav ustavna vrednota koju je Vlada dužna štititi i u tome smislu (konačno) poduzeti potrebne korake.

<
Vezane vijesti